Vodič za profesionalno hrvanje

By: ProHrvanje (Kristijan B)

Prosinac/Decembar 2019.

1. Povijest profesionalnog hrvanja

Hrvanje je jedan od najstarijih sportova na svijetu. O hrvanju smo mogli čitati u nekim jako starim knjigama, a postoje i zapisi po zidinama pećina iz 7. i 8. stoljeća. Profesionalno hrvanje kakvog danas znamo, poprima oblik tek u 19. stoljeću. Iako mnogi misle da je profesionalno hrvanje izmišljeno u Americi, i da se time bave samo Amerikanci, to nije istina jer su se prve takve borbe održavale na teritoriju Europe. Sredinom 19.-tog stoljeća diljem Europe organiziraju se mečevi u cilju zabavljanja publike. U tim mečevima hvatovi su bili dozvoljeni samo iznad pojasa, i to se smatra začecima grčko-rimskog stila. Tako da je ovaj stil hrvanja nastupio po prvi puta 1896. godine na Olimpijskim igrama. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća veliku popularnost je stekla verzija hrvanja u kojem su dozvoljeni svi hvatovi na tijelu, a takav stil hrvanja je nazvan catch/freestyle wrestling. Ovaj stil hrvanja nastupio je 1904. godine na Olimpijskim igrama.

Sjedinjene Američke Države

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća održavali su se karnevali na kojim su nastupali hrvači grčko-rimskog i catch stila hrvanja, koji su ne rijetko nudili novce ako bi ih netko iz publike uspio savladati. Martin Burns je hrvač koji se borio s preko 6000 hrvača, a izgubio je od njih desetak. Mnogi su smatrali da je Martin najbolji hrvač grčko-rimskog stila, pa su mu nadjenuli titulu najboljega na svijetu. Martin Burns je imao meč, i pobijedio tada 21 godišnjeg mladoga i perspektivnoga Frank Gotcha. Burns je prepoznao talent i potencijal u Gotchu pa ga je nastavio trenirati, a zatim je Gotch postao bolji hrvač od samoga Burnsa. Tada je u Europom harao George Hackenschmidt, bio je nezaustavljiv. Pobjeđivao je sve i svakoga. Publika je izgubila interes gledajući njegove mečeve, pa su mu bookeri predlagali da pusti malo protivnike da i oni pokažu što mogu, kako bi podigli interes za hrvanjem. Nakon toga Hackenschmidt odlazi u SAD i osvaja naslov svjetskoga prvaka pobijedivši Tom Jenkinsa. George Hackenschmidtov izazivač postaje Frank Gotch. Rivalstvo Gotcha i Hackenschmidta smatra se jednim od najboljih u povijesti hrvanja. Prvi njihov meč dogodio se 1908. u Dexter Parku u Chicagu. Nakon dva puna sata i nekoliko nedozvoljenih udaraca Frank Gotcha, Gotch ipak uzima pobjedu, i titulu svjetskog prvaka. Hackenschmidt mu je prvo čestitao na osvojenoj tituli, a potom ga optužio za prevaru, i izazvao ga na revanš u Europi. Revanš se dogodio tri godine kasnije, ali opet u Chicagu. Tada je Hackenschmidt imao ozlijeđeno koljeno, a povredu je zadobio na treningu. Hackenschmidt je bio uvjeren da i s ozlijeđenim koljenom može bez problema svladati Gotcha, ali Gotch je ubrzo uvidio o čemu se radi i pobijedio je Hackenschmidta za svega 20-ak minuta polugom na nozi.

Nakon što se Gotch umirovio hrvanje je malo izgubilo na popularnosti, ali su se našla tri velika bookera i hrvača Billy Sandow, Ed Lewis i Toots Mondt. Mondt je predložio neke izmjene u dotadašnjem načinu hrvanja, kako bi zadobio interes publike. Neke od tih promjena bili su dogovoreni ishod meča, distrakcija sudca, neki od poteza kao što su Arm Drag, Suplex i Body Slam, neriješeni ishod meča, double count out, time limit draw, a sve u svrhu populariziranja hrvanja. Takav stil hrvanja zvao se Slam Bang Western-Style Wrestling. Taj stil je jako brzo stekao veliku popularnost. Oni su bili prvi koji su implementirali storyline u hrvanje. Kako je Ed Lewis bio legitiman hrvač Freestyle stila, svatko tko se nije držao storylinea bio bi sramotno poražen. Trojac je digao wrestling do tada na najvišu razinu, ali 1928. Mondt dolazi u sukob s Sandowovim bratom Maxom. ‘30-ih ‘40-ih godina prošlog stoljeća bio je jako veliki broj promocija u Sjedinjenim Američkim Državama, a svaka promocija je imala svoju titulu. Ne rijetko se događalo da jedna promocija ukrade hrvače od druge promocije ili da odlaze na showove drugih promocija kako bi možda dobili pokojeg novoga fana. Svaka promocija je imala svoga prvaka koji je bio prvak samo u svom geografskom području. Kako bi dobili jednog prvaka za čitavu Ameriku, nekoliko bookera odlučilo je osnovati hrvački savez za sve promocije u SAD-u. Godine 1948. osnivaju National Wrestling Alliance (NWA) i Orville Brown postaje prvi NWA World Heavyweight prvak.

1954. godine Mondt odlazi u New York kako bi promovirao profesionalno hrvanje. Mondt upoznaje Jess McMahona, koji je u to vrijeme bio jako popularan boksački promotor, te njih dvojica osnivaju Capitol Wrestling Corporation (CWC). Dvije godine kasnije Jess McMahon umire, a Mondt u posao uvlači Jessovog sina Vincenta James McMahona. Mnoge promocije koje su bile u sklopu NWA, htjele su da njihov hrvač postane izazivač za NWA titulu. Jedna promocija se tu jako isticala. American Wrestling Assocation (AWA) je htjela svog hrvača Verne Gagnea kao NWA prvaka, ali odbor ih je nekoliko puta odbijao. AWA se odlučio odvojiti od NWA, napraviti AWA World titulu i priznati NWA prvaka Pat O’Connora kao AWA prvaka, te su mu dali 90 dana da brani titulu protiv Verne Gagnea. Meč se nije održao, te je tako Verne postao prvak. Par godina kasnije NWA World prvak bio je Buddy Rogers, ali on gubi od Lou Thesza. Toots Mondt i Vince James McMahon su smatrali da Lou Thesz nije dovoljno veliki draw za područje u kojem je bio CWC. Obadvojica napuštaju NWA i osnivaju World Wide Wrestling Federation (WWWF). ‘70-ih godina WWWF je postao najpopularnija hrvačka organizacija na čelu s tadašnjim prvakom Brunom Sammartinom, i postaju jedina kompanija koja prikazuje svoje evente na televiziji. WWWF ponovno ulazi u suradnju s NWA-om. Tih godina na scenu dolazi Vince Kennedy McMahon, sin do tada već proslavljenoga Vince James McMahona. McMahon mlađi osniva kompaniju pod nazivom Titan Sports, koja je postala vlasnik WWWF-a. WWWF po drugi puta izlazi iz NWA i ubrzo mijenja ime u World Wrestling Federation (WWF). ‘80-ih godina McMahon rapidno mijenja hrvačku industriju potpisavši u to vrijeme ultra popularnog Hulk Hogana, Roddy Pipera, Nikolai Volkoffa, Iron Sheika, Don Muraca i mnoge druge. McMahon mlađi 1985. predstavlja koncept WrestleManie. WrestleMania dobiva veliku popularnost, i do dana današljeg to je najveći wrestling event u godini.

Tih godina veliku popularnost dobija i Jim Crockett Promotions (JCP), koja je bila pod NWA-ovim teritorijem. JCP znana i kao Mid-Atlantic Championship Wrestling, postaje rival WWF-u. Jim Crockett Jr. tri puta postaje predsjednik NWA-a, i za to vrijeme popularizira JCP kao vodeću promociju u NWA-u. WWF je i dalje bila veća promocija, jer je imala više novca, i mogla je privući veće borce. Jim Crockett Jr., odlučio je prodati JCP Ted Turneru, koji je kasnije promociju preimenovao u World Championship Wrestling (WCW). WCW izlazi iz NWA-a, te NWA radi turnir za novog prvaka. Eastern Championship Wrestling (ECW) održava taj turnir, a osvaja ga Shane Douglas. Nakon meča održava se angle za koji su znali samo Shane Douglas, Paul Heyman i Ted Gordon. Shane Douglas se odriče NWA World titule, jer je kako on kaže: “NWA mrtva kompanija”, i s Paul Heymanom te Ted Gordonom osniva Extreme Championship Wrestling (ECW), te time postaje prvi ECW World Championship prvak.

Mnogi smatraju da je wrestling bio najpopularniji i najboljih tijekom ‘90-ih godina prošlog stoljeća. Tada su se svakoga ponedjeljka uvečer vodile bitke između WWF-ovog RAW-a i WCW-ovog Nitra. Taj period se zvao Monday Night Wars, a borili su se kako bi njihov show bio gledaniji od rivalnog. Nekoliko krivih WCW booking odluka dovode do toga, da ih WWF pobjeđuje, te početkom 21. stoljeća WWF kupuje WCW i ECW, a prije toga je kupio i AWA, te tako postaje glavna wrestling kompanija u Americi. Nakon kupovine WCW i ECW, WWF ima previše ljudi na rosteru i osnivaju još jedan brand, SmackDown. WWF je tada morao zbog legalnih razloga promijeniti ime, pa su ga promijenili u World Wrestling Entertaiment (WWE). WWE je 2006. dodao i treći brand ECW, međutim ugasili su ga 2010. godine.

Kako je WWE bila jedina kompanija bez nekog većeg konkurenta, ponovno NWA dolazi na scenu. Jeff Jarrett i Jerry Jarrett osnivaju Total Nonstop Action (TNA), koji je u početku bio pod NWA teritorijem, ali 2007. se i oni odvajaju od NWA-a. U početku se smatralo da bi TNA mogao postati konkurentan WWE-u, ali i oni su imali nekoliko krivih booking odluka, koje su vodile prema granici gašenja kompanije nekoliko puta, ali TNA se i dan danas drži na nogama. 2017. TNA se udružuje s Global Force Wrestlingom, ali nakon par mjeseci promocije se razdvajaju, a onda TNA mjenja vlasnika. Vlasnik postaje Anthem Sports & Entertainment Corporation, te mjenjaju ime iz TNA u Impact Wrestling. Te godine najbliži konkurent WWE-u je japanska promocija New Japan Pro Wrestling. 2018. godine nekoliko poznatih hrvača iz te promocije samoinicijativno i bez ičije pomoći organiziraju event pod nazivom All In. Ti hrvači su bili Cody Rhodes, te braća Nick i Matt Jackson. Oni su htjeli dokazati da profesionalno hrvanje nije samo u WWE-u, nego da ga ima po čitavom svijetu. Taj event je postigao jako veliki uspjeh, i doveo do toga da u Cody, Nick i Matt, uz pomoć još nekoliko ljudi i jednog milijardera osnovali svoju promociju nazvanu All Elite Wrestling (AEW). Priča se da bi AEW mogao postati prava konkurencija WWE-u, i postati prva ozbiljna promocija još od WCW-a.

Ujedinjeno Kraljevstvo

1930-ih Atholl Oakley je bio amaterski hrvač koji je sa svojim prijateljem Henry Irslingerom napravio prvu britansku promociju pod imenom British Wrestling Association (BWA). Ta promocija je sadržavala razne stilove hrvanja, pa je taj stil hrvanja postao poznat kao All-In wrestling. Oakley je postao prvi BWA Heavyweight prvak. BWA je napravila veliki boom u Velikoj Britaniji, ali s vremenom wrestling je postajao sve manje i manje popularan u Britaniji. Kako bi oživjela britanska publika BWA organizira mečeve s oružjima kao što su stolice, ljestve, stolovi, a čak su dodali i žensko hrvanje u svoj repertoar. Nažalost nisu uspjeli privući novu publiku, a zbog previše nasilja Londonsko vijeće je zabranilo profesionalno hrvanje. Nakon toga slijedi Drugi svjetski rat, a poslije toga nitko nije želio gledati izrežirane borbe, kada su donedavno gledali pravu borbu i prave legitimne događaje. Nedugo nakon toga nekoliko ljudi obožavatelja hrvanja, na čelu s Admiralom Edwardom Evansom osnivaju odbor i postavljaju nova pravila. Neka od pravila su pinfall, predaja, nokaut, tehnički nokaut i diskvalifikacija, a imali su i sedam kategorija od perolake do teške. Zbog ovih pravila zabrana se ukida, ali ženski wrestling ostaje u zabrani sve do 1987. godine.

Kako je hrvanje ponovno dobivalo na popularnosti tako su se mnogi promotori udružili i 1952. godine osnovali Joint Promotions. Joint Promotions je osnovan po uzoru na američku NWA promociju. Idući veliki korak za britanski wrestling zbio se kada su se borbe počele prikazivati na televiziji. 1964. hrvanje je postalo sastavni dio World of Sports televizijske emisije koja se prikazivala britanskoj publici. Hrvanje je tada postalo toliko  popularno, da bi se znalo organizirati čak 4,500 showova na godinu. Svaki gradić je održao barem jednom mjesečno neki show, a čak 30-ak gradova je imalo svoj tjedni show. Najviše su se bazirali na tehničkom wrestlingu s jako malim brojem gimmick mečeva. Tag Team mečevi su postali jako popularni, pa su se čuvali za neke velike evente i showove. Kako je slava rasla tako je nastala rivalna promocija British Wrestling Federation (BWF), koja je okupila većinu nezavisnih hrvača i tu je počeo njezin rast. U to vrijeme iz Joint Promotionsa u BWF prešao je i prvak Bert Assirati, a Joint Promotions je organizirala turnir za novu titulu, iako je Assirati govorio da je on i dalje prvak dok je bio u BWF-u. Vremenom BWF je počeo gubiti na popularnosti, te je krajem ‘60-ih prodan Joint Promotionsu. Sredinom ‘70-ih godina osnivači Joint Promotionsa su već bili pred mirovinom, a ulogu glavnog čovjeka preuzeo je dotad već iskusni booker Max Crabtree. Max Crabtree je dignuo hrvanje na jednu veću razinu, tako što je bookirao jako svoga brata poznatog pod imenom Big Daddy. Big Daddy je ostvario veliki uspjeh i stekao ogromnu popularnost hrvajući zajedno sa svojim partnerom Giant Haystacksom, a zatim i protiv njega.

Big Daddy postao je miljenik publike. Na scenu dolaze mladi hrvači koji su odrasli gledajući Big Daddya, i odrađuju tag team mečeve s njim, u kojima oni sve obave, a onda pobjedu uzme sam Big Daddy. Ti hrvači kasnije postaju jako popularni, a neki od njih su Dynamite Kid, British Bulldog i Steven Regal. Kako je Big Daddy bio jako popularan, i stalno je pobjeđivao, mnogi hrvači su pokazali svoje ne zadovoljstvo i otišli iz Joint Promotionsa. Kako je Joint Promotions počeo gubiti hrvače, tu je uvidjeo veliku priliku Brian Dixon i osnovao je novu promociju zvanu All Star Wrestling (ASW). Dixon je doveo mnogo ne zadovoljnih hrvača iz Joint Promotionsa i podigao ASW na razinu sličnu svojim rivalima. Veliki udarac doživio je Joints Promotions kada je 1985. ugašena emisija World of Sports, pa su bili primorani napraviti svoj samostalni tv show. Sve bi to bilo super da nisu morali dijeliti medijski prostor sa svojom rivalnom promocijom. 1988. Joint Promotions mijenja ime u Ring Wrestling Stars (RWS), i dalje promovirajući Big Daddya kao glavnu atrakciju, ali samo do 1993. jer se Big Daddy tada umirovio. Njegovo mjesto zauzima povratnik iz Amerike Davey Boy Smith. Nakon par mjeseci Davey Boy Smith se vraća u WWF, a 1995. godine RWS se raspada, ostavljajući samo ASW na vrhu britanske hrvačke scene. ASW radi dobar program, ima zanimljive priče i mečeve s mega popularnim Kendo Nagasakiem, Rollerball Roccom, Robbie Brooksideom, Fit Finleyom pa čak i Giant Haystacksom. 1990.-ih ASW kopira najveće američke promocije, pa su imali hrvače s imenima kao što je Big Red Machine i UK Undertaker. U to vrijeme Scott Conway je osnovao The Wrestling Alliance (TWA) kako bi zadržao britanski wrestling na mjestu, i ne pao pod američki utjecaj. Sve do 2003. TWA je bio u pogonu, ali onda se Scott Conway seli na Tajland i osniva Thai Wrestling Alliance (TWA). Početkom 2000-ih osniva se dosta manjih promocija kao što su Frontier Wrestling Alliance i 1 Pro Wrestling. Kasnije dolaze International Pro Wrestling: United Kingdom (IPW:UK), Progress Wrestling, Revolution Pro Wrestling, Insane Championship Wrestling, Defiant Wrestling, i mnoge druge. Kako Britanci imaju jako veliku hrvačku kulturu, tako imaju i jako kvalitetne trenere, koji su izgradili mlade hrvače i poslali ih u sam vrh svjetskoga profesionalnoga hrvanja, poput Zack Sabre Jr.-a, Pete Dunnea, Rampage Browna, Paige, Will Ospreaya…

Koliko su Britanci sposobni i talentirani hrvači shvatili su to i ljudi iz najveće hrvačke organizacije svih vremena, WWE-a. WWE je 2016. najavio te 2017. održao prvi ikada UK turnir. Turnir je osvojio Tyler Bate, a nakon toga je WWE najavio kompletnu diviziju namijenjenu britanskom wrestlingu. U sklopu NXT brenda WWE je nadodao i UK brend, te su nedavno predstavili žensku i tag team diviziju.

Kanada

1929. godine bivši hrvač Ivan Mickailoff počinje održavati održavati wrestling evente u Torontu, u Maple Leaf Gardensu. U toj areni otprilike u isto vrijeme, boksački i hrvački promotor Jack Corcoran, dolazi u istu arenu te osniva Queensbury Athletic Club, kasnije poznatiji kao Maple Leaf Wrestling (MLW) i održava wrestling evente. U tom promotorskom ratu između Mickailoffa i Corcorana bitku za Maple Leaf Gardens uzima Corcoran te time postaje glavni booker i promotor hrvanja u Torontu. Maple Leaf Gardens postaju glavna arena sljedećih 60 godina za Queensbury Atlethic Club. Nakon devet godina promociju preuzimaju njegovi asistenti, braća John i Frank Tunney. Par mjeseci kasnije John umire i promociju vodi Frank. ‘40-ih i ‘50-ih glavna zvijezda MLW-a bio je Billy Watson. Nakon Watsona glavni čovjek MLW-a postaje The Sheik.

Početkom ‘40-ih godina prošlog stoljeća Stu Hart, amaterski hrvač iz Kanade je se spremao za Olimpijske igre u Helsinkiju, ali zbog Drugog svjetskog rata, igre su odgođene. Hart počinje hrvati za američku promociju Capitol Wrestling Corporation, ali krajem tog desetljeća vraća se u Kanadu. 1948. godine na drugoj strani Kanade u Calgary, Alberti, Stu Hart osniva Stampede Wrestling (SW) nakon što je preuzeo NWA-ov teritoriji u tom području od Larry Tillmana. 1983. godine Frank Tunney umire, a MLW preuzimaju njegov sin Eddie Tunney i njegov rođak John Tunney. Dvojac je vodio kompaniju još tri godine, a onda su ju prodali Vinceu McMahonu. Sredinom prošloga stoljeća hrvanje u Kanadi je bilo dosta popularno, ali tek ‘80-ih godina događaju se stvari koje će promijeniti kanadsku hrvačku industriju u cijelosti. Tada su u SW-u nastupali hrvači koji će u budućnosti postati Kanadske i Američke hrvačke legende poput Bret i Owen Harta, Dynamite Kida, Davey Boy Smitha, Brian Pillmana, Honky Tonk Mana, Jim “The Anvil” Neidharta i mnogih drugih.

U prosincu 1983. glavni booker SW-a bio je Stu Hartov sin Bruce Hart. Bruce je htio promijeniti stil hrvanja s tradicionalnog, na malo agresivniji i brutalniji, pa je tada na jednom showu dogovorio heel turn jednoga hrvača koji je taj turn izveo nepojmljivo za tadašnje standarde, na što je publika počela praviti nerede u areni. Navodno je više gledatelja bilo ozlijeđeno prilikom tih nereda. Atletska komisija Calgarya nije bila zadovoljna s tim eventom, pa je Stu Hart dobio zabranu održavanja hrvačkih evenata na šest mjeseci. 1984. godine Vince McMahon otkupljuje SW, da bi godinu dana kasnije vratio promociju u ruke obitelji Hart. Bruce Hart je tada bio vlasnik SW-a, ali promocija je bila ugašena 1989. Bila su još dva pokušaja vraćanja promocije na stare staze slave, ali nažalost bezuspješno. Današnje promocije u Kanadi nisu ni približno popularne kao MLW ili SW, ali rade jako kvalitetno. Dvije najpoznatije promocije su Northern Championship Wrestling koji je osnovan 1986., i Smash Wrestling koji je osnovan 2012. godine.

Japan

Smatra se da je prvi japanski profesionalni hrvač bio Matsuda Sorakichi. On je bivši sumo borac, koji se bavio hrvanjem krajem 19. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim hrvanje postaje popularno tek 1950-ih godina, i to zahvaljujući ponajviše sumo hrvaču Rikidōzanu. On je tada bio najpoznatiji hrvač i jedan od najboljih sumo boraca, pa je osnovao svoju hrvačku kompaniju pod nazivom Japan Pro Wrestling Alliance (JWA). Rikidōzan se prvo borio s Japanskim zvjezdama poput Kimure i Yamaguchia, ali onda se borio protiv najvećih američkih zvjezda. Rikidōzan osvaja NWA-ov pojas Internacionalnog teškaškog prvaka, i drži ga preko 2300 dana. Nažalost u prosincu 1963. godine umire, nakon što je prije tjedan dana ispred noćnog kluba na njemu izvršen atentat.

Oko tog ubojstva veže se jedna ne obična priča, naime 1949. najpoznatij Judoka u Japanu Masahiko Kimura, ide na svjetsku turneju. Kimura i njegova grupa stižu u Brazil, gdje Kimuru izaziva na meč Helio Gracie, tada najbolji grappler Brazilskog Jiu-Jitsua. Kimura prihvaća borbu, samo u slučaju da Gracie pobjedi njegovog kolegu Yukio Kata. Prvi njihov meč završava neriješeno, ali u revanšu Kato gubi gušenjem. Slijedi meč Helio Graciea i Masahika Kimure. Kimura pobjeđuje Graciea polugom na ramenu, koja kasnije postaje poznata kao Kimura Lock. Kimura se vraća u Japan kao jako velika zvijezda. Rikidōzan poziva Kimuru da se bori u njegovoj JWA promociji na što Kimura naposljetku i pristaje. Dogovaraju seriju mečeva, a prvi meč bi trebao završiti neriješeno. Tijekom prvog njihovoga meča Rikidōzan za stvarno počinje udarati Kimuru, i to je jedan od prvih dokumentiranih zapisa shoot wrestlinga. Skoro deset godina kasnije Rikidōzan biva uboden bodežom uronjenim u urin. Rikidōzan umire tjedan dana kasnije, a saznaje se da je ubojica član Japanske kriminalne organizacije Yakuza. Mnogi su posumnjali da je upravo Kimura naručio ovo ubojstvo, ali to nikada nije dokazano. U svojoj autobiografiji Kimura je izjavio da Rikidōzanu nikada nije oprostio tu izdaju.

JWA je nastavila s radom sve do 1973. godine, a 1972. osnovane su dvije nove promocije od strane Rikidōzanovih učenika Giant Babe i Antonio Inokia. Njih dva su za vrijeme JWA promocije, bila dva najveća imena a čak su zajedno bili i NWA Tag Team prvaci u nekoliko navrata. 1972. njih dvojica se nisu mogli dogovoriti oko budućnosti JWA, pa je Giant Baba osnovao All Japan Pro Wrestling (AJPW), a Antonio Inoki New Japan Pro Wrestling (NJPW). Giant Baba je smatrao da se hrvanju treba više posvetiti iz “zabavnog” kuta, dok je Inoki htio spojiti profesionalno hrvanje s mješovitim borilačkim vještinama, i pokazati da je profesionalno hrvanje legitiman sport. AJPW se više oslanjao na in ring kvalitetu, booking i psihologiju mečeva, pa je zato ‘80-ih i ‘90-ih bila najpopularnija kompanija u Japanu. NJPW je dovodio ljude iz drugih sportova poput Juda, Karatea, Muay Thaia, i zbog toga se danas za NJPW stil hrvanja zove Strong Style. 2000. godine Giant Baba umire a promociju preuzima Mitsuharu Misawa, koji je bio jedan od najvećih imena u AJPW-u do tada. Zbog ne slaganja s udovicom pokojnog Giant Babe, Mitsuharu osniva svoju promociju NOAH Pro Wrestling, te dovlači mnoga velika imena iz AJPW-a. Nakon toga AJPW pomalo ali sigurno gubi popularnost, a NJPW polagano preuzima scenu. 1992. godine NJPW uz pomoć američke promocije WCW organizira priredbu pod nazivom Super Warriors in Tokyo Dome, koja se od 2007. zove Wrestle Kingdom. Wrestle Kingdom je najveći i najpopularniji hrvački  event na istočnoj polovici zemaljske kugle. Svake godine od 1973. odnosno 1974. godine održavaju se dva najveća turnira a to su AJPW-ov Champion Carnival i NJPW-ov G1 Climax. NJPW je 2014. godine potpisao suradnju s američkom promocijom Ring of Honor, te se sve više šire na američkom tržištu, i tako postaju druga najpopularnija promocija na svijetu.

Meksiko

Povijest Meksičkog hrvanja seže u daleku 1863. godinu, i Francusku invaziju u Meksiko. Tada se Meksikanci upoznaju s kulturom hrvanja, i počinju organizirati svoje showove. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća bilo je dosta organiziranih lokalnih evenata, ali čovjek po imenu Salvador Lutteroth González osniva prvu nacionalnu promociju pod nazivom Empresa Mexicana de Lucha Libre (EMLL). Promocija je u vrlo kratkom roku skupila jako puno fanova, pa je tako na prvoj obljetnici bilo prodano preko 5000 karata za taj show. Širom svijeta je poznato da Meksikanci nose maske, ali ako ste možda pomislili da je to zbog neke drevne tradicije starih Inka, Maja ili Asteka, bili biste u krivu. Naime tradiciju nošenja maske započeo je američki hrvač po imenu Cyclone McKey. Njegov meč u Teksasu je gledao promotor Salvador Lutteroth González, i odmah ga pozvao da nastupa na prvom ikada EMLL eventu. Od tada maske su bile i ostale neizostavan dio meksičke kulture. Salvador je većinom dovodio ljude iz SAD-a s više iskustva i prezentirao ih kao glavnu atrakciju, međutim sredinom 1940-ih jedan hrvač postaje Meksička ikona i dan danas ga smatraju jednim od najvećih boraca svih vremena, dakako riječ je o popularnom El Santu. 37 puta je stavljao svoju masku na liniju, osvojio je 12 titula (što je u to vrijeme bilo puno), glumio je u nekoliko 10-aka filmova, po njemu su rađeni stripovi, bio je jedan od najpopularnijih ljudi u državi.

Do 1950-ih EMLL je bila najveća i najbolja promocija u Meksiku, a 1953. priključuju se u NWA, i tako postaju NWA-ov teritoriji za čitav Meksiko. Tada glavnu ulogu preuzima Salvadorov sin Chavo. Chavo i EMLL ulažu novce i obnavljaju Arenu Mexico koja im dozvoljava da snimaju svoje showove, i da ih prikazuju na televiziji. U to vrijeme hrvanje postaje jako popularno i EMLL prikazuje svoje showove diljem zemlje. S vremenom Arena Mexico postaje poznata kao “Katedrala za Lucha Libre”. Tako je sve trajalo do 1975. kada su se lokalni promotor Francisco Flores i njegov partner Rey Mendoza odvojili od EMLL-a i osnovali svoju vlastitu promociju Universal Wrestling Association (UWA). Ovo je prva rivalna promocija koja je parirala EMLL-u. Sredinom ´80-ih Chavo odlazi u mirovinu, te EMLL preuzima njegov nećak Paco Alonso. Par godina kasnije Alonso izlazi iz NWA-a, i mijenja ime promociji u Consejo Mundial de Lucha Libre (CMLL). CMLL tada postiže dogovor s jednom od najvećih TV kuća u Meksiku, Televisa, za prijenos njihovih showova na toj televiziji. Alonso i jedan od dvojice glavnih bookera za CMLL Herrera, posvađali su se s drugim glavnim bookerom Antonio Penom. Pena je htio podržati mlade hrvače u CMLL-u i dati im priliku, međutim Herrera je smatrao da treba pushati iskusne borce.

Pena ih napušta i 1993. osniva svoju promociju pod nazivom Asistencia Asesoría y Administración (AAA). AAA dovlači dosta mladih hrvača iz CMLL-a, i toliko dobro započinje ekspanziju na Meksičkom tržištu, da UWA promocija prestaje s postojanjem. Od tada do dana današnjeg CMLL i AAA su dvije najveće Meksičke promocije. CMLL surađuje s Japanskom promocijom NJPW, te američkim Ring of Honorom, dok AAA surađuje s Impactom, AEW-om, MLW-om te Lucha Libre Eliteom.

2. Hrvatska u profesionalnom hrvanju

Profesionalno hrvanje u Hrvatskoj je još uvijek nepoznanica stotinama tisuća ljudi i tek je u začecima, međutim ne možemo reći da nismo ostavili svoj trag u profesionalnom hrvanju. U Hrvatskoj imamo samo jednu aktivnu promociju, a to su Prvi Hrvatski Kečeri. Promocija je osnovana u Baranji, ali zbog više razloga sele se u Zagreb. Naime Prvi Hrvatski Kečeri nisu jedini, koji se bave wrestlingom u Hrvatskoj. Na području Zadra postoji fitnes studio ”Falcon” koji održava wrestling treninge. Vlasnik studija i glavni trener je Kris Jokić. Kris se hrvanjem počeo baviti u Italiji, gdje u rekordnom roku uspijeva završiti hrvačku akademiju. Nakon toga Jokić se profilira kao jedan od boljih europskih hrvača, i pokreće studio u kojem započinje hrvačke treninge. Iz tog studija dobili smo još jednog odličnog i perspektivnog hrvača Denu Babića, koji već sada nastupa na britanskoj hrvačkoj sceni.

Babić i Jokić nisu jedini koji pokušavaju pokoriti hrvačku scenu. Dok je Kris Jokić glavna atrakcija u Mađarskoj, a Deno Babić sve veća i veća prijetnja hrvačima na otoku, imamo još dvoje hrvača koji nastupaju u Njemačkim promocijama. Saša Keel i Wesna Busić su svoje karijere započeli u Njemačkim promocijama, i za sada su imali dosta uspjeha. Wesna Busić je bila čak i na WWE-ovom tryoutu u Kölnu 2018. godine.

Hrvatska je ostavila trag i u Sjedinjenim Američkim Državama. Hrvač rođen u New Jerseyu, ali vuče korijene iz Zadra. On ulazi u ring s kockicama na svojoj wrestling garderobi, ogrnut Hrvatskom zastavom. On je Mario Bokara. Kad smo već u Sjedinjenim Američkim Državama moramo spomenuti i najvećeg profesionalnog hrvača koji dolazi iz Hrvatske. On je član WWE-ove kuće slavni, bivši tag team šampion u nekoliko većih promocija, i jedan od najvećih heelova svojeg doba, Nikolai Volkoff pravoga imena Josip Peruzović.

I za kraj ostao je još jedan hrvač. Anton Baričević je rođen u Zagrebu 1925. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata emigrirao je u Kanadu, i tamo je bio velika zvijezda. Naime Antonio je bio prirodno jak. Prema nekim zapisima bio je sposoban iščupati stabla pomoću kabela oko vrata kad je imao samo dvanaest godina. Ušao je u Guinnesovu knjigu rekorda 1952. potezanjem vlaka od 433 tone 19,8 metara. Poslije je u Guinessovu knjigu ušao potegnuvši četiri gradska autobusa puna putnika. Zbog svoje iznimne snage počeo je nastupati u Kanadi na wrestling eventima kao velika atrakcija. Fanovi ga nisu htjeli kao prvaka, pa je odustao od hrvanja da bi se vratio 1977. godine u NJPW-ov ring. Great Antonio kako su ga zvali u hrvačkim krugovima bio je nezaustavljiv kada je došao u NJPW. Konstantno je pobjeđivao u 2 na 1, 3 na 1, pa čak i 4 na 1 mečevima. Tada je na čelu NJPW promocije bio osnivač i legenda ovoga sporta Antonio Inoki. Inoki se suprotstavio Great Antoniu i izgubio na diskvalifikaciju. Zakazali su revanš 10-ak dana kasnije, i tu dolazimo do jednog od najpoznatijih shoot mečeva u povijesti profesionalnog hrvanja. Great Antonio je ušao u meč dosta ne oprezno i ne obzirno. Uopće se nije držao skripte, radio je po svome, ali dva presudna trenutka su odlučili čitav tok ovog meča. Naime prvi trenutak koji je obilježio meč je Dropkick koji je izveo Inoki, međutim Great Antonio je odlučio no sellati ovaj potez i tako samo još više naljuto Inokia. Drugi trenutak je bio stiff udarac Great Antonia, i tada je Inoki počeo udarati Great Antonia rezultirajući s Inokijevom pobjedom s nokaut ishodom. To je bio zadnji Baričevićev nastup u ringu profesionalnog hrvanja. Umro je 2003. u Montrealu od posljedica srčanog udara.

3. Produkcija i događanja iza kamere

Stilovi hrvanja

Svaka promocija i svaki hrvač imaju svoj stil hrvanja pa kojem su prepoznatljivi. Većina promocija dosta naginje ka nekim hibridima stilova, kako bi imali što raznovrsniju bazu fanova.

Strong Style – Ovo je stil hrvanja inspiriran Antonio Inokijem, koji je htio spojiti profesionalno hrvanje i legitimne borilačke sportove, što znači da se ne rijetko mogu vidjeti pravi udarci. Ovaj stil najviše pobornika ima u Japanu.

Highflying – Kako je u Japanu poznat Strong Style, tako je u Meksiku highflying glavni stil hrvanja. Kao što samo ime govori, ovdje ima jako puno akrobatskih poteza i letenja, kako u ringu tako i van njega.

Comedy – Comedy stil je jedan od najmanje zastupljenih, ali i jedan od najzabavnijih stilova. Često možemo vidjeti jako smiješne stvari, i naizgled nespojive s profesionalnih hrvanjem, ali ipak odlične. Japanska promocija DDT, jedna je od najboljih što se tiče ovoga stila.

Hardcore – Kao što možete i pretpostaviti, u ovom stilu puknuta arkada ili slomljeni nos najmanja je briga. Ovaj stil je poznat po Deathmatch i sličnim stipulacijama. Pribadače, staklo, bodljikava žica i neonke samo su neki od rekvizita koji se koriste u ovom stilu hrvanja. Američki Combat Zone Wrestling i japanski Big Japan Pro Wrestling su predvodnici ovoga stila.

Techincal – Malo sporiji stil hrvanja, tradicionalniji, s dosta hvatova, gušenja i poluga na ekstremitetima. Jako podcijenjen stil, koji trenutno najbolje prolazi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dosta je sličan amaterskom hrvanju.

Entertainment – Ovdje je samo hrvanje stavljeno u drugi plan. Glavna stvar ovog stila je da se ispriča priča koju hrvači žele isporučiti gledateljima. Kompanija koja ima ovaj stil, veliki dio svog produkta bazira na promou.

Booking

Kada osoba odluči postati profesionalni hrvač, put izgleda otprilike ovako. Prvo se mora pronaći i završiti hrvačka akademija. Nakon toga ako prođete akademiju, ona vas šalje u promocije s kojima surađuje. Prvo ćete raditi dark mečeve, a ako zadovoljite vlasnika promocije, postoji mogućnost da radite i na main cardu. Debitanti u većini slučajeva jobbaju (gube)već izgrađenim imenima u toj promociji, ali ako slučajno booker ili vlasnik vide da ste talentirani ili over kod publike, postoji mogućnost da budete dobro tretirani i da budete visoko pozicionirani na cardu. Najčešće prvih nekoliko mjeseci radite tag team ili multi man mečeve, kako bi se promocija zaštitila i sakrila sve vaše nedostatke u ringu. Nadalje sve ovisi o vama. Ako se ugodno osjećate dok radite tag team mečeve, vrlo lako je moguće da će te biti u toj diviziji, i loviti tu titulu, ali ako želite raditi sami a još niste fizički spremni, onda ćete najvjerojatnije biti u mid cardu. Ako ste kojim slučajem izniman talent, kojeg voli i publika, te drugi hrvači, kao i sam vlasnik promocije, tada ćete zasigurno biti u main event sceni, i boriti se protiv najvećih i najboljih. Ipak dosta toga ovisi i od promocije.

Ako je promocija jako mala, to znači da čitav posao vodi vlasnik promocije, ali ipak velika većina promocija ima i bookera. Funkcija bookera je da pomaže vlasniku u sastavljanju mečeva i razvitku priča. Kako bi se olakšao posao vlasniku i bookeru, ulogu o razvitku mečeva preuzima road agent. Road agent pomaže hrvačima sastaviti strukturu meča, i ukazati im na moguće spotove koje bi mogli implementirati u sam meč.

Ako neki hrvač postane dobar i over kod publike, postoji mogućnost da dobije push koji bi mu trebao osigurati, kratkoročan uspjeh u promociji, a onda bi mogao i on početi pobjeđivati jobbere, te imati squash mečeve.

Ugovori i suradnje

Većina profesionalnih hrvača hrvača radi po pay-per appearance sistemu, gdje nisu vezani niti za jednu kompaniju, već sami sebi traže angažman, i mogu nastupati za bilo koju promociju koja se drži tog sistema, dok s druge strane hrvači iz najvećih promocija imaju ekskluzivne ugovore koji jasno nalažu, da mogu nastupiti samo za matičnu promociju, ili za promociju s kojom matična promocija surađuje. To znači da te dvije promocije imaju working agreement, što znači da te promocije dijele hrvače međusobno. Kada smo već kod suradnji, nije strano da takve kompanije održe i zajednički event, kako bi se pokazao sav raskoš talenata kojeg promocije posjeduju.

Ugovori se najčešće potpisuju na dvije do pet godina, a to vrijedi i za komentatore, sudce, road agente, menadžere, bookere, doktore, najavljivače, te sve zaposlenike koji se prikazuju na kamerama i iza njih.

WWE kompanija ima jedan dodatni ugovor, a to je WWE Legends ugovor. Taj ugovor se nudi bivšim umirovljenim WWE zvijezdama, i time se kompanija osigurava da ti ljudi neće nastupati nigdje drugdje. Ljudi koji potpišu taj ugovor, imaju obavezu odrađivati press konferencije, davati intervjue, slikati se s fanovima, ići na potpisivanja. Postaju ambasadori WWE-a.

Titule

Svaka promocija ima svoje titule. Većina promocija ima četiri titule, glavnu, žensku, mid-card, timske titule.

Glavna titula – često zvana World titula je najprestižnija titula u kompaniji, i najčešće ju drže osobe koje su dobre u ringu, mikrofonu, koje publika voli, itd.

Ženska titula – slično kao i glavna titula, samo za žene.

Mid-card titula – često ima naziv Intercontinental, ili po regiji u kojoj se kompanija nalazi (US, UK…). Titulu drže osobe koje još nisu spremni za main event scenu, ili osobe koje su godinama konstantno na jednom visokom nivou.

Timske titule – titule koje drže timovi.

Gimmick titule – su titule koje imaju neka specifična pravila. Naprimjer Television titula se mora braniti na običnoj televizijskoj epizodi. Hardcore titula se može braniti isključivo u istoimenom meču, ili meču koji ima slična pravila. Recimo meč za SWA titulu može zatražiti hrvačica, koja nije iz iste zemlje kao dosadašnja prvakinja.

Težinske titule – su titule koje ograničene za borce, koji pripadaju određenoj težinskoj kategoriji:

– Lightweight (154 funte (70 kg))

– Welterweight (165 funti (75 kg))

– Middleweight (176 funti (80 kg))

– Heavy middleweight (187 funti (85 kg))

– Light heavyweight (198 funti (90 kg))

– Cruiserweight (205 funti (95 kg))

Ovakve titule najčešće nemaju prestiž i nisu visoko rangirane kao druge titule.

4. Pravila

Pravila se razlikuju od promocije do promocije, ali su dosta slična kako ne bi bilo zabune. Ovisi od vrste meča, ali pobjede se najčešće ostvaruju pinom (zadržati protivnikova ramena na podu, sve dok sudac ne izbroji do tri) i predajom. Pobjeda se može ostvariti tako što protivnik napravi neki ne legalan potez, pa on izgubi putem diskvalifikacije. Ako protivnik ne uđe u ring dok sudac ne odbroji do 10 ili 20 (ovisno o promociji), također pobjeda ide u vašu korist. Naravno, meč može završiti neriješeno, a najčešće se to dogodi jer istekne vrijeme koje je predviđeno za taj meč. Postoje mečevi gdje su dopuštena sva oružja i gdje nema diskvalifikacije. Postoje mečevi u kojima je ring omeđen žicom, pa se treba popeti preko te žice i nogama dotaknuti tlo kako bi se meč završio. Također ima mečeva gdje je cilj nešto dohvatiti. Najčešće je to aktovka ili titule. Znači postoji jako puno zanimljivih tipova mečeva, i puno različitih načina za ostvariti pobjedu.

Vrste mečeva

Singles match – običan meč koji se najčešće koristi u hrvanju.

Tag team match – također jedan najobičniji meč, samo što su ovdje uključeni timovi.

Triple Threat – kada se tri hrvača bore međusobno, svako protiv svakoga.

Fatal 4 way – slično kao i Triple Threat samo se ovdje radi o četiri hrvača.

5 way, 6 way… – samo više boraca.

No DQ, No holds barred, Chairs match, Hardcore – i stipulacije sa sličnim imenima, označavaju da nema diskvalifikacije, te da je sve dozvoljeno.

Ladder match, TLC, Money in the Bank – su mečevi u kojima je cilj dohvatiti aktovku ili titule koje vise iznad ringa.

Handicap match – kada jedna strana ima brojčanu nadmoć. 2vs1, 3v1, 4v1, 3v2, 4v2…

Tables – cilj je protivnika baciti kroz stol.

Hell in a Cell – stipulacija koja ima žicu udaljenu jedan metar od ringa, i iz koje je “ne moguće” izaći. Ne moguće sam stavio pod navodnike, jer meč se tako predstavlja, a dosta često hrvači nađu način kako izaći.

Steel Cage – dosta slično kao HIAC, međutim tu je žica tik uz ring, i nije zatvoreno iznad ringa. Cilj je izaći i objema nogama dotaknuti pod.

First Blood – kao što i samo ime govori, onaj tko prvi prokrvari, on je izgubio.

Ironman match – meč u kojem je određena minutaža. Tko skupi više fallova tjekom tih mečeva, on je pobijedio.

Last man standing – je meč u kojem se pobjeda ostvaruje sudčevim odbrojavanjem do 10. Ako se protivnik ne ustane, vi ste pobjednik.

Two out of three falls – meč koji je jako popularan u Meksiku, gdje borci trebaju ostvariti dva falla, od moguća tri kako bi pobijedili.

Special Referee – meč u kojem je sudac neki hrvač ili autoritativna figura. Ovaj meč se najčešće koristi kada se treba dogoditi screwjob.

Lucha de Apuestas – još jedan meč koji je jako popularan u Meksiku. Naime, borci stavljaju svoje maske na liniju pa tko izgubi skida svoju masku. Može se postaviti i Hair vs Mask meč, pa u tom slučaju borac koji izgubi skida svoju masku ili šiša svoju kosu.

Survivor Series – je meč koji se održava na istoimenom PPV-u. Bore se dva tima po pet boraca, i ide se na eliminaciju svakog člana pojedinačno.

Royal Rumble – je meč koji se održava na istoimenom PPV-u. Bori se trideset ljudi (u nekim rijetkim slučajevima i više). Meč započinje s dva borca, te svakih 90 sekundi dolazi po jedan borac. Cilj je svakog hrvača prebaciti preko gornjeg užeta, te on treba dodirivati nogama pod. Zadnji tko ostane u ringu, pobjeđuje ovaj meč.

Elimination Chamber – ima 6 boraca, od kojih dva započinju meč. Svakih 5 minuta ulazi po jedan borac. Ovo je također eliminacijski meč, a pobjeda je ostvariva isključivo putem pinfalla i submissiona.

Postoji još mnogo mečeva i varijacija, ali ne koriste se često. Neki od tih mečeva su: Flag match, Bra and Panties, Ambulance match, Casket match, Buried Alive match, Loser Leaves Town…

5. Hrvačka terminologija

• A show – je glavni tjedni show kojeg ima neka kompanija.
• Ace – ovaj termin se najčešće koristi u Japanu, i označava glavnog face hrvača u kompaniji.
• Agent – osoba koja radi za kreativni tim. Agent se nalazi između bookera i hrvača. Piše tekstove za promoe, te pomaže hrvačima u strukturi meča.
• Angle – dio storylinea koji razvija priču. To na primjer može biti napad u backstageu, potpisivanje ugovora…

• B show – je drugi tjedni show po važnosti kojeg ima neka kompanija.
• Babyface/Face – osoba koja igra pozitivca.
• Blading – se događa kada se hrvač namjerno raskrvari, kako bi sellao protivnikovu ofenzivu, i time ga izdigao kod publike.
• Blind tag – je pojam koji se koristi u tag team meču. Naime kada jedan hrvač taguje drugoga hrvača, a protivnik to nije vidio, to se naziva blind tag.
• Blow off – zadnji meč koji bi trebao završiti rivalitet.
• Booking – zakazati događaje koji bi trebali biti odrađeni na eventu.
• Booker – osoba koja sastavlja booking.
• Botch – pokušaj poteza, koji nije odrađen onako kako je skriptiran, radi pogreške jednog hrvača ili više njih.
• Bump – pad na mat ili tlo.
• Burial – suprotno od push. Kada hrvač brzo izgubi meč, bez da je imao prave ofenzive to je squash meč, a taj hrvač je bio “pokopan” od strane pobjednika.
• Bust Open – kada hrvač krvari.

• Call it in the ring – improvizacija poteza unutar ringa, umjesto uvježbavanja poteza.
• Card – popis mečeva za neki event.
• Carry Job – označava kada jedan iskusniji i bolji hrvač, vodi manje iskusnog kroz meč.
• Chain Wrestling – sekvenca tradicionalnih grappling poteza.
• Cheap Heat – je kada hrvač uvrijedi publiku najčešće na osnovu nečega ne vezanoga za hrvanje (primjerice, kada izruguje neku domaću sportsku ekipu), sve u cilju da publika bude što negativnija prema njemu, to jest pozitivnija prema njegovom protivniku.
• Clean Finish – meč koji je završio čisto, bez kontroverze, bez uplitanja u meč, i bez prljavih načina za ostvariti pobjedu.

• Dark Match – meč koji nije bio prikazan na TV-u.
• Deathmatch – najkrvavija i najnasilnija vrsta meča.
• Double Team – potez koji koriste dva hrvača iz istog tima, u cilju zadobivanja dominantnije pozicije.
• Double Turn – kada u isto vrijeme hrvač koji je heel i hrvač  koji je face zamjene uloge.
• Draw – označava nekoga ili nešto što privlači veliki broj gledatelja, koji su spremni čak i platiti kako bi to vidjeli.

• Enhancement Talent – blaža riječ za jobbera, osobu koja stalno gubi.

• Faction – grupa hrvača koji pomažu jedni drugima tijekom mečeva.
• Fall – pobjeda izazvana pinom, predajom ili diskvalifikacijom.
• Feud – rivalitet.
• Finish – kraj meča.
• Finisher – završni potez, koji vodi prema fallu.
• Foreign Object – oružje koje nije dopušteno koristiti u meču, kao naprimjer stolica, stol, ljestve itd.
• Freebird Rule – pravilo koje su popularizirali članovi The Fabulous Freebird stablea. Naime, ako grupa od tri borca ima Tag Team titulu, svaki od njih može braniti tu titulu, i sva trojica su prvaci.

• Gimmick – uloga/karakter hrvača koji on to prezentira publici, svojom wrestling odjećom, načinom govora, ponašanjem itd.
• Go-home Show – posljednji tjedni show koji se prikazuje na televiziji, prije PPV-a.

• Hard Camera – glavna kamera koja snima ring s tribina.
• Heat – nezadovoljstvo publike prema određenom hrvaču. U većini slučajeva usmjereno je prema heelu, ali često zna biti usmjereno i na facea.
• Heel – osoba koja igra negativca.
• Highspot – potezi su oni rizični i opasni potezi koji mogu prouzročiti stvarne posljedice ako se ne izvedu pravilno.
• Hot Tag – događa se u tag team meču kada jedan hrvač ima veliku nadmoć na drugim hrvačem, te taj drugi hrvač da tag svom kolegi u kutu i taj kolega zapravo preuzima dominaciju u ringu.
• House Show – show koji nije emitiran na televiziji, i jako je rijetko da se na takvim eventima nešto važno dogodi.

• Indy Wrestler – hrvač koji nema ekskluzivan ugovor niti s jednom promocijom, nego radi kao freelancer i sam sebi dogovara nastupe.
• Indy Promotion – većinom lokalne promocije, koje nemaju TV show, i koje daju hrvačima PPA (pay per appearance) ugovore umjesto ekskluzivnih ugovora.
• Interbrand – termin se koristi u WWE-u kada žele postaviti meč između RAW-a i SmackDowna.
• Interference – ometanje ili napad na hrvača koji ima meč/promo.
• Invasion Storyline – priča u kojoj hrvači jedne promocije/branda nastupe u drugoj promociji/brandu, u svrhu zauzimanja i uspostavljanja dominacije nad tom drugom promocijom/brandom.

• Job – izgubiti meč.
• Jobber – hrvač koji stalno gubi.
• Joshi – japansko žensko hrvanje.

• Kayfabe – pretvaranje da je profesionalno hrvanje legitimno i stvarno.
• Kickout – prekid pina.

• Long Term Booking – storyline koji se razvukao na duži vremenski period.
• Low Carder – hrvač koji nastupa među prvim mečevima na cardu.
• Lucha Libre – meksički izraz za profesionalno hrvanje.
• Luchador/Luchadora – meksički izraz za hrvača odnosno hrvačicu.

• Main Eventer – hrvač koji u većini slučajeva ima zadnji meč na cardu, i završava show.
• Manager – osoba koja pomaže hrvaču ili timu pored ringa.
• Mark – je wrestling fan koji je svjestan da je profesionalno hrvanje skriptirano, ali svejedno bodri i navija za svoje idole kao da je se bore zapravo.
• Mid Carder – hrvač koji nastupa na sredini carda.

• Near Fall – zamalo pin. Hrvač kickouta u zadnjim stotinkama falla.
• No Contest – meč završio ne riješeno i bez pravoga objašnjenja.
• No Sell – kada hrvač ne reagira na ofenzivne napade protivnika, te tako umanjuje njegov kredibilitet, onda to zovemo.

• Over – znači da je netko ili nešto jako popularno kod fanova.
• Oversell – kada hrvač reagira pretjerano na ofenzivne napade protivnika.

• Pin/Pinfall – držanje protivnikovih ramena na matu dok sudac ne odbroji do tri, zovemo pin. Pinom ostvarujemo fall.
• Pipe Bomb – monolog u kojem se hrvač ne drži skripte i govori negativno o svojim radnim kolegama i o promociji u kojoj nastupa.
• Pop – zadovoljstvo publike prema određenom hrvaču. U većini slučajeva usmjereno je prema faceu, ali često zna biti usmjereno i na heela.
• Program – feud/rivalstvo.
• Promo – intervju, monolog ili dijalog hrvača.
• Put over – kada jedan hrvač stavlja drugoga iznad sebe, kako bi poboljšao protivnikovu povezanost s publikom.
• Puroresu – japanski izraz za profesionalno hrvanje.
• Push – kad jedan hrvač počne češće pobjeđivati i kada se bori s sve boljim i popularnijim hrvačima, to znači da je dobio push.

• Ref Bump – slučajno ili namjerno onesposobljavanje sudca.
• Rematch Clause – kada prvak izgubi titulu, ima pravo ponovno boriti se za nju.

• Sandbag – ne suradnja i sabotaža protivnikovih rušenja.
• Screwjob – kontroverzna završnica meča, gdje gubitnik nije informiran o takvoj završnici.
• Sell – kada hrvač reagira umjereno na ofenzivne napade protivnika, onda to zovemo sell.
• Shoot – kada hrvač ide van skripte. To se može dogoditi tjekom promoa da ne govori ono što piše na skripti, ili da u meču legitimno počinje udarati protivnika.
• Signature Move – potez koji je specifičan za jednog hrvača, i koji ga često izvodi.
• Slow Burn – storyline koji se razvukao na duži vremenski period.
• Smark – wrestling fan koji je svjestan da je profesionalno hrvanje skriptirano, većinom je negativan oko svega, ali i dalje gleda profesionalno hrvanje.
• Spot – trenutak u meču koji bi trebao biti ključan dio meča.
• Spotfest – meč u kojem imamo mnogo spotova.
• Spotmonkey – hrvač koji se oslanja na spotove, jer prema mišljenju pojedinaca nije dovoljno savladao osnove hrvačkih poteza.
• Squash – dominantna i brza pobjeda.
• Stable – grupa hrvača koji čine jednu zasebnu frakciju/cjelinu i pomažu jedni drugima tijekom mečeva.
• Stiff – uporaba velike sile, namjerno ili ne namjerno.

• Transitional Champion – prvak kojem vladavina s titulom nije dugo trajala, nego je služila da se titula prenese s prethodnog hrvača na nekog sljedećeg.
• Turn – kada osoba koja igra pozitivca, odjednom postane negativac, ili obrnuto.
• Tweener – osoba koja je pozitivac i negativac u isto vrijeme.

• Unified – kada se dvije ili više titula spoje u jednu.

• Vacant – kada nitko ne posjeduje titulu.
• Valet – atraktivna ženska osoba, koja je usto i menadžer.
• Vanilla Midget – hrvač koji je jako dobar u ringu, ali nizak i malen da bi ostavio dobar utisak kako se može nositi s visokima i jakima.

• Work – kada se hrvač drži skripte.
• Worked Shoot – kada izgleda da je sve skriptirano, ali zapravo nije.
• Worker – hrvač.

• X Signal – znak koji sudci koriste kako bi javili medicinskom osoblju da je hrvač povrijeđen.

• Young Lion – termin koji se koristi u Japanu, a predstavlja početnika u profesionalnom hrvanju.

Dopušteno je preuzimanje dijelova teksta uz naznaku izvora. Svako neovlašteno kopiranje bit će prijavljeno i uklonjeno.