ROH/NJPW War of the Worlds 2017 recenzija

Ovogodišnji zajednički show između New Japana i ROH-a je iza nas, dvije kompanije ponovno su spojile svoje rostere u jedan show i dobili smo 9 mečeva u kojima smo vidjeli zvijezda iz cijeloga svijeta. Moje misli o samom showu pročitajte ispod.

Dalton Castle vs Silas Young vs Bobby Fish vs KUSHIDA – ***1/4

Jako dobar i zanimljiv meč, odličan odabir za početak i zagrijavanje publike za ostatak showa. Odlična i konstantna akcija, krenuli su brzim tempom od početka i nisu posustajali nikada. Nije meč niti predugo trajao, za ovakav tip meča 8 minuta je sasvim dovoljno jer uopće nije bilo nimalo dosadnjikavih dijelova. KUSHIDA i Castle su bili najbolji u meču. Castle je uzeo pobjedu, što mi je jako drago, čovjek je jedan od najpopularnijih u kompaniji, a u ovom meču je definitivno to bio, čak i pokraj Kushide.

Adam Page vs Frankie Kazarian – **1/2

Nije bilo loše ali taman kad su se ufurali u meč je završio. Iako mi je najbolji dio svega ovoga bio onaj brawl prije meča. No, sjajna sekvenca s izmjenom laktova u sredini nakon što su krenuli pljuvati jedan na drugog. Nije bilo loše za vrijeme dobiveno, ali je bilo prilično kratko. Prljava pobjeda za Pagea na kraju, što je u redu da se zaštiti Kazarian.

War Machine vs EVIL & SANADA vs Jonathan Gresham & Chris Sabin – ***1/4

Jako zabavan meč s odličnom akcijom unutar i van ringa. Zaista je bilo zanimljivo, jako brzo su zanemarili ono glupo pravilo u 3-way meču da su samo dvojica u ringu dok treći tim čeka. War Machine su još jednom impresionirali, zaista su odlični, bilo ovdje ili u New Japanu. Sanada mi se također svidio ovdje. Tim Greshama i Sabina je zanimljiv i solidno su ovdje funkcionirali. IWGP Tag Team prvaci su pobijedili, iako ovaj meč nije bio za titule.

Will Ospreay vs Jay White – ****

Naprosto sjajan meč, ostao sam oduševljen i jako pozitivno iznenađen. Nikada nisam sumnjao u Ospreayove highflying sposobnosti, no ovo se prije showa činio kao najobičniji filler meč koji neće dobiti previše vremena, no zapravo je bio najbolja stvar na showu do ovog trenutka. Mislim da je ovo bio najbolji Whiteov meč koji sam ikad vidio, bio je odličan ovdje. Nekoliko izvrsnih sekvenca s udarcima, pogotove one Ospreayove kombinacije šamar, zatim Whiteov Slam na Apron gdje je Ospreay pao direktno na vrat te sjajan Half Nelson Suplex na glavu su bili samo neki od izvrsnih dijelova u meču. Zaista su me iznenadili ovdje.

Bully Ray & The Briscoes (c) vs Roppongi Vice & Hirooki Goto (ROH Six Man Tag Team titule) – **1/2

Prije meča je najavljeno kako je ovaj meč postao No DQ. Meč je i bio dobar i nije. Radili su neke stvari u ringu i nije bilo dosadno, ali više je izgledalo kao da kupuju vrijeme do toga završnog spota sa stolom kada je Bully Ray napravio Powerbomb Beretti. Solidno sve skupa, no ništa naročito posebno. Prvaci su pobijedili i zadržali titule.

Marty Scurll (c) vs Matt Sydal (ROH TV titula) – **3/4

Prva polovica je bila prilično dosadna, nije mi se nešto svidio control segment Scurlla, a niti publiku nije bilo nešto posebno briga. Završnica je bila znatno bolja, nekoliko lijepih kontri Sydala i mnogo zabavnija akcija. Scurll je na kraju pobijedi i zadržao titulu.

Young Bucks (c) vs Tetsuya Naito & BUSHI (ROH Tag Team titule) – ***1/4

Još jedan zanimljiv tag team meč na ovom showu. Odlična akcija je bila u završnici dok je sredina bila nešto lošija i dosadnija. Naitov heel work je kao i svaki puta bio na jako visokom nivou, znao je lako izvući reakciju iz publike. Young Bucski su bili klasika, nekoliko sjajnih timskih poteza i naravno malo komedije. Prvaci su zadržali titule i ovdje, što je bila očekivana odluka. BUSHI je pretrpio pin, isto tako očekivano, s obzirom kako je Naito IC prvak.

Adam Cole vs Hiroshi Tanahashi – **1/4

Meni je ovo bilo prilično dosadno. Nisam se mogao uživjeti u ono što su radili, a niti sama akcija u meču nije bila nešto raznolika i razvijena. Dosta bazičan, standardan meč s dosadnim heel workom Colea i onda povratkom Tanahashija. Mislim da pobjeda Tanahashija nikad nije bila u pitanju ovdje. Sve u svemu, nisam ostao zadovoljan ovime, ovo je bio jedini pravi ROH vs NJPW meč na showu i nije uspio dostaviti ni blizu.

 

I nakon meča, Adam Cole je imao oproštaj s publikom, no tada su se pojavili Young Bucksi i lažirali mogući heel turn te ipak zagrlili Colea….sve dok se nije pojavio Kenny Omega na ekranu zajedno s Martyjem Scurllom koji je onda, nakon što su se svjetla uglasila, došao u ring i otkrio se kao novi član Bullet Cluba, dok su Bucksi udarili Superkicke Coleu. Ovo je bio zanimljiv način uvesti novog člana u grupu. Scurll je zanimljiv odabir, ali nemam razloga biti nešto posebno optimističan oko ovoga. Eto pogledajte koliko je Coleu koristilo to što je bio u Bullet Clubu godinu dana. Vrlo malo, skoro pa ništa. Nadam se da ovo neće biti slučaj sa Scurllom koji ima odličan gimmick i podršku publike, ali će ga trebati polako i sigurno povezati s japanskom publikom ako žele da ondje postigne nešto značajno.

Christopher Daniels (c) vs Jay Lethal vs Cody (ROH World titula) – * 

Potpuno dosadan, glup, generičan i nepovezan meč s vrlo malo energije te kao main event bio je ogromno razočarenje. Daniels je odličan, no ovdje nije mnogo toga mogao kad su njegovi protivnici bili smrtno dosadni, tu ponajprije govorim o Codyju koji je bio baš grozno dosadan. Zaista, najlošiji meč na showu i to bi im trebala biti velika kritika. Nemam što puno govoriti ovdje, osim da se Cody treba maknuti iz main event scene.

Show je krenuo baš dobro, no nakon odličnog meča Ospreaya i Whitea, pao je u rupu iz koje se nije izvukao i onda smo još završili show s dva dosadna meča, od kojih je main event bio baš loš. Nije ovo onaj ROH/NJPW show od prije par godina na kojemu smo mogli vidjeti te dream mečeve. Ovdje smo imali jedan jedini pravi interpromotional meč i to između Colea i Tanahashija, no i taj meč je podbacio.

Ovo je bio ROH PPV. Nikakav zajednički show između dvije promocije. Jer ovako izgleda svaki ROH PPV. New Japan zvijezde dolaze na svaki njihov show i spašavaju ih od propasti. Ovdje nismo dobili ništa drugačije ili novo. I to je zaista žalosno. Jer danas nemaš nikakvih interpromocijskih dream mečeva između Japana i ROH-a. Jer se ROH roster sveo na zvijezde iz Japana.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "ROH/NJPW War of the Worlds 2017 recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*