Iza nas je možda i povijesni show za ROH. Prvi nakon Khanovog preuzimanja kompanije. Show koji treba vratiti ROH nazad na noge. Jesu li uspjeli, pročitajte u našoj recenziji u nastavku. Priključite se na našem forumu na ovom linku u raspravi vezanoj za ovogodišnji Supercard of Honor.
SW3RVE Strickland vs. Alex Zayne
Alen Butumović: Prilično solidan meč, ali ne baš najspretniji. Sve prije onog reverse frankensteinera s aprona od Zaynea je bilo prilično bezveze. Bilo je par stvarno slopy trenutaka, od Zayna ponajprije, nekako mi se činilo da se nije najbolje snašao ovdje. Tek zadnje 3-4 minute bile su istinski dobre i probudile su publiku. Sviđa mi se jedino što se Stricklandov knee work nekako protegnuo kroz cijeli meč i držao glavnu nit istoga. Sve skupa, prilično dobro, ali mislim da je moglo mnogo bolje. ***
Hajro Salihić: Upravo ono što sam i očekivao. Atletski showcase koji je u nekim segmetima bio pomalo nezgrapan, ali nedovoljno da bi ga etiketirao kao lošu predstavu. Iako su oba wrestlera prilično slični kako po građi tako i po stilu hrvanja, Sw3rve posjeduje tu dozu karizme koja ga odvaja od Zayne-a što je i pokazao tokom meča. Jedva su izvukli hurricanrana spot sa top rope-a i to mi je, uz nekonstatno prodavanje povrede noge od strane Zayne-a, najveća zamjerka na meč. Sa druge strane reverse hurricanrana koju je Zayne pogodio na apronu je apsolutni highlight meča, tako da sve u svemu jako dobar opener. ***1/2
Brian Cage (w/Tully Blanchard) vs. Ninja Mack
Alen Butumović: Praktički squash meč s možda pokojim kickom Ninje Macka. Tako je i trebalo biti naravno. Blanchard je okupio prilično impozantnu ekipu oko sebe. Drago mi je da je Brian Cage jedan od njih pošto mu je do sada AEW karijera bila priličan flop i trebalo mu je nešto poput ovoga. Veselim se vidjeti što će dalje biti od ovog. NR
Hajro Salihić: Veliki pop za Mašinu i ovo uparivanje sa Tully-em je možda upravo ono što mu je falilo. Bilo bi stvarno šteta ne probat’ nešto sa njim, obzirom na rijetko viđen set hrvačkih alata spakovanih u tijelu čudovišta kakvo Brian zaista jeste. Kao što Alen reče squash like meč što je, po meni, opravdan potez. Release german ispraćen ogromnim odrazom je bio prilično cool potez i veliko priznanje za Ninja-in selling tokom istog. Na pre-showu, Tully je otkrio da su Kaun i Toa Liona također njegovi klijenti i da će zajedno sa Brianom činiti novi stable pod imenom “Tully Blanchard Enterprises”. N/A
Jay Lethal vs. Lee Moriarty
Alen Butumović: Jako dobar meč. Lijepo su ga izgradili od samog početka, polako i postepeno s Lethalovim leg workom i jako dobrim sellingom Moriartya da bi onda na kraju ubacili u četvrtu brzinu i imali sjajne izmjene udaraca i pinova. Bilo je stvarno par vrhunskih nearfallova gdje sam mislio da će Lee uzeti pobjedu. Kraj izvrsno odrađen, mislim da je ovo sjajna direkcija za Lethala. Trebalo mu je nešto malo da ga osvježi, a ovaj heel turn će mu vjerujem donijeti dosta dobroga. Sve skupa, kvalitetnih 15-ak minuta u kojem je Moriarty još jednom pokazao svoje sposobnosti. ***1/2
Hajro Salihić: Mentor protiv studenta, iako to nije nužno istina, ali sam stekao takav dojam tokom meča i takvu su nam priču ispričali. Tehničko otvaranje, mat wrestling i prisutnost psihologije i storytellinga duž čitavog meča. Uz to, upakovali su par stiff striking razmjena i time začinili kompletnu predstavu. Lethalov heel turn sam, moram priznati, očekivao, jer je dao natuknicu za isti tokom promo-a na Rampage-u. Moriarity je član ove nove generacije koja mi daje nadu i ohrabruje me da je budućnost wrestlinga u dobrim rukama. Nemam većih zamjerki, izuzetno dobro. ****
ROH Interim World Women’s Title Match – Mercedes Martinez vs. Willow
Alen Butumović: Prosječan meč usudio bih se reći. Tek u zadnje dvije minute smo vidjeli nešto dobrih poteza i nearfallova kao što je onaj Moonsault Willov koji je baš dobro poklopio Martinez. Ostatak meča i nije bio nešto posebno uzbudljiv. Iskreno sam mislio da idu na pobjedu Willow, tako da me malo pobjeda Martinez iznenadila, no nije da smatram da je ovo loša odluka. **1/4
Hajro Salihić: Willow me podsjetila koliko je zapravo tip tjelesne građe varljiva stvar. Nerijetko zaboravimo koliko su endomorfovi eksplozivni i agilni iako na prvu ne izgleda tako. Mercedes baš stoji ta uloga badass-a i fakat me uvjeri u svojim mečevima da je to više od gimmicka. Nešto sporiji paceing meča, gdje su tek pri kraju počeli sa velikim potezima, mada obzirom kako se završio moonsault možda bolje da nisu. Poštovanje za Mercedes što je nastavila nakon tog spota i uspješno isporučila zamišljeno. Ne mogu reći da sam impresioniran, ali nije ni bilo grozno. Sve u svemu, meč koji se vrti oko prosjeka. **1/2
ROH World Tag Team Title Match – The Briscoes (Jay Briscoe & Mark Briscoe) (c) vs. FTR (Cash Wheeler & Dax Harwood)
Alen Butumović: Uh, kakav je ovo meč bio. Meni je FTR jedan od najdražih timova i njihov stil je upravo ono kako je gledam na savršeni tag team wrestling. Tako da je ovaj meč bio skoro blizu savršenstvu i definitivno za sada jedan od najboljih mečeva godine, a teško da će ijedan tag meč do kraja skinuti ovo. Količina vrhunskih timskih poteza, baš one prave timske suradnje, sinkroniziranosti i svega ostaloga je ogromna. Oba tima su stvarno sjajno surađivala i međusobno i jedni protiv drugih, kao da im je ovo već deseti meč koji su međusobno imali. Stvarno suludo. Publika je bila luda od prve minute i to s pravom. Ovo je dokaz da se može napraviti vrhunski tag meč ako ga ogoliš do kraja i baziraš ga na tako jednostavnoj, a tako efektivnoj strukturi old school hrvanja. Stvarno sjajno. Toliko sjajno da su mi Bucksi svoj post-meč napadom upropastili ugođaj koji se stvorio nakon meča. Njih definitivno nisam htio vidjeti ovdje. Šteta. No, stvarno, ovo je vrhunski tag meč i pogledajte ga. Mislim da je eventualno moglo proći i bez krvi, nisam siguran da je bila nužan faktor ovdje, ali ne želim uopće to uzimati za zlo pored sveg ostalog. ****3/4
Hajro Salihić: Grijeh je ovo okarakterisati samo kao MOTN, jer je vjerovatno najbolji tag meč godine, kao i kandidat za meč godine uopšteno. Imao je sve, pozadinu, storytelling, psihologiju, brawling, double team poteze sa savršenom sinhronizacijom, izbalansiran paceing, karakterni razvoj od ulaska u ring do kraja meča, pakleno vruću publiku, high flying segmente… ma bukvalno SVE! Totalno zaokružena priča i bez i malo sumnje možemo reći da su ovo dva najbolja tag team-a današnjice. Dopada mi se jako što je FTR face turn odrađen totalno organski bez forsiranja i naglašavanja da su sada “dobri momci”. Ukoliko ne pogledate ovaj meč mislim da uskraćujete sebe za all-time klasik tag team wrestlinga, tako da na vama je. *****
ROH World Television Title Match – Rhett Titus (c) vs. Minoru Suzuki
Alen Butumović: Ovo se odigralo dosta jednostavnije nego što sam mislio da hoće. Ali nije ni čudo što je meč tako kratko trajao budući da ih je Suzuki imao tri u istoj noći. Nema se što posebno reći o meču, više se ima za kazati o rezultatu. Prva američka titula za Suzukija, što je apsolutno zasluženo. A čim ti je Suzuki prvak, znaš da imaš nešto odlično. Veselim se mečevima koje će Suzuki imati s ovom titulom. **
Hajro Salihić: Ovdje je nakako samo dostignuće i ono što je meč izrodio zasjenilo sama dešavaja u ringu. Kao što je kolega naglasio Suzuki je imao maratonsko veče tako da razumljivo zašto su se odlučili za jako kratak meč bez puno dinamičnih segmenata. Vidjeti MiSu-a sa zlatom na američkom tlu je zaista legendaran momenat, tako da sam post meč segment je vrijedan vašeg vremena. **
ROH Pure Title Match – Josh Woods (c) vs. Wheeler YUTA
Alen Butumović: Meč zaista nije bio ništa posebno, Yuta je imao hrpu boljih mečeva samo na AEW TV-u u zadnjih par tjedana. Woods nije baš neki zanimljiv tip, tako da me ne čudi što ni publika, a ni ja nisam baš bio zainteresiran za meč. Zapravo je samo završetak bio interesantan kada je Wheeler krenuo laktariti Woodsa i tako osvojio titulu. To je naravno referenca na Blackpool Combat Club kojem je Yuta očito sve bliži. No, rezultat je opet zanimljiviji od samog meča. Drago mi je za Wheelera što je uzeo titulu ovdje. Definitivno je zaslužuje. Nova nada wrestlinga koja se iz dana u dan sve više dokazuje. Siguran sam da će mu ovaj reign itekako biti od koristi. **1/2
Hajro Salihić: Ovo je problem pure wrestlinga što me na neki način i odbija od istog. Jednostavno prerealističan koncept koji više vuče ka amaterskom hrvanju (sportu sa OI) nego li kečerima i to jedostano zna biti prilično dosadno. Ovdje je bio takav slučaj, gdje sam na pola meča već izgubio interes. Međutim, oni su svoj posao odradili kako treba i Yuta je apsolutno zaslužito da se okiti zlatom. Ipak, volio bih ga vidjeti u mečevima ala onaj protiv Bryana, ali ovdje primarno govorio o ličnom ukusu i poimanju pro-wrestlinga. ***
ROH World Title Match – Jonathan Gresham (c) vs. Bandido
Alen Butumović: Jako dobar meč, ali mislim da sam očekivao mrvicu više od ovog main eventa. Nekako su mi prve dvije trećine meča bile prilično mrtve i bezlične, nije se apsolutno ništa posebno događalo. Tek su u zadnjih par minuta ubacili u veću brzinu i napravili završni stretch koji je nekako izvukao kompletan meč da ne bude flop. Ne sviđa mi se kraj i što je Gresham cradleom uzeo pobjedu, preslabo je to. Bandido je imao par jako dobrih nearfallova pri kraju. No, opet, sam meč očito nije bio u centru pažnje jer ono što se dogodilo poslije definitivno je zasjenilo meč. Sjajan napad Lethala na Greshama, stvarno mi se sviđa rub koji je dobio s ovim heel turnom. A onda, definitivno moment večeri, povratak Samoe Joea u svoju matičnu kompaniju. Vrhunski odrađeno, vrhunska reakcija publike. ROH main event scena se dobrano zahuktala ovdje i jedva čekam vidjeti što će biti dalje! ***1/2
Hajro Salihić: Malo čudan paceing meča koji je pokvario ukupan dojam istog. Bukvalno više od polovine meča su bili dosta rezervisani i izmjenjivali neke grappling poteze, bez puno dimanike i uspostavljanja nekog momentuma na bilo čijoj strani. Shvatam da su željeli da naprave balansiran prelaz, ali im se ovaj sporiji dio meča odužio pa je oscilacija u brzini i tempu bila sve samo ne izbalansirana. Dopao mi se Chavov dodir meču, gdje je pokuša da olakša Banditu put do titule varanjem, alii ovaj je pokazao “Honor” i bukvalno rekao sudiji da ga izbaci iz njegovog ugla. Završni strech je bio fenomenalan gdje su izmjenjivali poteze velikom brzinom i bukvalno se nije znalo ko na kraju uzima kompletan plijen u moru near fallova. Post-meč segment savršeno odrađen, pojavljivanja mentora jedan iza drugog i na kraju ikona ove kompanije se vratila kući. Pisao sam na našem forumu da bi Jay Lethal mogao biti ključan za ovaj novi ROH i sa ovim heel karakterom nisam daleko od potvrde te sinteze. ****
Ukupni dojam:
Alen Butumović: Jako dobar show. I pritom ne mislim nužno po pitanju mečeva jer van Briscoes/FTR meča nijedan meč nije bio odličan, iako je bilo kandidata za takve. No, ovo je bio odličan restart za ROH koji ih je definitivno vratio u život. Imamo nekoliko novih prvaka što je uvijek dobro za svježi start. Lethalov heel turn je nešto što je dobro došlo i njemu i ROH-u. I naravno povratak Samoe Joea. FTR/Briscoes meč je nešto što definitivno morate pogledate, planirali ili ne planirali gledati cijeli show. Sve skupa, jako dobar show, ali više građen na booking odlukama i momentima nego na mečevima. Što je u redu naravno. No, moram reći, kako sam razočaran publikom koja je previše bila tiha za većinu mečeva.
Hajro Salihić: Uživao sam u show-u i mislim da je ROH u jako dobrim rukama. Dopada mi se balans čuvanja tradicije i dodavanja novih mladih zvijezda u cijelu priču. FTR-Briscos je apsolutni klasik, ali bih istakao i Lee vs Jay, kao i Bandito vs Gresham kao jako dobre mečeve za pogledati. Joe-ov povratak je praznik za sve istinske pro-wresling fanove i željno iščekujem njegov debi u AEW. Vratili su se u velikom stilu i očito je da Tony Khan zna šta radi. Radujem se weekly ROH TV show-u u budućnosti. 8.5/10
Be the first to comment on "ROH Supercard of Honor 2022 recenzija"