WWE United Kingdom turnir 2018 – recenzija drugog dana

NXT Tag Team titule: Kyle O’Reilly & Roderick Strong (c) vs. Trent Seven & Tyler Bate

Otprilike identične kvalitete onome što su napravili u six-man tagu noć ranije kada su tu još bili i Dunne i Bate. Samo su još ovdje titule bile na liniji, pa je bio još jedan veći nivo napetosti i uzbuđenja. Izvanredan način za otvoriti show, odlična atmosfera, zanimljiva akcija i par izvrsnih near fallova na kraju. Ali naravno, najveći šoker je Bateovo i Sevenovo osvajanje titule, na što je publika apsolutno eksplodirala. Mi smo za ovo znali već tjedana dana jer je WWE odlučio pustiti ovo u javnost prije nego se show emitira, ali u redu, to i dalje ne umanjuje veličinu ove pobjede. Svakako zanimljiva odluka, neće se svi složiti s njom, ali za mene je ovo dobro, pošto je očigledno kako žele napraviti neku vezu između klasičnog NXT-a i NXT UK-a, što je vrlo logično zapravo, a ovo je prvi korak ka tome. ***3/4

Charlie Morgan vs. Killer Kelly

Nisu se baš dobro međusobno ukomponirale. Početak čak i nije bio loš, ponešto solidnog, iako sporog odmjeravanja i malo mat wrestlinga. No, kasnije nisu uspjeli baš razviti akciju, bilo je dosta traljavih poteza, publika nije marila i jednostavno nije išlo. *1/2

#1 Contender’s meč za UK titulu: Mark Andrews vs. Morgan Webster vs. Noam Dar vs. Travis Banks

Ovo je originalno trebao biti Triple Threat, ali je Saint dodao i Noama Dara u meč na opće oduševljenje publike. Treba imati na umu da je Dar izbivao iz ringa zbog ozljede gotovo 6 mjeseci i da mu je ovo povratnički meč. Meč je stvarno bio vrlo zabavan, svi su dobili svoj dio meča u kojem su imali pokazati što znaju, posebno Andrews i Dar koje nismo vidjeli do sada, pa su oni možda nekako bili malo i istureniji ovdje. Banks je nastavio fantastično prodavati ozljedu ramena od turnira, stvarno je odličan u tome. Pobjeda Dara me nije iznenadila pošto je dosta svjež u svemu ovome, a očito je i popularan kod publike, kvalitetan je u ringu (nešto što baš nije pokazao u 205 Live diviziji), tako da je ovo svakako dobra odluka. Premda se ne bih bunio ni da je recimo Andrews uzeo pobjedu. ***1/2

A nakon meča su braća Coffey napala Banksa i Andrewsa, što je logičan slijed događaja nakon što je Joe napao Banksa poslije njihovog turnirskog meča. Super, već sada imamo jedan program za dalje.

NXT North American titula: Adam Cole (c) vs. Wolfgang

Definitivno nisam očekivao da će meč otići u ovom smjeru, ali su vjerujem pretpostavili kako Cole sigurno neće uz Wolfganga dobiti negativne reakcije nego će njega publika favorizirati, što je odlično prilagođavanje jer je recimo njegova ekipa ranije u showu radila u heel stilu. Meč je bio dobar, dominacija Wolfganga je potrajala duže nego što sam mislio da hoće, ali je on odradio solidan posao s time. Nisu pretjerano komplicirali sa završnicom, više je izgledao kao jedan nadograđeni Coleov povratak i čisto uzeta pobjeda. Očekivan rezultat. ***

Aleister Black & Ricochet vs. EC3 & The Velveteen Dream

Jako dobar i dinamičan meč. Jako mi se svidio početak sa svim tim silnim odmjeravanjima gdje su pokazali kako EC3 i Dream imaju problema u slaganju. Odmah na početku su napravili izvrstan callback na Black/Dream feud od prošle godine koji je bio jednako dobar kao i ovaj trenutno s Ricochetom. Bilo je malo nekih nesigurnosti tijekom meča, ali hot tagovi Blacka i Dreama su bili stvarno odlični, Dream i EC3 su isto odradili dobar posao što se tiče interakcija s publikom. Kraj je bio odlično odrađen, Dream je napustio EC3-a jer je ozlijedio nogu i smatrao je da više neće moći pružiti dobru ofenzivu, EC3 je ostavljen sam na kormilu te ga je Black dokrajčio. Jako dobro odrađeno, EC3 je zaštićen u porazu, a potencijalno imamo i program između njega i Dreama. ***1/2

NXT Women’s titula: Shayna Baszler (c) vs. Toni Storm

Toni Storm je fantastična. Ovo je najbolji Shaynin meč. To su za mene dvije činjenice koje su se ovdje poklopile i mislim da je Storm zaslužna za ovakvu kvalitetu meča. Naravno, ne možemo osporiti Shaynu koja nije toliko lošta kao što mnogi govori, barem ako je u pitanju storytelling u meču jer poprilično joj dobro ide glumljenje neke face koja misli da može sve i svašta. Storm je genijalan babyface i nakon ovoga meča mislim da mi je postala najomiljenija od cura. Hvalio sam dosta Becky kako može u bilo kojem trenutku privući publiku sebi bez obzira na užasan booking kojeg je imala. Mislim da je Storm po pridobivanju publike ipak sada na prvom mjestu. Svi su navijali ovdje za nju, svi su htjeli da pobijedi, ona je tek izvrsno prodavala to mučenje od strane Shayne. Ti očajnički pokušaji vraćanja u meč, vađenje iz submissiona, apsolutno sve je funkcionirao ovdje i ovo je nešto najbolje što sam vidio od obje. I drago mi je da je Shayna dobila odbrojavanjem meč, da Toni nije pretrpjela pin. Nadam se da će uskoro doći u NXT ili da će biti dio ove UK ženske divizije što planiraju, gotovo sam siguran da je to tako. Dajte joj titulu odmah. Ovo je bilo odlično. Sve je teklo neki minimalizmom, nisu radili nešto ultra atraktivno, ali bilo je sve tako dobro odrađeno, publiku su imali na rubu stolica i to je pokazatelj koliko je dobar meč bio i koliko su dobro tu psihologiju i storytelling razvili ovdje. ***1/2

United Kingdom titula: Pete Dunne (c) vs Zack Gibson

Još jedan predivan meč i ovdje. Dva dana i dva izvrsna meča za Gibsona, poprilično impresivno. Ovo će ga definitivno staviti na mapu. Ogromna doza agresivnosti, to je ono zbog čega je ovaj meč ovako dobar. Jednostavno brutalno, prljavo, intenzivno. Gibson je kroz turnir recimo prošao prilično lako. Imao je problema s Banksom, ali je svojom agresivnošću prošao i kroz njega. I sada je naišao na čovjeka koji je u tome području isto majstor. Jedno drugom su prkosili, napadali, provocirali s onim manijačkim stompovima po glavi. No meni daleko najjači trenutak u meču je bio kada se Dunne ustao, nakon što ga je Gibson u kutu isprovocirao i izudarao nogoma, te jednostavno grunuo Gibsona šakom u lice k’o ništa. Uh, maestralno. Glavno Gibsonovo oružje je naravno bio rad na Dunneovoj ruci kako bi ga oslabio za Shankly gates kojim je do sada dovršio sve svoje protivnike. I nije uspio. Dunne je sve to izdržao, iskoristio je par svojih trikova, udario dva Bitter Enda i uzeo pobjedu. Bolji meč nisam niti zamišljao niti sam tražio, ja sam prezadovoljan. Sasvim je u redu odluka da Dunne zadrži titulu. Gibson je ionako nakon cijelog turnira i ovoga meča stvorena zvijezda, stvoreni top negativac ove divizije. A Dunne je pokazao kako može biti top pozitivac te i to odrađivati na jedan odličan način. Svaka im čast. ****1/4

Ukupni dojam:

Ove dvije večeri su bile predivne, preporučujem svima da pogledate. Kao prvo, ovo nije tradicionalna WWE produkcija gdje ćete imati onaj osjećaj ustajalosti, monotonije ili nečega trećega. Sama dvorana čini ugođaj drugačijim, a o publici neću ni pričati. Možda netko nekada zna reći loše stvari o UK publici jer se previše ufuraju u tu neku stadionsku nogometnu atmosferu, ali to je njihov način i bolji je za minimalno deset puta od bilo koje američke publike.

Hrvanje je drugačije, mečevi se ne koncipiraju po klasičnom WWE spotfest formatu, ovdje je više naglasak na storytellingu, psihologiju i tom prikazivanju agresivnosti i brutalnosti s prilično jednostavnim potezima i sekvencama kako bi se dodala određena doza realnosti. Ovdje nema previše filozofije. Zato pogledajte ovo, ne morate sve, ali uzmite si slobodno vrijeme, nemojte gledati Raw i pogledajte ovo, izaći ćete iz svega puno zadovoljniji.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "WWE United Kingdom turnir 2018 – recenzija drugog dana"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*