11. veljače 2025.
honorary-uce-sami-zayn-wallpaper-preview

Pred nama je Elimination Chamber, PPV poznat po svom gimmick meču koji pobjedniku omogućava šansu za titulu (neki bi rekli lazy booking na entu). No, ove godine, to je stavljeno u drugi plan samo zbog jedne priče i jednog trenutka kojeg svi priželjkuju, iako su svjesni da je šansa da se desi izuzetno mala.

Bloodline storyline, kao i većina priča u wrestlingu, imao je svoje uspone i padove, ali jedan čovjek je uspio da je vrati tamo gdje pripada – Sami vrh. Sami Zayn je najover wrestler u cijeloj industriji i njegov uspon i vještina da napravi najviše od ponuđenog su ga doveli do priče vrijedne glavne titule u WWE. Zvuči kao savršena kombinacija i ‘no-brainer’ odluka kada pričamo o tome da želiš dati titulu takvom liku, ali stvari nisu tako jednostavne (iako bi trebale bit’), jer ipak je ovo WWE…

Nikad nisu krili da od svojih prvaka i generalno ljudi koje push-aju zahtjevaju impozantan izgled i prezentnost, što zbog samog produkta, što zbog njegovih obaveza sa medijima i predstavljanja WWE u drugim sferama, što im je jako bitno za širenje kompanije i sticanje tog epiteta ‘globalni fenomen’. Nije tajna da Sami ne štrihira neke kvadratice po tom pitanju, jer čovjek ima taj, bez želje da ga uvrijedim, homeless look, nešto slično Bryan-u u njegovim WWE danima.

S’ druge strane, pobjednik Royal Rumble-a, Cody Rhodes, je čisti prototip onoga šta oni žele od svog lica kompanije. Činjenica da je Zyan-ov storyline dosta ispred Cody-evog daje tračak nade da će ipak dati šansu Samiju, ali treba se zapitati koliko ljude na tim talk show-ima zanima da li si ti imao dobar storyline ili ne, ako te kamera ‘ne voli’.

Stvari bi bile miljama jednostavnije da se WWE, svojim lošim booking odlukama, nije satjerao u kut. Naravno mislim na stavljanje obje titule na jednog čovjeka, što svakako koči stvari i ne da ti prostora da ispoštuješ sve što želiš. Jedini izlaz je, čini se, kompromis na štetu jednog od dva contendera i pogađajte na kome će se kola slomiti. Tag team titule su svakako nešto, ali u Samijevom slučaju ta utješna nagrada ostavlja gorak ukus, jer shvataš da si samo još jedna u nizu žrtvi principa i zamišljenog kalupa prenesenog iz prošlosti, čiji rok trajanja je odavno istekao.

Jesam li isuviše negativan? Ima li nešto pozitivno u ovome? Pa svakako, činjenica da su me ‘natjerali’ da glumim vampira i ostanem budan da pogledam kulminaciju svega je za svaku pohvalu, znajući koliko neinteresantno i bljutavo su izgledale priče prošlih godina u cijeloj kompaniji. I dalje ostaje taj tračak nade da je večeras Samijeva noć i da ću biti sretan što se nisu obisitinile moje tvrdnje iz ovog članka. Go get it, my dawg!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)