NJPW: Best of the Super Jr. 29 – Dan 2 recenzija

El Lindaman vs DOUKI

S obzirom da je Lindaman većinom kontrolirao meč i da je relativno novo ime u NJPW-u čudi me pobjeda Doukia ovdje. Meč ko meč itekako nadmašio (niska) očekivanja. Lindamana nisam gledao dovoljno tako da, iako je ovo većinski bilo prolaženje kroz signature poteze, barem je sve bilo svježe. I čovjek ima nekih stvarno kreativnih poteza u arsenalu. S druge strane koliko god njegova pobjeda bila čudna, ono ofenzive što je Douki imao je izvodio dobro i sam po sebi ima jedan od boljih moveseta u kompaniji. Bolje nego ijedan meč prvog dana u desetak minuta, pohvale obojici.

BUSHI vs El Phantasmo

Da me pitate najdosadniji mogući match-up u NJPW-u trenutno ovaj mi vjerojatno ne bi ni pao na pamet jer ni o jednom ne razmišljam previše. U bilo kojem datom trenutku nisam ni svjestan da postoje. I volio bih, primarno zbog samog sebe, reći da su nadišli očekivanja i imali dobar meč. Ipak, na moju veliku žalost, odradili su točno što sam očekivao. Bezidejno, mlako, bez heata i priče, bez impresivnih poteza. Daleko najslabiji meč dana u kojem Phantasmo uzima 2 boda. Vraća nam se moto iz WTL-a, barem je bilo kratko.

Robbie Eagles vs Wheeler Yuta

Nasmiješeni Eagles koji diže publiku i fokusirani Yuta koji ne skida oči s njega. Odmah sam znao da će biti dobar meč. Tehničke izmjene za otvaranje gdje su podjednaki i nisu se makli od tih 50-50 cijeli meč. Očekivao sam priču udarci Yute vs. agilnost Eaglesa, dobio sam priču u kojoj nijedan nije u mogućnosti povezati tri ofenzivna poteza za redom. U takvom meču prva greška je kobna, radi je neiskusniji Yuta koji prerano ide na finisher i Eagles ga lovi u roll-up. Iznenadila me pomalo brzina meča, ne toliko od Eaglesa koliko od Yute, mislio sam da će hrvati više kao Taiji. Srećom brzina nije išla na štetu character worka, dapače savršeno su uklopili brzinu u priču meča. Odlična prva predstava Yute u Japanu.

Master Wato vs TJP

Malo gore, malo dolje. Daleko od tog da je ovo bilo loše, ali nisu me ni uvukli u meč. Mislim da im daš da hrvaju 10 puta barem 9 bi odradili nešto jako slično ovome. Da je ovo otvaralo show ili bilo u mjestu Bushi/ELP meča ostavilo bi bolji dojam. Ovako je bilo stvarno teško mariti za generični heel work i generični babyface povratak i onda generičnu heel pobjedu za TJP-a. Obojica dovoljno dobri da barem bude donekle zabavno dok gledaš, ali čim se čuje zvono za kraj svako sjećanje na meč odmah ispari iz glave.

Titan vs El Desperado

Malo dolje, malo gore. Despy se odbija rukovati prije meča da odmah znamo tko je što. I nakon izmjene u kojoj Titan završava u prednosti Despy nudi ruku, pa zatim udara najležerniji prst u oko koji sam vidio u životu. Samo taj spot bi bio dovoljan za MOTN. Despy je ovdje bio savršeni heel. Relativno spor s pomalo ružnom ofenzivom da bi Titanove akrobacije izgledale tim bolje. I stvarno jesu izgledale sjajno. Čovjek radi čuda u ringu. Prema kraju se Despyeva ružna ofenziva isplaćuje. On može ubrzati dok je Titan primoran koliko-toliko paziti na koljeno. Završna izmjena priča meča u malom. Titan radi atraktivnu kombinaciju udaraca koju Despy jednostavno prekida šakom u glavu i prati to finisherom.

Sveukupni dojam

Osjetno bolje od prvog dana tako da lagana preporuka za cijeli show, posebno Yuta/Eagles i main event. Također i jako lagan show za odgledati, main event, koji je bio najduži meč dana, nije trajao ni punih 14 minuta.

Be the first to comment on "NJPW: Best of the Super Jr. 29 – Dan 2 recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*