Završio je NXT TakeOver: Rivals, a mene je zapala ta čast i kletva da napišem pregled onoga što se dogodilo. Odmah ću vam reći kako je cijeli događaj bio sjajan, kako ste se uz njega mogli itekako dobro zabaviti i najvažnije od svega gledati sjajan wrestling. Hrvanje i razvoji priče ovdje su bili u prvom planu i to se vidjelo od samog starta, a pomoglo je i to što nije bilo praznog hoda između mečeva.

Sve navedeno držalo me zaiteresiranim na rubu stolice spremnim skočiti na svaki dobar potez, ali moram reći kako je Rivals ostao kratak u odnosu na Revolution. Vjerojatno sam očekivao malo previše, no u konačnici sam zadovoljan dobivenim. Za kraj, prije nego krenem na mečeve, moram reći kako će neke stvari biti malo kontroverzne i da one predstavljaju moje poglede. Za drugi pogled, pročitajte Alenov tekst o istom događaju.

Hideo Itami vs Tyler Breeze (*** ¼)

Pretpostavljali smo kako ćemo imati ovaj meč, no kako ga WWE nije naveo na svojim stranicama niste mogli o njemu čitati ni u pregledu niti u predviđanjima za Rivals. Sada, nakon što sam sve odgledao, mogu reći kako je to bio najbolji meč s kojim se mogao otvoriti Rivals. Oba hrvača imali su prilike pokazati svoje ofenzivne sposobnosti, dajte im još deset minuta i bez problema mogu ukrasti show. No dobili su koliko su dobili i napravili solidan meč. Lijepo je bilo vidjeti kako su i pobjednik i gubitnik pokazani kao jaki, pogotovo Breeze. Njemu je to trebalo, izgubio je ovaj meč, a nije tako medijski eksponiran kao ostali borci koje NXT ima. Njegov put se lijepo razvija i polako se pretvara u dobrog negativca, a svaki puta kada ga vidim poželim ponovo pogledati Zoolander.

Baron Corbin vs Bull Dempsey (* ¾)

Moja najveća zabrinutost oko ovog meča se ostvarila. Treći meč ova dva hrvača bio je najdulji do sada, a čak i takav je bio prilično kratak. Corbin je opet pokazan dominantnim, a njegov End of Days finisher jednim nakon kojeg se ne ustaje. Sve to je došlo nakon što je Bull u početku bio dominantan, a još gore je bilo to što je baš izvadio stolicu spreman da je upotrijebi. Taman kada je postalo zanimljivo meč je završio, nadam se i da je zavada završila zato što bilo kakav daljnji nastavak nema smisla. Nakon toliko tjedana što smo gledali ‘ono što ti možeš, ja mogu bolje’ došlo je do kraja na pomalo razočaravajuć način.

Lucha Dragons vs Buddy Murphy i Wesley Blake (**)

Imao sam ti glavna problema s ovim mečem: 1) Lucha Dragonsi su imali previše pogrešaka u izvođenju poteza (botch); 2) Išlo mi je na živce što je sudac svake sekunde brojao za fall; 3) Što nemam ideje kuda će dalje ići s Tag Team divizijom nakon ovog meča. Murphy i Blake su dobili, to je zaista sve što trebate znati.

Adrian Neville vs Finn Bálor (****)

Ako ste jedan od onih koji kaže da je ovo meč večeri, dobro za vas, ja se s vama neće složiti. Složit ću se da je bio sjajan, u tu raspravu uopće neću ulaziti. Pravi problem bio je u psihologiji na početku meča, Bálorov ulazak u praktički identičnom izdanju kao i na zadnjem specijalnom događaju nije puno doprinio, čak ću reći da je bio malo razočaranje. Kao što nije pridonio niti pogled na licu njegova protivnika zato što ovakav izgled više nije bio iznenađenje. Nakon toga imali smo jedan malčice usporeniji period, no jako puno trenutaka u kojima smo mogli uživati – Let kroz barikada i samo finale susreta.

Charlotte vs Bayley vs Becky Lynch vs Sasha Banks (**** ¼)

Po mom skromnom mišljenju ovo je bio meč koji je ukrao show. Krenimo redom kako su nabrojane: Charlotte se opet pokazala vrlo jakom, pa čak i pravim gorostasom među ovim damama. Kao trenutni prvak svima je bila meta, bez obzira na to što nije potrebno nju dobiti kako bi se došlo do titule; Bayley je ostala ona vesela i pozitivna cura za koju svi navijaju, no sada su je nadogradili s dozom odlučnosti zbog koje se neće tako lako pokolebati niti maknuti nekome s puta bez borbe; Becky Lynch imala je svoj najbolji nastup od kada je s NXT-om i već sam nekoliko puta rekao da u njoj na jedan način vidim legendarnu Litu; Za kraj mi je ostala nova osvajačica titule Sasha Banks. Svaki njen trenutak u ringu bio je sjajan, neki od najboljih poteza borbe su njeni ili su na njoj napravljeni. Od govora tijela, prije za vrijeme i nakon meča, pa sve do manevra s kojim je dobila Charlotte (dobra odluka da nisu dovršili meč predajom) pokazala je to da je rođeni prvak. A tek su joj 23.

Kevin Owens vs Sami Zayn (****)

Završnu Rivals borbu odlučio sam u nekoj svojoj listi rangirati kao treću najbolju borbu večeri, a razlog za to je zapravo vrlo subjektivan. Nisam ljubitelj jednostranih mečeva, a osim par iznimnih trenutaka ovaj je to bio i uvelike podsjećao na Cena vs Lesnar sa SummerSlama. Ono što ga čini tako dobrim jesu sjajni potezi, ali ponajprije ispričana priča u kojoj je novi prvak opisan kao pomalo psihopatna mašina koja melje sve pred sobom. Zayn je izgledao kao neka izdrživa igračka njemačke proizvodnje, koja neće da se slomi niti kada je ogromnim maljem udarimo svom snagom, tek pod pneumatskom prešom.

Koliko god da je Owens pričao da ovo nije osobno, sve u ringu pokazalo je suprotno. Ovo nije bio način na koji se osvaja naslov. Ovo je bio način na koji se osvaja naslov i ponižava protivnika, što je dodatno dobilu težinu sudačkim prekidom nakon što su čak dva doktora kazala da Zayn nije u stanju nastaviti borbu. Razvoj priče bit će zanimljiv, Zayn ima pravo na uzvrat i mogli bi ponovo vidjeti neku njegovu unutarnju dilemu, dok Finn Bálor čeka na redu za priliku na isti.