Ne pogledah dugo što se događa u Revolution Pro Wrestlingu, pa evo recenzije jednog od njihovih glavnih evenata godine.

Gideon Grey vs. Alex Coughlin

Poprilično neočekivano da dobijemo ovako kratak meč za početak showa. Grey je došao u ring i izazvao bilo koga na meč. Izazov je prihvatio Alex Coughlin koji ga je u svega manje od dvije minute preko s par powerhouse poteza. Kratko i slatko. Dobra pobjeda za povratnika Coughlina. NR

Shota Umino vs. Yota Tsuji

Evo nam i meča dva Japanca koja su trenutno na ekskurziji po indy kompanijama. Bio je ovo solidan meč. Ništa manje, ništa više. Shota je bio jako popularan kod publike očekivano. Sam meč je dobio podosta vremena, preko 15 minuta, što je više nego što sam očekivao. To im je omogućilo da izgrade meč s glavom i repom, ali čini mi se da nisu baš skroz uspjeli i da meč nije imao neku posebnu strukturu. Plus bilo je malo previše praznog hoda među potezima, volio bih da je bilo malo bržih sekvenci. Highlight meča definitivno je bio kada je Tsuji odbio prihvatiti pomoć Philipsa u obliku distrakcije jer je htio fer borbu pa ga je udario šipkom. Shota očekivano dobio. Solidan meč sasvim sigurno, ali publika ga je učinila dosta boljim nego što je bio. ***

Dan Moloney vs. Callum Newman

Meč koji bi vam bio jako dobar kada biste čitali na papiru ono što se događalo u meču i koje su poteze izvodili. U stvarnosti, ne baš tako. Cijenim trud, ali nisu uspjeli pomaknuti ni publiku ni mene. Bilo je stvarno dobrih poteza (iako je kod nekih bilo i sitnih pogrešaka), no nije bilo nikakvog značenja iza njih. Činilo se kao da samo nabacaju poteze i da je ovo beznačajan spotfest. Newman je definitivno impresionirao više nego Moloney koji je uzeo pobjedu. Moram kritizirati i camera work u početnim minutama meča dok su se borili van ringa. Neke poteze su totalno promašili prikazati na pravim način. **1/2

RevPro British Women’s titula – Alex Windsor (c) vs. Charli Evans

Ovo mi se jako dopalo. Bez puno fancy poteza, samo agresivna stompanja, kickovi, chopovi, laktovi i ostalo. Jako dobro. To je rezultiralo u tome da je ovaj meč bio malo sporijeg tempa i zapravo nikad nije ni imao onaj pravi istinski završni stretch u većoj brzini. Zbog toga su imali problema da malo pridobiju publiku, ali meni takav tip meča nije smetao pogotovo jer smo u meču prije imali spotfest koji svejedno nije pasao publici. Ovo je barem bilo drugačije i kao takvo bilo je dobro. Obje cure su odradile stvarno dobar meč ovdje, s velikom dozom agresivnost, a opet je sve izgledalo vrlo čisto. Windsor je uzela pobjedu i zadržala titulu. ***1/4

Ricky Knight Jr. vs. Luke Jacobs

Nisam siguran što da mislim o ovom meču. Ovdje definitivno imamo dva wrestlera koja su budućnost Revolution Pro Wrestlinga i koji će možda tamo za koju godinu osvajati Heavyweight titulu i predstavljati ovu kompaniju. I kao takvi, ovdje su imali međusobni meč koji bi trebao biti showcase onoga što oni mogu pokazati. I zaista su nedvojbeno pokazali da su obojica sposobni napraviti vrhunske stvari. No, ovakav meč ne bi nikako trebao dobiti 22 minute. To je puno previše. Ovdje se radi o meču koji nema nikakvu posebnu priču iza sebe, čisti midcard meč koji se bazira na rekao bih spamanju poteza. Takvi mečevi trebaju dobiti najviše 15 minuta ako ne i manje. Tada bi ovaj meč bio izvanredan munjeviti spotfest jer priča ovdje nije ni bitna. A oni su pokušali ići na 22-minutni meč bazirana na izmjenama poteza i totalno su ga razvodnili. Mislim da čak ni publika nije bila oduševljena onime što je vidjela. Bilo je tek par spotova koji su bili izvrsni. Recimo onaj powerbomb na stage je bio fora ili ona odlična agresivna izmjena laktova negdje sredinom meča. No, generalno, meč koji nije smio ovoliko dugo trajati i to je njegov glavni problem. Nema potrebe da ovakvi mečevi dobivaju toliko vremena. Dobar meč, kako god, ali imam osjećaj da je mogao biti puno bolji. ***1/4

Gabriel Kidd vs. Francesco Akira

Uh, ovo je bilo sjajno. Mislim da imaju sreće što je prethodni meč malo podbacio u svojoj brzini i žestini jer bi dva takva meča za redom bila možda malo previše. Ovako smo ovdje dobili upravo ono što sam napisao da smo trebali dobiti u prošlom meču. Zato možda sad i shvaćam zašto je prethodni meč trajao više, možda da ga se malo uspori da ne bude identičan ovome u tom pogledu. Ovo je bila čista 15-minutna makljaža. Stiff chopovi, laktovi, šaketanja i između svega toga par sjajnih izmjena poteza kako bi malo napravili pauzu od udaraca. Nisam siguran jesam li očekivao ovoliko dobar meč ovdje. Sjajno, svakako vrijedi pogledati! ****

RevPro British Tag Team titule – Sunshine Machine (Chuck Mambo & TK Cooper) (c) vs. Aussie Open (Kyle Fletcher & Mark Davis)

Početak i kraj su bili odlični, no ovaj control segment izazivača u sredini meča je trajao dosta dugo i poprilično je umrtvio meč te onda kada su krenuli u završni stretch, trebalo im je malo vremena dok natrag poslože stvari i pridobiju publiku. Nisam inače fan overbookinga i nekih izvlačenja sudaca iz ringa da se prekine pin, ali ovdje je to stvarno proizvelo par apsolutno sjajnih nearfallova. Jako dobar meč sve u svemu, mislim da je mogao biti i odličan da su malo odrezali sredinu i kompresirali akciju u njoj. Daleko od tog da je heel work Aussie Opena bio loš, ali nekad je naporno gledati kad nešto traje predugo. Pa čak iako je ovdje tokom tog control segmenta bilo par dobrih “lažnih” hot tagova, nisu uspjeli učiniti taj dio meča prezanimljivim. Svejedno jako dobar meč. ***3/4

RevPro British Heavyweight titula – Will Ospreay (c) vs. Michael Oku

Mislim da neću riječima moći dočarati ovaj meč, tako da definitivno odvojite svojih 40 minuta i gledajte ovo. Ovo je apsolutno jedan od najboljih mečeva koje sam gledao u zadnje vrijeme. Oku je RevPro Cruiserweight prvak otprilike onoliko koliko je i Ospreay Heavyweight prvak. No, sada je odlučio izazvati za glavnu titulu. A tko bolje zna protiv cruiserweighta nego onaj tko je nekada pripadao toj diviziji u New Japanu. Ovo je bio apsolutni rat. Rat od 40 minuta gdje smo vidjeli sve moguće. Prvi dio meča bio je jako zanimljivo. Imamo Okua koji svakojakim highfyling potezima pokušava pridobiti Ospreaya. A onda imamo Ospreaya, čovjeka koji je nekad bio taj koji je gradio svoje mečeve upravo na onome što je Oku radio u ovom meču. A sada je Ospreay taj koji minimalistički pokušava pristupiti meču, umarati se što je manje moguće a pritom što više naštetiti izazivaču i tek ako je potrebno, napraviti koji konkretan potez. Bilo je tu par dosta ružnih bumpova, ne u smislu loše izvedenih, nego jednostavno ih nije bilo lijepo za gledati koliko su bili bolni. Tu se izdvaja ovaj Okuov bump na stol kada ga je Ospreay gurnuo sa užadi. Pitam se kako je to preživio bez ozljede. No, pravi plot twist kreće kada Okuova cura, koja je bila u prvom redu u publici, prolijeva piće po Ospreayu nakon njegovih nekoliko provokacija. I tada Ospreay fizički nasrće na nju i doslovno ju izvlači iz ograde povukavši ju za kosu. Nešto što ne bih nikad očekivao. Tada Oku udara jedan od najjačih dropkickova koje sam vidio gdje se Ospreay doslovno katapultirao u ogradu od siline udaraca. Kao da je ovaj angle bio real-life i kao da je Oku bio legitimno bijesan na Ospreaya. Vrhunski. Od tada je meč prešao na jednu sasvim drugu razinu jer je tada i Ospreay ubacio u veću brzinu i tada smo gledali izvanredne izmjene poteza. Bilo je i dosta krvi, što nije često u RevPro mečevima. Finalne minute bile su apsolutno brutalne. Ne zato jer smo vidjeli neke odlične izmjene poteza nego zato što je Ospreay jednostavno mučio Okua udarivši ga valjda tristo puta po zatiljku. Onaj kadar gdje Oku bespomoćno gleda u svoju curu koja je bila kraj ringa i pruža joj ruku, a iza ga čeka Ospreay da zada konačni udarac bio je jednostavno maestralan. Gledajte ovo, bit ćete oduševljeni, sasvim sam siguran. Čista petica od mene. *****

Ukupni dojam: Da je sve na showu bilo loše, zbog ovakvog main eventa isplati se gledati. No, vidjeli smo stvarno dobrih mečeva u undercardu, iako sam dojma da su neki mečevi mogli biti bolji i zato mislim da je show mogao biti još i bolje nego što je. Ali nema veze. Show traje gotovo 4 sata, tako da ako nemate vremena za sve, pogledajte main event definitivno. I još nešto iz undercarda što sam najviše ocijenio. No zaista se show dadne odgledati bez da se osjeti da traje 4 sata. Možda jer nisam gledao RevPro neko vrijeme.