Ulazimo u dvoznamenkaste dane turnira i samim time zadnja tri dana prije finala.
Yoshinobu Kanemaru vs Francesco Akira
Kanemaru je bio najbolji kada je imao kratke sprinteve. Ovo je bilo daleko od toga. Desetak minuta bauljanja po ringu prije nego je Akira pogodio finisher i opstao u turniru barem još jedan dan. Za Kanemarua pobjeda znači ispadanje.
Clark Connors vs Taiji Ishimori
Connors do sada svaki put hrvao isti meč. Taiji nije prekinuo taj niz. Isto kao i prijašnji samo s nešto manjom minutažom tj. nizali poteze dok netko nije pogodio finisher. Ovdje je to bio Taiji. Da smo još na početku rekao bih da sam očekivao malo više, ali kroz ovaj turnir Clark nije pokazao da je za išta osim za teži midcard.
Titan vs BUSHI
Titan nije netko tko će Bushija dovući na svoju razinu, ali Bushi je itekako netko tko će Titana spustiti na svoju. Zvučim kao pokvarena ploča, ali još jedan generični meč di su se nizali potezi nešto manje od deset minuta prije nego je Titan uzeo pobjedu.
Ryusuke Taguchi vs YOH
Slabo. Komedija nije funkcionirala. Nije ni ozbiljno hrvanje. Taguchi uzima dva boda koja mu ne trebaju. Jako loše.
Ace Austin vs SHO
80% meča su proveli van ringa, Sho je stalno varao dok je Ace malo varao malo radio akrobacije. Na kraju nakon oružja, ref bumpa, low blowa i tko zna čega još Sho nanosi Aceu tek drugi poraz u turniru. Nije bilo posebno dobro, ali barem je bilo drukčije od svega do sada. I bonus bodovi za najkraći meč dana.
Master Wato vs Wheeler Yuta
Prekinite me ako zvuči poznato. Nizanje poteza cca 10 minuta, finisher i kraj. Watu je ovdje trebala pobjeda da mu ostane matematička štansa za pobjedu. Apsolutno nije izgledao kao netko tko se bori za opstanak. Bar je onda prikladno da je izgubio i ispao.
TJP vs El Phantasmo
Što bi rekao Michael Cole vintage TJP s tehničkim otvaranjem. Barem je ostatak meča bio na nekoj 7 od 10 razini na što se i naviklo kroz ovaj turnir, barem za undercard. Ništa spektakularno, ali barem su pokazali nešto priče i psihologije za razliku od skoro svih do sada. Phantasmo uzima pobjedu i postaje druga osoba s 10 bodova.
Robbie Eagles vs El Lindaman
Klasični junior meč tj. miks tehničkih stvari, letenja, jakih udaraca i brzine. Eagles na kraju skupio pobjedu i tako postao prvi koji je uzeo bodove i RoH Pure prvaku Wheeleru i GLEAT prvaku Lindamanu. Volio bih vidjeti da izazove za obe titule.
Hiromu Takahashi vs Alex Zayne
S obzirom da su obojica donekle ludi očekivao sam više. Daleko od tog da je ovo bilo loše, bez razmišljanja mogu reći da je drugi najbolji meč dana. Mislio sam da ćemo dobiti ELP/Robbie samo s manjom minutažom. Dobili smo još jedan 7 od 10 junior meč. Možda s pokojim diveom više, ali ova dvojica nemaju što raditi u rest holdovima, makar to bilo samo u uvodu meča. Bilo kako bilo Hiromu se vraća na pobjedničke staze nakon 3 meča za redom bez bodova.
El Desperado vs DOUKI
Main event Douki je lijepo iznenađenje. MOTN, iako bi bilo pomalo depresivno da nije tako s obzirom da je najduži meč dana. Pomaže i što je međufrakcijski pa je odmah za ocjenu bolje. Dosta bliže 50/50 nego tipični Despy meč. Otvorili s izmjenama udaraca u kojima se Douki želi dokazati. Gradili od toga s podjednakom ofenzivom i povremenim Suzuki-gun trikovima prema finishu gdje izmjenjuju submissione. Na kraju Desperado ipak lovi pobjedu i postaje prvi Japanac u turniru s 10 bodova. Da je bilo na nekom drugom danu turnira bio bi iznadprosječan undercard meč. Ovako je ispodprosječan, ali i dalje dobar, main event.
Sveukupni dojam:
Očekivao sam više. Ovo je bilo na razini najslabijih dana turnira do sada. Preporučio bih možda jedino main event.
Be the first to comment on "NJPW: Best of the Super Jr. 29 – Dan 10 recenzija"