ROH Death Before Dishonor 2022 recenzija

Nakon što je Tony Khan kupio Ring of Honor, postalo je očigledno kako se radi o odličnom potezu pošto je interes dosta velik. Ovo je, nakon Supercard of Honora, drugi PPV pod vodstvom AEW-ovog šefa, pa idemo vidjeti kako je prošao PPV.

Jonathan Gresham (c) vs. Claudio Castagnoli – ROH World titula

Činilo se da će odmah s ovim mečom ići direktno u glavu jer nije mala otvorit show s mečom za ROH World titulu, ali po mnogočemu se ovaj meč činio kao filler. Daleko od toga da je meč bio loš – bio je prilično dobar, ali u većini dijelova mi je izgledao kao showcase za Claudia i njegove powerhouse poteze. Gresham je pri kraju dobio neke ofenzive, ali ona je izgledala prilično beznačajno i publika nije posebno reagirala. Iako, sad nakon dva dana od showa, kada su se pojavile glasine da je Gresham zatražio otpust iz kompanije, moguće da je meč izgledao ovako upravo iz tog razloga. Što će biti s tim ne znam, ali mi je drago da je Claudio osvoji World titulu i siguran sam da će imati sjajan i dug reign. Sve u svemu, dobar meč, ali ovo je moglo mnogo, mnogo bolje. ***1/4

The Righteous (Bateman, Dutch & Vincent) (c) vs. Dalton Castle & The Boys (Brandon & Brent) – ROH World Six Man Tag Team titule

Ne posebno zanimljiv meč. Castleov meč nisam dugo gledao i zadnji puta kada jesam, bio mi je zabavan, ali ovo nije bio naročito dobar performans, ni njega, ni Boysa, ni protivnika. Par okej stvari u završnim minutama, ali to je otprilike to. Iako mi je drago da su Castle i ekipa uzeli titule, ako moram birati između ova dva tima, definitivno biram njih. Ove titule nažalost nisu naročito relevantne, ali posluže. **1/4

Wheeler Yuta (c) vs. Daniel Garcia – ROH Pure titula

Sjajno! Oduševljen sam ovim mečom. Izvrsno su ga izgradili od početka do kraja. U početku smo imali dosta tehničkog hrvanja, odmjeravanja, nadjačavanja i svega ostaloga. Zatim je Garcia malo tu nadodao dinamici meča sa svojim prljavim taktikama poput ugriza za uho. Posebno mi se sviđalo kako je Regal za komentatorskim stolom hvalio Garciu kad god bi napravio nešto pametno. To je zapravo ono što nedostaje ponekad gostima komentatorima, da ne hvale samo svoje ljude i nego i protivnike. Tu je Regal bio izvrstan. Izmjena submissiona pri kraju meča je bila fantastična. Stvarno sam oduševljen cjelokupnim mečom i načinom na koji su ga gradili. Dvije velike zvijezde u budućnosti! ****

Rush vs. Dragon Lee

Mislim da bi mi ovo bio još i draži meč da nisu malo određene dijelove smrdali botchevima, pogotovo kraj koji je bio prilično smušen i antiklimatičan. Ali ostatak meč je odradio svoje i to kako. Sjajna, brza highflying akcija, odlične izmjene chopova i velika doza agresivnosti. Zaista sam zadovoljan ovom borbom dvaju braće. S obzirom da smo prije ovoga imali jedan odličan meč također, nisu imali lak zadatak da dostave nešto dobro s visokim očekivanjima, ali mislim da su itekako uspjeli. ****

Mercedes Martinez (c) vs. Serena Deeb – ROH Women’s World titula

Meč koji se većinom oslanjao na izmjene zahvata nije baš najbolje odrađen. Bilo je tu par dobrih submissiona, ali u moru istih, bilo bi kriminalno da ne bude pojedinih koji su dobri. Ali sve u svemu, falilo je heata, falilo je agresivnosti u svim tim izmjenama i falilo je priče. Izgledao je kao da im je glavna priča ta tko koga više može rastegnuti. Nije bio potpuno loš meč, ali dobile su gotovo 20 minuta što nije malo. Mogli su bolje iskoristiti vrijeme i ubaciti koju bržu sekvencu u meč da presjeku suviše monotonu akciju. **1/2

Samoa Joe (c) vs. Jay Lethal – ROH World Television titula

Nažalost jedan dobar komad njihove borbe dogodio se prije zvona i samim time ne upada u službeni dio meča. Ali je bio prilično fora i zapravo meni zabavniji nego sami meč. Joeova ofenziva je bila brutalna i zapravo najbolji dijelovi meča su bili Joeovi potezi te su kao takvi potpuno zasjenili sve što je Lethal radio. Par jako dobrih near fallova je bilo na kraju, pogotovo nakon onog udarca titulom Lethala. Sve skupa, dobar meč koji je mogao biti dosta bolji da je ono što se dogodilo prije meča bilo uračunato u meču jer su iz nekog razloga odlučili to ne staviti nakon zvona. ***

FTR (c) vs. The Briscoes – ROH World Tag Team Title Best Two Out Of Three Falls meč

Ovo će za mene biti rani kandidat za najprecjenjeniji meč godine. Nema dvojbe da se ovdje radilo o odličnom meču (iako za mene granično odličnom), ali ovo nije bio ni meč, čak ni njihov najbolji meč. Prvi njihov meč mi se dosta više svidio jer je bio konstruktivniji valjda zbog toga što je trajao kraće i što se nisu ponavljali tokom meča. Ovdje kao da sam par puta gledao jednu te istu sekvencu. Suviše je tu bilo dominacije od strane Briscoesa u prvih pola sata. Shvaćam da su htjeli izgraditi taj Wheelerov hot tag, ali to što meč traje 40 minuta ne mora značiti da to sve treba ići tako sporo. No, da istaknem i pozitivne stvari, izmjene chopova su recimo bile brutalne, što su vidjelo po Daxovim krvavim prsima. Near fallovi u zadnjih 10-ak minuta meča bili su izvrsni, iako sam kolutao očima na ref bump naravno pošto sam krenuo ne podnositi ref bump samo kako bi se na osnovu njega napravio dobar near fall. Publika se isto činila tiha za prvi dio meča, ali su bili sjajni na kraju. Ne znam, možda bi rješenje bilo skratiti ovaj meč za 10 minuta ili staviti koji značajniji nearfall prije prvog i drugog falla da se i ti dijelovi meča malo probude. Ovako je sve izgledalo kao da se čeka kraj. Kažem opet, bio je ovo odličan meč, ali daleko od meča godina, najboljeg meča ikad ili vrhunske poslastice kakvu su mnogi priželjkivali. ****

Ukupni dojam: Sve u svemu, dobili smo jedan jako dobar show. Tri odlična meča, od kojih mi je definitivno favorit onaj između Yute i Garcie. ROH World i TV title mečevi su bili solidna potpora tim mečevima. Ostala dva meča nisu bila ni dobra, ali ni loša. Main event opet kažem nije dostavio najbolji mogući meč, ali se i dalje radi o odličnoj borbi. Bio je ovo stvarno dobar show za ROH gdje je publika sigurno izašla zadovoljna iz dvorane. Statistike pokazuju da je to 4. najveća publika za ROH u povijesti i da je PPV kupljen 25 tisuća puta što je dosta. To su znakovi kako je rebrandiranje ROH-a na dobrom putu. Ostaje vidjeti koji su daljnji koraci i što će biti s tjednim showom. Ali se veselim daljnjim PPV-ima.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "ROH Death Before Dishonor 2022 recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*