Cruiserweight Classic 2016. je iza nas. Od 32 učesnika u početku došli smo do samo jednoga pobjednia, koji je ujedno i postao prvim WWE Cruiserweight prvakom, a to je TJ Perkins. Turnir je bio popunjen sa užasno zabavnim mečeva, a ja sam uspio izdvojiti onih 10 koji su po meni bili najbolji. Oni koji možda nisu pratili CWC, a htjeli bi pogledati nešto, možda vam ova lista uspije pomoći.

 

10. Zack Sabre Jr. vs Noam Dar – ***3/4

Odličan tehnički meč. Sabre je bio očekivano i standardno dobar u meču, no Noam Dar, nakon prva dva prilično razočaravajuća izdanja, ovaj puta je stvarno impresionirao i čak bih rekao da mi se tijekom meča u nekim pogledima više svidio od Sabrea. Sjajno tehničko hrvanje upotpunjeno raznim kontrama i zahvatima. Dar je imao dosta dobar leg work kojega je Sabre u određenim trenutcima mogao malo bolje prodavati, ali generalno nije to bilo toliko loše da pokvari kvalitetu meča.

 

9. TJ Perkins vs Johnny Gargano – ***3/4

Izrazito zabavan meč popraćen dobrom priču koju su ispričali s cijelom situacijom oko Gargana i njegovom ‘ozlijeđenom’ nogom. Fascinantno je kako su sve to uspjeli posložiti mjesecima unaprijed jer ovaj meč je sniman još prije mjesec dana, a Takeover u Brooklynu se tek dogodio prošli vikend. A ovaj meč je bio baziran na leg worku i ozljedi Johnnya Gargana koju su započeli Dash i Dawson na Takeoveru gdje je Gargano tapkao za poraz. Ovdje je također tapkao, što je bilo prilično iznenađujuće i prva prava iznenadna odluka na ovome turniru. No, mislim kako su to odlično obavili. Garganu ionako ne treba pobjeda u ovome turniru, tako da je ovo iznenađenje odlično došlo. Meč je bio dobar, akcija je bila prilično zabavna s nekoliko lijepih poteza.

 

8. Gran Metalik vs Akira Tozawa – ****

Izvanredan meč, pripada onoj užoj skupini najboljih mečeva ovog turnira. Izvrsna akcija ispunjena atraktivnim highflying potezima, intezivnim udarcima i kontrama. Gran Metalik mi je jedan od najdražih u ovome turniru, a ovdje je pokazao zašto. Nekoliko fantastičnih near fallova pri kraju, osobito onaj Deadlift German Suplex Tozawe, kojim je do sada dokrajčio oba protivnika, ali ne i Metalika. Obojica također imaju fantastičan Suicide Dive. Drago mi je da je Metalik prošao dalje, definitivno jedan od najboljih highflying hrvača trenutno.

 

7. Johnny Gargano vs Tommaso Ciampa – ****

Očekivao sam dosta od ovoga meča, ali da ću dobiti ovako dobar meč baš i nisam. Sjajno su hypali ovaj meč i prije nego se dogodio, izgradili su ga kao veoma važnu borbu za obojicu, borbu između tag team partnera, ali i dva najbolja prijatelja. I definitivno nisu razočarali u ringu. Akcija je bila sjajna, intezivnost chopova i udaraca obojice bila je sjajna i ispričali su odličnu priču. Trenutak kada su se krenuli šamarati kao ludi je bio fantastičan. Odličan završetak, Ciampa je oklijevao hoće li udariti Gargana koljenom ili ne te se na kraju odlučio za drugu opciju, što ga je na kraju koštalo i meča. Bio sam iznenađen što su se njih dvojica susreli već u prvom kolu jer sam mislio da će dospjeti dosta daleko pošto su potpisani za NXT, ali drago mi je da sam dobio meč između njih dvojice jer je ovo bilo nešto najbolje što smo do sada vidjeli na turniru. Bilo mi je svejedno oko pobjednika jer mi se obojica sviđaju na svoj način. Odlična stvar.

 

6. Zack Sabre Jr. vs Drew Gulak – ****

Nije trajalo dugo, ali je bilo kratko i slatko. Stvari koje su radili u meču su bile impresivne i odlične. Meč se bazirao na tehnici, što je bilo potpuno očekivano s obzirom da su obojica vrsni tehničari. Gulak je imao jednu od boljih izvedbi otkako ga pratim. Ispričali su odličnu priču gdje Gulak želi dokazati kako Sabre nije najbolji tehnički hrvač kako ga mnogi nazivaju nego kako je on bolji, počevši od toga da Gulak nije htio prihvatiti rukovanje na početku meča, da bi na kraju s ogromnom ljutnjom i dvoumljenjem pružio ruku boljem čovjeku. Nekoliko izvanrednih kontri i zahvata. Pobjednik je bio očekivan pošto je Sabre jedan od favorita, iako mi je žao što je Gulak ispao tako rano.

 

 

5. Zack Sabre Jr. vs Gran Metalik – ****

Odličan meč. Početak je bio jako efektivan i svidjela mi se taktika s kojom je Metalik ušao u meč – uhvatio je Sabrea na prepad i radio je highflying poteze, što nije Sabreova specijalnost. No, Metalik se pokazao izrazito sposobnim i u Sabreovom području, a to su zahvati i to mi je bilo fantastično, ponajprije zato što je Sabre time postao frustriran i morao je podići nivo intezivnosti svojih zahvata i udaraca da bi zbog toga neke izmjene ispale apsolutno fantastične. Ako se baziramo na njihove dosadašnje mečeva, to su dva potpuno različita stila. Ali su se ovdje odlično spojili, Metalik se čak uspio više prilagoditi Sabreovom stilu sa svim tim udarcima i zahvatima. I zato nemam nikakvih problema što je pobijedio, Metalik se pokazao ravnopravnim u Sabreovom stilu hrvanja, dok Sabre to nešto nije mogao napraviti i zato je Metalik uzeto. Odlično.

 

4. TJ Perkins vs Gran Metalik – ****1/4

Jasno mi je da bi svi više preferirali finale između Sabrea i Ibushija jer to je meč kojeg svi žele vidjeti. No, ja apsolutno nisam imao problema niti s ovim finalom. Perkins i Metalik su samo kroz ovaj turnir pokazali da su vrijedni ove prilike koju su dobili. I zapravo mi je čak drago da su stavili ovu dvojicu u finale, a ne Sabrea i Ibushija jer su oni mnogo poznatiji mainstream WWE publici nego Perkins i Metalik. A i Sabre i Ibushi su bili favoriti za osvajanje tako da i da je jedan od njih pobijedio, reakcija bi bila ‘To se moglo i očekivati’. Ovako baš i nije. Pojava Triple H-a mi se svidjela i cijelo to predstavljanje nove titule prije meča odmah je prebacilo hajp za ovaj meč na sljedeći nivo. Meč definitivno nije razočarao. Još jedan fantastičan meč na showu, kakvo čudo. Dobili su mnogo vremena i sasvim lijepo su gradili meč od početka. Nisu žurili na početku, ali su bili skloni iznenaditi protivnika s pokojim intezivnim udarcem ili potezom. No, svejedno su uspjeli toliko toga ugurati u meč. Mnogo prekrasnih poteza (Metalikov Apron Frankensteiner kada je preletio užad je bilo nešto predivno) i intezivnih udaraca čemu su dokaz masnice na Perkinsovim prsima na kraju meča. Jednostavno predivno, koliko god to sadistički zvučalo. I u ovome meču je Knee Bar bio dosta ključan potez i Metalik je to dobro sellao, osobito kada je udario Metalik Driver, ali nije imao snage u koljenu da ga u potpunosti udari. Bilo mi je apsolutno svejedno tko će ovdje pobijediti. Pobijedio je TJP. Drago mi je zbog njega. Na početku turnira njegovo ime se uopće nije spominjalo na listi favorita, ali on je uspio pokazati koliko je dobar i sasvim zasluženo je osvojio turnir.

 

3. Kota Ibushi vs Cedrick Alexander – ****1/2

Očekivao sam u najmanju ruku veoma dobar meč od ove dvojice jer tko nije, ali da ću dobiti ovako izvrstan meč baš i nisam. Izvanredno. Odlično su izgradili meč od početka do kraja. Na početku smo vidjeli ponešto standardnog catch wrestlinga s nekoliko dobrih kontri. Zatim su već u sredini ubrzali tempo i vidjeli smo nekoliko odličnih sekvenca, pogotovo kada je Ibushi promašio Moonsault da bi ga Alexander poklopio s Tope Con Hillom. U nastavku smo vidjeli nekoliko izvanrednih postera, Alexander je izveo odličan brainbuster za fantastičan near fall, a onda nakon toga Superkick za još jedan izvanredan near fall i u tome trenutku je publika poludjela. Ispričali su odličnu priču, Alexander je na dobar način pokazao svoje emocije i želju za pobjedom pri kraju meča, dao je sve od sebe, ali se Ibushi pokazao neumorljivim i nezaustavljivim. Drago mi je da je Ibushi prošao dalje. Ovdje je pokazao koliko je dobar i svi oni koji možda nisu bili upoznati s njegovim vještinama, sada jesu. Trenutak nakon meča kada se Cedric pozdravljao s publikom da bi zatim se Triple H pojavio i odveo ga u backstage na oduševljenje publike je bio odličan. Valjda će ga potpisati u skorije vrijeme.

 

2. Kota Ibushi vs Brian Kendrick – ****1/2

Fantastično. Ibushi je imao još jedan izvanredan meč s jednako izvanrednom izvedbom, kroz cijeli turnir je bio konstantan. No, Kendrick je također zasjao u ovome meču. Od početka turnira mi se svidio njegov karakter negativca, a to je najviše pokazao u ovome meču kada je taktičkim nadmudrivanjima (zaplitanje Ibushijeve noge u ogradu kako bi dobio pobjedu odbrojavanjem) pokušao pobijediti Ibushija. Također, izvodio je razne kreativne poteze kao što je onaj Neckbreaker u Turnbucklove. Ibushi je letio svuda i nevjerojatno je kako je svaki njegov potez bio fluidan. Udarci su mu također bili jako intezivni i dobro su se uklopili u cijelu tu priču s Kendrickom koji je već u kasnijim godinama svoje karijere i takvi udarci mogu biti ključni za daljni razvoj meča. Činilo mi se i kako je Ibushi izveo nekoliko poteza koje koristi Kenny Omega što je bio odgovor na Omegino korištenje Ibushijevih poteza u finalu Climaxa. Zaista fantastičan meč, odlično su ispričali priču s Kendrickom kojemu je ovo najvjerojatnije zadnja veća prilika da postigne nešto u karijeri i na kraju je zakazao. No, to je stvorilo jedan odličan trenutak nakon meča kada je Bryan došao u ring i zagrlio Kendricka. Ovo je bio jedan od manje predvidljivih mečeva na turniru, ali nemam problema s time što je Ibushi prošao dalje.

 

1. TJ Perkins vs Kota Ibushi – ****1/2

Najbolji meč na turniru. Bilo je apsolutno predivno. Rijetko ćete vidjeti meč u kojem dva hrvača uspio na tako odličan način povezati toliko stilova hrvanja. Ovdje je bilo svega. Standardni potezi, highflying akcija, zahvati i mat work. Perkinsov leg work na Ibushiju je bio izvrstan, svidjelo mi se kako je u početku uspio blokirati njegove udarce nogom, nešto što nitko do sada nije uspio napraviti. A onda je višestruko puta stavio Ibushija u Knee Bar kako bi eventualno kasnije smanjio jačinu i efektivnost njegovih udaraca. Kickout na Golden Star Bomb je bio izvanredan. Nemam ništa protiv kickouta iz finishera kada je to predstavljeno na ovakav način. Ibushi je sve dokrajčio s time potezom, ali Perkinsa jednostavno nije mogao. Predivan near fall, još bolja reakcija publike. Upravo ta priča je bila efektivna u ovome meču – Ibushi je do sada sve masakrirao svojim udarcima, iznenađivao ih svojim highflying sposobnostima i potezima, ali je Perkins u ovome meču na sve to imao odgovor. Još jedan meč u kojemu je pobjednik bio neočekivan iako je bilo već glasina da Ibushi neće u WWE još. Ibushi je MVP turnira, tri najbolja meča turnira su ujedno i tri njegova meča. Svaka čast.