Još jedan show za Revolution Pro Wrestling je iza nas, na ovom showu smo vidjeli mnogo zvijezda s indy scene, ali i mnogo zvijezda iz New Japana. 8 mečeva se dogodilo, a evo i recenzije.

#CCK (Chris Brookes & Travis Banks) (c) vs Martin Stone & Sami Callihan (RevPro British Tag Team titule) – ***1/2

Ovaj meč je imao potpunu istu strukturu kao jedan tag team meč sa Progress showa u Orlandu prije dva tjedna u kojem su također sudjelovali Callihan i Banks. Moj najveći problem je taj što sam taj meč iz Orlanda pogledao jučer, a ovaj danas, tako da sam ovdje dobio dojam da zapravo gledam isti meč. Svejedno, jako dobra akcija s nekoliko highfyling sekvenci, izmjenjivanjima udraca i nekoliko komičnih dijelova. Prvaci su zadržali titule. Callihan u zadnje vrijeme dosta sudjeluje u timskim mečevima. I dok su on i Stone ovdje jako dobro kliknuli (Stone je prije bio u NXT-u i ondje nije pokazao svoj puni potencijal koji u ovim mečevima pokazuje), više bih volio vidjeti Callihana u singles mečevima. Nakon meča je Callihan napao Stonea nakon što je ovaj imao promo. Izvrsan segment, definitivno zanimljiv turn Samija koji će vjerojatno dovesti do meča između njih dvojice.

Angelico vs Jay White – **1/2

Nije bio loš meč, no očekivao sam malo više highflying akcije ovdje, pogotovo poznavajući Angelica. Meč je na trenutke bio dosadan, a White je znao dosta usporiti tempo. Nekoliko fluidnih highflying poteza i pokoji dobar udarac je ono što je valjalo. Nisam očekivao pobjedu Whitea, mislio sam da će Angelico uzeti pobjedu nakon Fall of the Angles, no onda je White napravio jednu krasnu kontru u Liontamer i uzeo pobjedu.

Hirooki Goto vs Zack Gibson – ***1/4

Zanimljiv meč ispunjen zabavnom akcijom s puno odličnih izmjena udaraca. Goto je bio jako dobar ovdje, a Gibson ga je uspio pratiti u intezivnosti udaraca i poteza. Gibson je htio varati te je išao udariti stereo uređajem Gota, no pojavio se Ospreay, omeo ga i Goto je s GTR uzeo pobjedu. Dobar završetak, drago mi je da su prenijeli New Japan priču ovdje na ovaj show jer su Ospreay i Goto ondje u grupi CHAOS.

Hiromu Takahashi vs Marty Scurll – ***1/2

Kako su ušli u meč mislio sam kako će ovo biti čisti sprint i ludnica od meča jer je Scurll odmah na početku meča tako jako udario Takahashija kišobranom da sam mislio da će mu Takahashi još jače odgovoriti, ali su malo usporili u sredini. Svejedno, jako dobar meč s odličnim izmjenama udaraca. Takahashi se proslavio u New Japanu ove godine s odličnim mečevima i vladavinom s Junior Heavyweight titulom te je ovdje dobio dosta velike reakcije, no publika je jednako bila na stranu Scurlla. Zanimljiva završnica s brawlom na stageu i onda nekoliko odličnih uzastopnih poteza Takahashija za njegovu pobjedu. Malo je previše udarao Superkick za moj ukus, no sve u svemu jako sam zadovoljan ovim mečom.

RevPro British Cruiserweight titula: Will Ospreay (c) vs Josh Bodom – ****

Sjajan meč. Ospreay je ušao u meč s ozlijeđenim leđima, tako da je Bodom očekivano mnogo radio na njima tijekom meča i pokušao ih ozlijediti što više. Ospreay je to prilično dobro prodao, u početku nije udarao toliko highflying poteza i dosta se držao za leđa kako bi pokazao bol. Bodom je bio sjajan tu, pri kraju meča je krenuo udarati Ospreaya nogama po leđima što je bilo sjajno za vidjeti. Ospreay je imao odličan povratak u meč u završnici, nekoliko izvrsnih near fallova, odlične izmjene poteze, tu je Ospreay već malo više krenuo raditi highflying poteze te je u određenim trenutcima malo zanemario svoju ozljedu pa je i selling bio nešto lošiji u prvom dijelu meča. No, zaista sjajni potezi na kraju meča, prava highflying akcija kakvu je ovaj meč i trebao. Uplitanje Gibsona u meč bilo je zapravo logično jer se Ospreay upleo u njegov meč ranije u showu i koštao ga pobjede pa je sada ovaj htio uzvratiti udarac. Na kraju je Bodom pobijedio i tako postao novi prvak. Moram priznati da nisam očekivao njegovu pobjedu ovdje, ali zaštitili su Ospreaya koliko god se moglo, od same ozljede leđa pa sve do uplitanja Gibsona. Dok je Bodom dobio prilično velike negativne reakcije tijekom meča, a i na kraju kada je pobijedio tako je to izvrsno odrađeno. Zaista uzbudljiv meč koji je imao zabavnu akciju, efektivnu priču i uglavnom dobru psihologiju.

James Castle vs Sha Samuels (No DQ meč) – **1/2

Nije ovo bilo nešto previše posebno, štoviše rekao bi da je ovo bio tipičan prosječan No DQ meč kakav biste vidjeli u WWE-u. Akcija nije bila nešto pretjerano razvijena, koristili su remen i onda kasnije stolicu, no to je bilo to. Najbolji potez meča je bio onaj Moonsault Samulesa. Na kraju je Castle odnio pobjedu, a Samuels ga je nakon meča napao i odrezao mu kosu. Ja sam tijekom meča više dobio dojam da je Samules taj koji je pozitivac, no ovo nakon meč je bio čisti potez jednog heela. Tako da me to malo zbunilo.

Zack Sabre Jr. (c) vs KUSHIDA (RevPro British Heavyweight titula) – ****1/2

Izvanredan meč i definitivno najbolji na showu. Sve je odlično kliknulo ovdje između njih dvojice. Na početku kao i u svakom Sabreovom meču smo vidjeli dosta mat wrestlinga gdje je KUSHIDA odlično uspio pratiti Sabrea u tome, no Sabre ga je uvijek nadmudrivao pa je morao pronaći drugi način da prijeđe u kontrolu. U drugom dijelu smo već vidjeli dosta raznovrsnije akcije, poteza i udaraca, no meč se sveo na zahvate i bilo je fantastično. KUSHIDA ima najbolje kontre u Armbar, doslovno je mogao povući kontru Sabreu iz svakog poteza u Armbar ili čak Hoverborad Lock. Sabre ima najbolje i najfluidnije tranzicije iz jednoga zahvata u drugi. Istaknuo bih onaj spot gdje je KUSHIDA išao po Moonsault pa ga je ovaj uhvatio u Triangle Choke. Zaista divan meč, obojica su imali izvanredan performans, meč uopće nije bio dosadan i naporan niti u jednom trenutku iako je trajao 25+ minuta, a Sabreov rad je ovdje bio dosta bolje nego u zadnjih nekoliko mjeseci. Nećete ovdje naći mnogo highflying akcije ili atraktivnih poteza, više ćete vidjeti kvalitetan wrestling, odlično snalaženje na podu te razne zahvate i kontre. Brutalnost i agresivnost (pogotovo kod Sabrea) je također bila na visokom nivou.

Kenny Omega & Young Bucks vs Lio Rush, Ryan Smile & Shane Strickland – ****

Izrazito zabavan i zanimljiv meč. Omega i Young Bucksi su jednostavno fantastičan spoj, to se pokazalo i ovdje. Sjajna akcija od početka do kraja ispunjena odličnim highflying potezima, komičnim trenutcima, udarcima i letenjem van i unutar ringa. Nijedan tim nije imao neki period u meču gdje je dominirao, akcija je uvijek bila ujednačena i svatko u meču je dobio svoju minutu slave tako da meč ni u jednom trenutku nije bio dosadan. Lio Rush se najviše istaknuo u svojoj ekipi, iako su i ostala dvojica bili prilično dobri, no on je bio vidno popularniji kod publike, što je zapravo odlično za njega jer ga navodno WWE želi vidjeti u NXT-u. Ne treba niti govoriti o popularnosti Young Bucksa i Omege, oni su zvijezde gdje god se pojave i zasluženo su ovdje uzeli pobjedu. Odličan main event.

 

Sjajan show sve u svemu, čak tri meča s četiri zvjezdice ili više. Uz to je još bilo nekoliko zabavnih mečeva, a niti jedan meč nije bio posebno loš. Bravo za RevPro na još jednom odličnom showu.