Od dana kada je Braun Strowman debitirao, prilično je važna pojava unutar WWE kompanije. Veliko (nekada zlo, nekada ne) čudovište kojeg je teško, ali ne i nemoguće zaustaviti. Zvijer! Od kolovoza 2015. godine, kada je bio njegov debi u sklopu Wyatt familije, prošlo je preko dvije i pol godine, a meni se po glavi vrti pitanje ‘kako to da ovaj čovjek još nema niti jednu titulu?’ Odgovor na to nemam, ali imam jednu veliku zabrinutost tome koliki je njegov plafon.

Nismo ga imali priliku gledati u NXT danima, barem ne u televizijskom programu. Čuo sam priče koje kažu kako je bio jedan od najgorih prilikom testiranja za ulazak u razvojni program. Da je razlog njegova prolaska u tome što je ‘veliki i jaki’, nešto što šef kompanije baš voli. Koliko je istina to? Sudeći prema njegovim prvim mečevima u sklopu Wyatt familije, kada je izgledao jako zeleno, i to nakon dvije i pol godine razvojnog programa, sasvim je moguće. U konačnici to nije pretjerano važno, doveden je tamo da bude ‘veliki i jaki’. Samo jedan vojnik Wyatt familije.

Ta priča nije baš imala sretan završetak, što nije njegova krivica. Wyatt je bi zapeo svaki puta kada je izgledalo da je ‘došlo njegovo vrijeme’. Teško je probiti se s takvim bookingom, a još teže ako si član njegove familije, koja je tu bila samo da dobiva batine (sjetite se Rowana kojeg je Rock na WM položio kao da je amater). A onda je došao draft te je stvar krenula u kompletno novom smjeru za velikog momka, dalje od familije koja ga je sputavala.

James Elseworth je bio prva žrtva, no u konačnici je i on sam postao senzacija, no on nije tema današnjeg broja. Jedan po jedan su padali lokalni talenti, nekada i više od jednoga. Krenuli su graditi nezaustavljivu silu. Malo po malo dizali su ga prema vrhu piramide. A kada je došao do samog gornjeg ešalona, za mene su nastali problemi s kojima smo se svi suočili. Dio razloga je u tome što je kompanija zacrtala da će Brock Lesnar godinu dana držati titulu, gotovo neovisno o tome što se na televizijskom programu dogodi, s velikim planom za njegov ponovni susret s Reignsom.

Isto tako, kompanija je odlučila da neće ići na mid card titulu, što znači da se je našao u jednom velikom vakumu, gdje se je često sukobljavao s Lesnarom (čak tri meča za titulu, premda samo jedan singles meč), i svaki puta gubio titule, ili sa Reignsom, kojeg je u konačnici dobio, ali tako da je Reigns imao zadnju riječ kada ga je probao. Zato što je Roman bio taj odabrani. Kraj tog plesa ona je izgledao kao treći čovjek na romantičnom spoju, netko tko ne bi trebao biti tamo. Sve to mu nije pomoglo, samo je razotkrilo neke njegove mane, ponajprije te da još uvijek nije baš nešto pretjerano dobar u jedan na jedan mečevima. Njegov meč s Lesnarom s No Mercy PPVa jedan je od najgorih main eventa koje je WM imao 2017. godine.

Evolucija njegova lika ne postoji, još uvijek urliče kao da je lav pobjegao iz zoološkog vrta, još uvijek baca stvari i ruši štogod mu se nađe blizu. I dok se jedan (ili nekoliko) takav moment može pokazati itekako zabavnim, kada to radi svaki tjedan, a u konačnici je taj koji ostane kratkih rukava kada sudac odsvira kraj, postaje malo monotono i naporno. A još dodatno to pogoršaju kada nakon čistog poraza, kao onaj na Elimination Chamberu, iz čista mira napadne osobu koja ga je porazila. Tada samo ispada kao loš gubitnik, vrlo loš gubitnik, a ne neka neustrašiva zvijer.

I dok su njegova dva česta plesna partnera u meču jedan s drugim, bez partnera za maturalnu večer… pardon WrestleManiju 34, Braun je krenuo u lov na tag tim titule. Za sada sam, premda svi nagađamo hoće li imati partnera, i ako da, koga? Prva titula ili nastavak prokletstva za zvijer? Saznat ćemo u nedjelju, a do tada se samo moramo nadati kako će napokon izaći iz vakuma. Kako će doći do glavne titule, pošto svojom pojavom i radom zaslužuje, ako ju je Jinder mogao držati pola godine, može i netko za koga ljudi zaista žele da ugrabi titulu.