---

No Mercy je iza nas, a što nam je to dobrog ili lošeg donio, saznajte u nastavku.

Intercontinental titula: The Miz (c) vs Jason Jordan

Edi Džindo: Ugrijana publika, koja je bila na suprotnim stranama od onoga što su Vince i kolege očekivale, je podigla solidan atletični meč do iznimno dobrog meča s napetom završnicom. Međutim, upravo vidjevši te reakcije publike Miz bi trebao početi zasluženo pobjeđivati jer takav tretman je zaista i zavrijedio uzevši u obzir sav odličan posao kojeg u posljednje vrijeme Interkontinentalni prvak odrađuje. Sasvim dobar meč za otvorit show, a Jordanov promo poslije meča je trebao biti malo više heel jer očito je da kao face Jordan budućnosti nema.

Alen Butumović: Meni se ovaj meč jako dopao i bio je mnogo bolji nego što bih očekivao. Imali su publiku i atmosferu i to uvijek pridodaje kvaliteti meča, pogotovo kada imamo ovaj jedan prilično slabo građen meč. Čak iako su reakcije bile suprotne, to nije odmoglo meču nekako, publika si je izabrala kako će ovaj meč prihvatiti i to je u redu. Očekivano je bilo da će Jordan tako proći, ali te reakcije samo mogu iskoristiti za daljnji proces njegovog karaktera. Meč je zaista bio zabavan, Jordan je prilično dobro odradio svoju ofenzivu, upadanja Miztouragea su svedeni na minimum i nisu bili forsirani kao u nekim Mizovim mečevima. Kraj je dobro odrađen, Jordan je primio još jedan poraz, ali je bio zaštićen. Ako ću išta reći loše o ovome, to je Jordanov promo – nije mi se nimalo svidio. Vidjelo se da je recitirao ono što je dobio u backstageu na papiru, nije pokazao mnogo emocija, pogotovo nakon ovakvog za njega nepravednog poraza. Treba rada na njemu, ali mislim da bi heel turn najviše pomogao.

Finn Balor vs. Bray Wyatt

Edi Džindo: Najbolji singles meč Braya Wyatta u njegove četiri godine na glavnom rosteru. Priča oko Wyattovog napada i Balorovog oporavka nadjačala je prvotnu priču “čovjek na čovjeka” i to je učinilo veliku uslugu ovom meču. Wyatt je trebao izgubiti ovaj meč jer ga pobjedom publika ne bi shvaćala puno ozbiljnije, dok Baloru za povratak na vrh trebaju pobjede protiv jakih imena na rosteru. Dinamično i energično uz iznimno dobru priču, definitivno najveće pozitivno iznenađenje večeri. O negativnim iznenađenjima pročitajte par mečeva ispod ovoga…

Alen Butumović: Ako dosadašnja građa ovog feuda nije pomogla stvoriti hype u ovom meču, onda ono što se prije meča dogodilo definitivno je. Pružilo je meču svjež i drugačiji početak te je pridodalo na zanimljivosti. Definitivno odličan početak. Meč se razvijao jako dobro, nikada nije bilo dosadno, Finnov selling je bio stvarno odličan što mi je jako drago jer ga nekada znam kritizirati za robotski rad u ringu i nula sellanja. Ofenziva obojice je dobro odrađena, nikada nisu pretjerali s količinom poteza i near fallova i sve skupa, zadovoljan sam čak i više nego što sam mislio da ću biti. Finnova pobjeda mi je solidna odluka, ali sada se nadam da će tu pobjedu iskoristiti za nešto – gurnuti ga u nešto veće i jače. A s Wyattom mogu opet ispričati priču kako nije uspio pobijediti Balora niti kao čovjeka niti kao demona. Ali da tu priču s neuspjesima na kraju pretvore u nešto što će za Wyatta biti dobro.

RAW Tag Team titule: Dean Ambrose & Seth Rollins (c) vs. Cesaro and Sheamus

Edi Džindo: Mogu ljudi govoriti o TLC mečevima Hardy Boyza, Dudleysa i Edgea i Cristiana, ali smatram da u zadnja dva do tri mjeseca Raw i Smackdown daju najbolje tag team mečeve u povijesti kompanije uz Smackdown šestorku na početku prošlog desetljeća. Ne trebaju im ljestve, stolovi i stolice nit ikakva oružja. Kreativna ofenziva uz fenomenalnu priču, ali i jaka imena sudionika meča doveli su ovaj sraz dvaju najboljih Raw timova do kandidata za meč godine. Nezgoda Cesara u kojoj mu je izbijeno nekoliko zubi je još dala ubrizgala dodatni adrenalin, pogotovo zato što je Cesaro bez neke pauze nastavio meč. Strašan je to frajer! Sva četiri pojedinca dala su sve od sebe, a uz to i uživali u ringu, što je glavni recept za odličan meč. Kapa dolje!

Alen Butumović: Ma prezadovoljan sam ovime. Nešto mi je u njihovom SummerSlam meču falilo da bude odličan, malo slabija sredina ondje mi nekako nije dala mira i nisu mogao progledati kroz prste tu, ali je ovaj meč upravo pružio ono što možda njihov prvi meč nije. Odlična akcija, inovativni timski potezi s nekoliko callback spotova, ali se meč opet činio svježim u odnosu na taj. Izbijanje Cesarovih zubi sigurno nije planirano, ali mislim da je ovo tu odlično poslužilo. Izgledalo je jednostavno premoćno, pogotovo jer on nije htio nikakvu medicinsku pomoć, obrisao je krv malo i to je bilo to. Njegova upornost i neobaziranje na nešto što može utjecati na kvalitetu meča u takvim situacijama su genijalne. Sama akcija u ringu je bila super, nikada nijedan tim nije dominirao pretjerano drugo, uvijek je bilo nešto zanimljivo u ringu, odlični hot tagovi, predivan polu-callback spot s White Noise-Powerbomb kombinacijom, što je nekako bio i potez meča. Kraj odlično odrađen i na kraju imamo iste prvake. Ne mogu biti zadovoljniji ovdje, zaista najbolji meč večeri.

Fatal 5-Way za RAW Women’s titulu: Alexa Bliss (c) vs. Sasha Banks vs. Bayley vs. Nia Jax vs. Emma

Edi Džindo: Prije meča uopće nisam imao interes, no stvorile su mi ga cure s Rawa tijekom meča. U samo 9 minuta i 40 sekundi djevojke su maksimalno iskoristile svoje vrijeme te ovakav meč, koji gotovo uvijek završi prepun botcheva i čudnih završetaka, je zapravio od početka do kraja bio jako dobro produciran. Može se reći da su sve djevojke napustile ovaj meč jače nego što su bile prije meča, što je zaista rijetkost. Nia Jax je puno zrelija i nevjerojatno je dobra u svojoj ulozi te bih bez obzira na Sashu, Alexu i Bayley htio vidjeti sraz Nie i Asuke za titulu na Wrestlemaniji 34.

Alen Butumović: Kada imaš neka očekivanja od njih da će napraviti nešto kvalitetno i da trebaju napraviti nešto kvalitetno, onda to ne učine. A kada nemaš nikakva očekivanja, kada meč bude ovako čudno građen, onda naprave baš dobar meč. Ovo je bio užasno zabavan meč u kojem su uspjele izbjeći tu multi-woman formulu gdje se dvije tuku, a ostali leže, uvijek je netko ulazio u ringu, često su se dešavali timski potezi (Powerbomb na Niji je bio zakon) i sve skupa, apsolutno sam zadovoljan. Čak sam se i začudio kada Emma nije pretrpjela pin, to ne mora značiti da će ju sada odjednom dobro koristiti ili da imaju nešto u planu za nju, ali barem mi je drago da znaju da ne mora uvijek ista osoba biti slaba karika nekog meča. U redu mi je to što je Alexa zadržala titulu, no sada se nadam nekom 1 na 1 meču na sljedećem PPV-u.

Roman Reigns vs. John Cena

Edi Džindo: Razočarenje broj 1! Gotovo 15 minuta apsolutno ničega, Cena previše sella, Roman samo udara obične šake i svaki potez sa svim teatralnostima traje po 30 sekundi. Onda puka razmjena finishera na različite načine i spear je sad službeno najjači pokret u wrestlingu, iako ga je legendarni Goldberg koristio kao uvod za finisher. Jako neklimaktičan zavšetak i još šlag na tortu – Cena podiže Reignsovu ruku i odjednom nakon meča je sve okej nakon svih riječi mržnje u feudu. I bolje da se nije dogodilo na Wrestlemaniji ako bi ovako izgledalo.

Alen Butumović: Moram priznati kako su mi prve minute izgledale kao HBK-Hogan meč gdje je Cena prodavao Romanove udarce kao da su bombe. No, određeni dio meča mi se svidio. U dobrom su pravcu razvili meč, nisu odmah prešli u čisti spotfest, bilo je tu i dobre priče jer je Roman dominirao prvim dijelom meča i Cena je imao vrlo malo ofenzive. Kada su na red došli finisher kickouti, e tu mi je malo meč oslabio. Imali su puno boljih stvari za pružiti od toga, kickout na Avalanche AA, dvostruki AA i ostalo je nešto što je ipak malo previše, čak i kada želiš ispričati priču da dobivamo novo lice kompanije i da je ovo ‘passing the torch’ meč. To mi je malo uništilo dojam, mislim da nije bilo potrebno ići toliko duboko, ali nije da to nisam u neku ruku i očekivao. Pobjeda Romana je bila očekivana. Nisam razočaran, nisam oduševljen, to je u jednoj rečenici moj dojam za ovaj meč.

Cruiserweight titula: Neville (c) vs Enzo Amore

Edi Džindo: Razočarenje broj 2! Enzo Amore je uspio napraviti nemoguće. Pod tim ne mislim na osvajanje naslova (što je isto bizarno), već na činjenicu što je uspio meč u kojem je Neville učiniti negledljivim i dosadnim. Nadam se da će Enzo ispustiti pojas što je prije moguće jer ga zaista ne zaslužuje pokraj Nevillea, Alexandera, Tozawe, Kendricka, Gallaghera, i tako dalje, i tako dalje. Ići ću toliko daleko da mi čak James Ellsworth ne bi toliko smetao kao Cruiserweight prvak koliko mi Enzo smeta. Mislim da to govori i više nego dovoljno.

Alen Butumović: E ovo je prva stvar koji mi je upropastila dojam. Zaista ovo nisam htio gledati, niti sam htio doživjeti ovaj rezultat. Prilično smiješno je da Enzo drži CW titulu. Možete mi navesti deset tisuća razloga zašto je to s komercijalne strane ispravna odluka, ali hajmo jednom nekome dati titulu zato što je to zaslužio svojim radom u ringu. Mislim da to Enzo s te strane nije nimalo zaslužio. Neville je bio bookiran kao sila u diviziji, a sada s ova dva poraza od Tozawe i Enze, glupa i beskorisna poraza da dodam, to sve nekako pada u vodu. Meni to nije jasno. Imate divne ljude u diviziji koji trebaju i zaslužuju držati tu titulu i vi je onda dadnete Enzi. Bravo!

WWE Universal titula: Brock Lesnar (c) vs Braun Strowman

Edi Džindo: Razočarenje broj 3! Ujedno i najveće razočarenje večeri. Meč u kojem sam očekivao svakakva čudesa i meč na kojeg smo se svi toliko nabrijavali završio je totalno ravnim završetkom te je pobjednik bio pogrešno izabran, da ne spomenem još i manjak dinamike između ljudi koji imaju nadimke “zvijer” i “čudovište”. Ako ćemo ovakve mečeve za titulu od Lesnara gledati u budućnosti (i to ne baš skoroj budućnosti), pa onda bih radije prihvatio i Reignsa za prvaka. Strowman je dao sve od sebe napraviti ovo zanimljivim, ali bilo je očito da producenti ovog meča, pa i sam Lesnar, nisu bili dovoljno zainteresirani. I tako je propao cijeli momentum Strowmana.  Za mene najveće razočarenje 2017. što se PPV mečeva tiče.

Alen Butumović: Za meč protiv Joea sam čak uspio probaviti onakav rezultat i trajanje meča za nekoliko dana, ali ovo definitivno neću probaviti nego ću im duboko zamjeriti. Strowman je možda i najbolje bookiran čovjek u kompaniji u zadnje vrijeme i ovo je što on dobiva? Meč je krenuo sjajno, no-sell Germana i Chokeslam je nešto što je priličilo toku ovog feuda. Ali sve onda poslije je totalno generično i antiklimatično. Pobjeda Lesnara s onakvom lakoćom je nešto što je najmanje trebalo ovome feudu i meču u globalu. Zaista sam razočaran kako su ovo odradili i kako je sve to skupa ispalo. Žao mi je, jednostavno mi je žao što su tako bookirali Strowmana da ovako dovrše kulminaciju istoga. Ako mislite da nešto postižete time što bookirate nekoga protiv Lesnara u feudu jako kako bi ga u meču ovako prikazali, ne postižete.

Ukupni dojam: 

Edi Džindo: Poprilično je jednostavno. Mečevi koji nisu trebali biti ništa posebno su bili odlični, neki od njih čak i fantastični, dok mečevi koje smo tako žarko isčekivali nisu dosegli ni prosječnost, a kamo li hype koji je postojao. Da veliki mečevi nisu toliko razočarali, No Mercy bi bio favorit za jedan od najboljih PPV evenata u posljednjih nekoliko godina. Ovako je No Mercy tek dobar show s gorkim okusom u ustima.

Alen Butumović: Meni se prva polovica ovog showa strašno svidjela. Zapravo, recimo da je bilo dobro sve do zadnja dva meča. I ne bi bilo tako strašno da su neka dva meča u sredini bila bezveze pa da je main event bio super, to uvijek ostavlja bolji dojam jer kada završiš PPV s nečim moćnim, to popravlja  dojam. Ali ovo je bilo obratno. Razočaran sam rezultatima i bookingom zadnja dva meča, a bome i kvalitetom posljednjeg meča i to je ono što mi smeta.