Wrestlemania. To kaže logo koji nam svaki puta pokažu uz RAW. To je jedini znak da je centralni događaj godine pred nama. Ono što nam RAW dostavlja i smjer kojim se priče kreću odaju dojam da razlika između priče prema njemu i bilo kojeg drugog PPVa nije nešto velika. Pogotovo kada se mi kao publika nadamo kako će sve prije WM i nakon nje biti bolje. I je bolje, ali ne onoliko koliko bi moglo, a bogme i trebalo biti.
Za razliku od prethodnih tjedana, ovog puta nismo morali gledati Authority kako sudjeluje u segmentu otvaranja. Bio je tu New Day koji je imao meč za naslov protiv Lige Nacija. Bio sam potpuno zaprepašten stupidnošću te odluke, svega 48 sati nakon što su Sheamus i King Barrett izgubili na Roadblocku. Razlog zašto su Del Rio i Rusev imali pravo na meč ne postoji, niti je bilo kakvih spletki, niti nekih poteza negativaca – samo smo imali meč. I što se dogodilo? New Day je ponovo dobio, a nakon toga pobrao batine od Lige Nacije. I tu dolazimo do najvećeg problema ovakvog bookiranja, nakon što su sva četiri člana lige nacija izgubila u prilikama za naslov ja ne vidim razlog zašto bi oni bili tim koji će na WM imati pravo boriti se protiv trenutnih prvaka. Ne, to što su ih prebili nije dovoljan razlog, štoviše, to bi trebao biti razlog da im ne daju priliku.
Dean Ambrose je bolji nego Roman Reigns kao lice kompanije. Točka. Svojim nastupom na mikrofonu uspio je Roadblock poraz prikazati kao pobjedu, dok Roman ne može niti pobjedu pokazati pobjedom. Eto i Lesnara, ponovo puno priče, ali ne licem u lice nego desetak metara jedni od drugih. Iako je kompletan promo bio solidan, prava stvar se dogodila kada je Lesnar krenuo prema ringu, nakon što je Heyman već otišao prema svlačionici. Pajser je bio razlog zašto u konačnici nije ušao u ring. Kasnije će Ambrose imati segment s Foleyem u kojem će dobiti poklon u kojem se nalazi bejzbolska palica omotana bodljikavom žicom. Ovaj meč dobro grade, ali sam se nadao kako nam neće pokazati poklon kojeg je dobio do WM – ne moramo mi kao publika odmah sve znati.
Ryback je dobio Sin Caru pa će zbog toga imati meč s Kalistom za naslov. Sve oko ovoga je prilično isprazno, koliko je pojas bio zanimljiviji kada ga je držao John Cena…
Steph puno priča, dolazi HHH koji ponovo puno priča, a na kraju dolazi (poput groma iz vedrog neba) Ziggler koji je svojedobno ugasio Authority. I ja si nekako mislim kako ovo nije 2014. godina kada je Ziggler bio vruć poput užarenog željeza (i kada je po mom mišljenju trebao dobiti poguranac do samog kraja, ergo sum WM 30). Iskopali su staru priču i pretovarili je u meč – Ziggler vs HHH. Ziggler ako dobije može birati meč u kojem će biti na WM…
Sami Zayn dobio je Miza, a u meč se umiješao i Kevin Owens koji je za komentatorskim stolom bio bolji od ona tri klauna koja tamo sjede. Komentiranje je dno dna. Čak i niže od toga.
Team BAD dobio je Brie Bellu i Alicia Fox. Opet je Lana pripomogla u porazu Belle, izgleda kako će imati neki meč uz Team BAD dok će uz Bellu u Fox biti Paige. Smisao? Nikakav. Ta Bella vs Lana zavada je pokazatelj što se dogodi kada nemate ideju i probate je nasilno ugurati pet do dvanaest.
The Usos dobivaju Social Outcaste. Zar ste mislili kako će biti obrnuto?
… I dok ste razmišljali u koji bi meč Ziggler htio ići, premda je odgovor očigledan i samo jedan jedini ako toliko ne želi Authority, moram vam reći kako ne morate brinuti. Izgubio je pa to nije važno. Meč nije bio loš, imao je standardnu potez-pin strukturu koju ne volim baš, i volio bih vjerovati da je u tih nekoliko situacija Ziggler bio blizu pobjede. Ali nisam mogao, bilo je jasno kako će HHH dobiti.
A onda je došao Roman Reigns, uz pokoji zvižduk. Bilo bi ih više u nekoj drugoj dvorani, na trenutke sam mislio da gledam karmine kolika je tišina bila zbog mrtve publike. Prvo pitanje koje mi je bilo na umu je to zašto nije došao pomoći Ziggleru? Na njega vam ne znam odgovoriti, to zbilja nije imalo smisla. Al’ zanemarite to, znajte kako su se tukli oko ringa, blizu publike, pa čak i po hodnicima dvorane. Roman je izgledao ljuto, izgledao je onako kako treba izgledati zadnje dvije godine – veliko i jako. Čak je prelomio i monitor preko HHHovih leđa, doslovno. Sve dok ga Uso rođaci nisu smirili. I Jack Swagger i Mark Henry. Neću prigovarati ovome, bilo je dobro.
Jacqueline u Kuću slavnih te još jedan R-Truth Goldust skeč. Ovaj je bio slab. Dečki rade sjajan posao čak i kada im je materijal kojeg moraju odraditi teže smeće.
Jericho je sjajan negativac, pokazao je to čim je ušao u dvoranu. Trebao je imati meč protiv Nevillea, ali ono što se dogodilo teško je nazvati mečom. Neville se ozlijedio te su morali prije vremena završiti. To je trenutak u kojem se vidjela Jerichova genijalnost, mogao je odraditi pin, ali je odlučio ne napraviti to nego se posvađati sa sudcem te zaraditi dq kako bi Neville dobio i otišao na pauzu s pobjedom. Jericho zna kako mu ne treba pobjeda u takvoj situaciji, ovako je nekome pomogao, a ujedno ispao genijalan negativac. Ponovo mikrofon, dolazak AJa, jedan udarac i gotovo. I zbilja se nadam kako Phenomenal Forearm (koji se do jučer zvao Styles Smash) nije njegov završni potez. Iako to izvodi sjajno, želim gledati Styles Clash.
Za kraj nam je ostala obiteljska drama. Shane, Vince i Undertaker, premda ovaj zadnji nije dio familije, no nećemo sitničariti. I bilo je sjajno. Vince je probao pokazati kako ‘kontrolira’ Undertakera, Undertaker je pokazao kako se ne boji ‘velikog šefa’, dok je Shane pokazao kako nije samo komarac kojeg će Taker zgnječiti. Samo finale je bilo super – Undertaker pokušava chokeslam, Shane se uspijeva izvući te kreće u kontru udarcima, zatim ga tatica gurne s leđa na novi chockslam. Pah, Shane leži, Taker stoji, Vince bježi iz ringa kada shvati kako bi on mogao biti idući koji će ležati.
Nije ovo bio niti dobar niti loš RAW, bio je osrednji. I to je najveći problem. Wrestlemania je toliko blizu i stvari bi trebale postajati sve bolje, a ne usporavati priče.
