Prije 5 godina, točnije 5.7.2016. godine, dogodio se nešto što ja u semi-šali zovem najboljim wrestling mečom tog desetljeća. I ne, ne govorim o Omega vs Okada s Dominiona, što zbilja smatram mečom desetljeća. Govorim o Final Deletion meču u kojem su Broken Matt Hardy i Jeff Brother Nero Hardy krenuli jedan na drugoga.

U wrestlingu postoji jako malen broj stvari za koje se može kazati kako su jako utjecale na budućnost. Ja ću uvijek braniti tezu kako je Final Deletion jedan od njih, što se pogotovo vidjelo u periodu korone, kada su mnoge kompanije posegnule za cinematic mečevima. Iako to nije bio prvi cinematic meč, niti blizu toga, popularizirao ih je i postavio neke nove standarde. Štoviše, gotovo samostalno su vratili TNA na radar wrestling svijeta. A svaka priča im svoj početak

Početak ove priče kreće čak godinu i pol dana ranije. Potpuno slučajno, točnije nesretno. Braća Hardy ugrabili su TNA tag titulu, a oko mjesec dana kasnije morali su je ispustiti, nakon što je Jeff Hardy strgao nogu vozeći motor na svom imanju. To je bio okidač zbog kojeg je Matt Hardy u jednom trenutku puknuo, poludio i postao ljut na brata. Matt, koji je godinama bio u sjeni svoga brata, postao je netko tko nosi program.

Točka prekretnice bio je video najave meča. Što je u tom trenutku bilo jako polarizirajuće. Ja bih rekao da je tada bilo pola pola. Neki su (kao ja) obožavali to, dok su drugi krenuli suprotnim putem i krenuli govoriti kako ovako nešto uništava wrestling. Zbog tog videa (koji vam je iznad) ja sam počeo redovito pratiti TNA, koji nije imao samo taj program nego je bilo još par zaista sjajnih priča i programa. Sam Final Deletion meč je bio puno manje polarizirajući. Mnogima se svidjelo, a postojao je postotak kojima se nije svidio, no govorili su da je zato što su bili u manjini. Skočili u vagon samo zato što je popularno, ne zato što su razumjeli meč.

Važno je pričati i o ljudima koji su vjerovali u ovaj aspekt. Prvi tu je Matt Hardy, koji je fantastično odradio svoju ulogu života. Uključio je brata, sina, ženu, ženinog oca i stvorio sjajne likove. No ništa od toga ne bi bilo da Billy Corgan nije dao zeleno svijetlo, uz veliku štetu što TNA nije prepoznao njegovu genijalnost, koju će ponovo pokazati nešto kasnije uz NWA. A tu je i Jeremy Borash koji je sudjelovao u kreaciji svega toga, koji će ponoviti to nešto kasnije i u WWEu.

Final Deletion je pokazao kako sulude i nadnaravne priče i dalje mogu proći u tadašnjem wrestlingu. Razlog je bio veoma jednostavan – nešto iz čega je tadašnja (i današnja) industrija mogla puno naučiti. Koliko god priča bila suluda, ako u svakoj idućoj epizodi nastavljaš smisleno, ako tretiraš to ozbiljno – ljude će zanimati. Gledao sam iz epizode u epizodu kako bih vidio kamo će dalje ići priča. A išla je, novi likovi, nove ludosti i sve to je imalo smisla jedno s drugim – bilo je povezano i bio je užitak pratiti. Tu se stvorio The Decay, kojeg su činili Crazzy Steve, Abyss i Rosemary. Nitko od njih nije bio nešto sjajno pozicioniran prije toga, no u programu s Hardyima izgledali su k’o milijun dolara. Koji su im stvarali problema, ali ne samo to, nego su koristili i mitologiju Broken Hardy sage.

Dok smo mi dobili zabavu i jednu od najboljih ludosti uz Lucha Underground, braća Hardy su ponovo postali popularni, a vrhunac te njihove popularnosti je pojavljivanje na WM33 kada su pred prepunim stadionom osvojili titulu. To je ujedno bio i njihov kraj. WWE ih je vratio, a zatim nije znao što bi s njima. Nisu htjeli niti probati kupiti gimmick s kojim su postali popularni, nego su ih vratili u gimmicku s početka njihove karijere. Uz razliku što oni više nisu ludi klinci kao što su bili tada. I bez tog gimmicka, iako su probali imati neku razrijeđenu verziju, veoma brzo su se vratili u to da su samo dio rostera koji po ničemu ne odskače.

Početkom pandemije Matt Hardy prelazi u AEW i pokušava ponoviti Broken Matt gimmick. Iako je imao par uspješnih pokušaja, kao taj debi ili Elite Deletion, shvatili su da ne može funkcionirati tako iz tjedna u tjedan. Dva su razloga zašto nije uspjelo. Prvi je taj što je prošlo puno vremena, no drugi i važniji je to što je on trenutno sam. Počeo je sam, no u konačnici je ta priča evoluirala, brat mu se ponovo priključio, imao si hrpu sporednih likova, a sada ničega od toga nema. Postoji osjećaj praznine. Dio mene vjeruje da on u sebi ima još jedan snažan Broken Matt trenutak, ali tek onda kada se ponovo ujedini s bratom i krene na tag titulu.