WWE Survivor Series 2018 recenzija

Iza nas je Survivor Series a evo i dojmova.

 

Tag Team Survivor Series Match [Kickoff Match]

Alen Butumović: Zanimljiv meč koji je dobio više vremena nego što sam očekivao. Bilo je bezveze dijelova, ali recimo zadnji dio s Revivalom i Usosima je bio stvarno fora. Jedina pobjeda za SmackDown desila se ovdje, ali je WWE to zanemario tijekom showa. Prema najnovijim glasinama, to se desilo zbog toga što je producent ovog meča malo pomiješao stvari, zapravo je Raw trebao i ovo dobiti. Stvarno sam se smijao kao idiot kad sam to čuo. ***

Edi Džindo: Početak meča je bio sasvim nalik onim mega main-event mečevima s Rawa ili Smackdowna, no kad se malo ring rasčistio svjedočili smo zaista zabavnim izmjenama između Uso braće, New Daya i Revivala koji su opet pokazali zašto mogu biti najbolji kad ih se stavi u prikladnu poziciju. Pobjeda bi njima puno više značila nego li Jeyu i Jimmyu, oni su se već dokazali kao jedan od glavnih timova nebrojeno puno puta. Iznimno mi je žao Sanitya, jednih od meni osobno najdražih dijelova NXT rostera u 2017. godini. Kvragu, ispali su prije Ascensiona. **1/2

Women’s Survivor Series Match

Alen Butumović: Prosječan meč, ništa posebno zanimljivo nisam vidio u ovome meču osim što su iskoristili heat koji je Nia imala kod publike prije meča i ovdje ga još uvećali. Nemam nekih posebnih zamjerki, ali nemam ništa ni za pohvaliti ili istaknuti. **1/2

Edi Džindo: Nemam previše komentara za ovaj meč. Mandy Rose je iskorištena maksimalno, što je pomoglo. I Sasha i Bayley i Asuka su ostale poprilično nebitne nakon ovog meča. Dok je Nia Jax, trenutno najveći heel u kompaniji zbog posljedica na licu Becky Lynch, pobijedila bez ikakvog kvalitetnog nastupa. Barem nešto, heat je nuklearan. **1/4

Intercontinental Champion Seth Rollins vs. United States Champion Shinsuke Nakamura

Alen Butumović: Jako dobar meč, jedan od boljih Nakamurinih mečeva na glavnom rosteru, ali to i dalje nije onaj Nakamura kojeg smo možda priželjkivali negdje. On je doista ovdje izgledao bolje nego u 90% svojih mečeva, pogodio je stvarno s nekoliko udaraca i ono postavljanje u Armbar uvijek radi fantastično i ovaj puta je bilo fora vidjeti. Ali se ne mogu oteti dojmu da je Rollins odradio dobar dio posla da učini ovaj meč kvalitetnim. No, ja nisam ni sa kakvim očekivanjima ušao u ovaj meč tako da sam zadovoljan viđenim. Završna sekvenca je bila predivna. ***1/2

Edi Džindo: Zasigurno smo u ovom susretu dobili nešto što možemo i očekivati od ovakvog elitnog dvojca što se pukih vještina u ringu tiče. Rollins je, kao i cijele ove godine, bio na zavidnoj razini. Nakamura malo manje nego li Arhitekt, no puno više nego što je to inače slučaj za bivšeg NXT i NJPW prvaka. Da je Nakamura ostvario svoj puni potencijal od dolaska na glavni roster ovaj meč bi imao toliko više na značenju, a ovako ostaje zapisan kao jedna iznimno lijepa ekshibicija talentiranog dvojca koje je booking “potrefio” u određenom trenutku, nažalost ništa više od toga. ***1/2

Raw Tag Team Champions AOP vs. SmackDown Tag Team Champions The Bar

Alen Butumović: Ne znam što da kažem o ovome meču. Zasigurno se dogodio. Drave Maverick se popišao u gaće. I to je to. Smiješno. Haha. **1/4

Edi Džindo: Valjda sam jedini čovjek na svijetu kojem se izvedba ovog meča svidjela. Ne možemo na WWE showu svaki završetak meča očekivati ozbiljnim. Naravno, ne trebamo ni imati eru kao onu što je imao Vince Ruso na kraju devedesetih u WCW-u, no može se tu i tamo na većoj priredbi dogoditi koji komični završetak. Svi glumimo preveliku ozbiljnost u praćenju wrestlinga i ne treba nam to. Ja sam se osobno nasmijao od srca jer je Maverick svoj posao odradio briljantno, prodao je izraz lica besprijekorno. Prava klasična distrakcija menadžera, kao u doba Jimmya Harta, Fredieja Blasieja i ostalih genijalaca. ***

Buddy Murphy (c) vs. Mustafa Ali (Cruiserweight Championship)

Alen Butumović: I Cruiserweighti su još jednom dokazali da u dovoljno dobivenog vremena na glavnom dijelu showa mogu napraviti maestralan posao. Ovo nije bio baš odličan meč, falila im je još koja minuta da ovaj meč izgrade još malo više na psihologiju umjesto na čistom spotfestu, ali je bio jako blizu tome. Imamo potpuno mrtvu publiku na početku koja ne zna što očekivati od ovoga najvjerojatnije i koja onda u idućih 12 minuta dožive potpuno preobrazbu i krene im se odjednom sviđati ono što su ova dvojica radili. Bilo je par izvanrednih poteza u ovom meču. Čim publiku iz stanje potpunog primirja dovedeš do skorog ludila na kraju, znaš da si napravio dobar posao. ***3/4

Edi Džindo: Jedan od prvih pravih kandidata za meč večeri. Murphy i Ali su na velikoj pozornici, onoj gdje svi gledaju pokazali zašto 205 Live treba imati veću gledanost. Brzo, precizno i bez velikog prostora za odmor – tako je izgledao ovaj meč. Murphy je kompletan paket. Kad već nemamo Nevillea, Murphy se progurao u uvjerljivo najdominantniju figuru divizije i jedna je od najboljih točaka kompletno u programu organizacije. Dobra je odluka zadržavanje njegovog pojasa, Aliju još toliko nije potreban. Poteze poput spanish flya i Murphy’s lawa ne treba komentirati, egzekucija je bila gotovo savršena. Nedostajala je jedino još ta peta brzina kako bi meč dosegao onaj epski nivo. ****

Men’s Survivor Series Match

Alen Butumović: Bilo je dobrih trenutaka, no bilo je i dosadnih trenutaka. A uz to sve imamo i klasične probleme ovog tipa meča gdje su radije gurali ono što se tiče pitanja autoriteta, nesuglasica između šefova, guranja šefova u prvi plan itd. Apsolutno mi se nije svidjelo što je Shane ostao zadnji tu, pogotovo jer je izgledao mrtvo odmah pri početku negdje. Trebali su staviti Joea kao zadnjeg ili nekoga tko će još pružiti otpora u 3 na 1 situaciji i onda eventualno pokleknuti. Nije mi se svidjelo što je Lashley jedan od preživjelih, što li će to njemu s onako lošim bookingom otkako se vratio. Neke sekvence su bile jako fora, pojedini ljudi odradili su dobar posao, ali eto, meč je imao mane koje je imao gotovo svaki ovakav meč u zadnje vrijeme. ***

Edi Džindo: Puuuno dosadnije nego li u protekle dvije godine. Ima dosta toga što svakom tko gleda može zasmetati. Zasto Shane nije bio prva žrtva, nego je to morao biti Joe? Zašto je McMahon “najbolji wrestler na svijetu”? Zašto je Lashley koji gotovo ništa nije pokazao od svojeg povratka završio kao preživjeli? I najvažnije, zašto su svi s tolikom lakoćom jobbali Strowmanu? Ukoliko ne osvoji pojas ubrzo, ova Braunova gradnja i “feedanje” ni za što će postati umarajuć proces, već je lagano i postao. ***

Raw Women’s Champion Ronda Rousey vs. Charlotte

Alen Butumović: Vrlo dobro, nešto mi je falilo da bude odlično, ali i dalje, ostao sam impresioniran Rondom. Ovo je bio pravi test za nju jer je imala protivnicu koja ju potencijalno možete nositi do najboljeg meča u WWE karijeri do sada. To se i dogodilo. Vjerujem kako bi meč s Becky bio još i bolji od ovoga, ali što se ovoga meča tiče, više nisam mogao tražiti. Neke kontre i tranzicije u zahvate su stvarno bile dobre. A kraj je isto bio jako dobro odrađem, drago mi je da Charlotte nije pokupila pin nego je tim napadom s kendo stickom i stolicom dobila novi sloj na svom karakteru prema kojem se dadne naznačiti da bi mogli s njom u nekom drugačijem smjeru, potencijalno u smjeru negativca, nešto što su trebali napraviti još kod početka feuda s Becky. ***3/4

Edi Džindo: Ne govorim ovo kao stvar osobnog ukusa. Ljudi zaista nisu svjesni koliko je ovaj meč fenomenalan. Pazite, Ronda koja je tek sedam mjeseci u ovom poslu je saznala pet dana prije eventa da će joj umjesto Becky Lynch protivnica biti Charlotte. Netko s potpuno drukčijim stilom i netko s kim je Ronda očekivala meč iz snova koji bi se gradio mjesecima. Ovo je najboljih dvadeset minuta koje sam osobno pogledao na glavnom rosteru kad uzmem sve okolnosti u obzir. Ma zapravo, i kad ne uzmem. Ronda i Charlotte su imale nevjerojatan raspon izmjena. Od onih čistih WWE izmjena, prego grapplinga pa sve do nekontroliranih međusobnih izmjena koje su izgledale nevjerojatno realno. Heel turn za Charlotte je predivna stvar, ne samo da označava početak feuda za dvoboj Horsewomen ekipa na Wrestlemaniji, već i štite obje dame poraza, nešto što je ovdje bilo prijekopotrebno. ****3/4

Universal Champion Brock Lesnar vs. WWE Champion Daniel Bryan

Alen Butumović: Apsolutno sam zadovoljan kvalitetom ovog meča. U prvom dijelu imamo klasično Lesnarovo ispuhavanje koje je donekle bilo i zanimljivo jer su Germani i Belly-to-Belly Suplexi bili predivni, vrlo vjerojatno jer je Bryan bumpao kao lud iako sam se par puta zabrinuo da mu nešto neće biti. Drugi dio meča je apsolutno pokidao, Bryanova ofenziva koja je započela s udarcem u međunožje je probudila i publiku, a bome i mene te sam više puta pomislio kako bi Bryan mogao čak i dobiti. Ono što me se posebno dojmilo je to kako se nije ustručavao malo jače udariti Lesnara. Bome je njega Lesnar bacio par puta na vrat i odmah na početku meča ga je spojio jednim Lariatom. Bryanova Busaiku koljena su bila stvarno predivna, near fallovi su isto bili izvrsni te sve skupa, iako je izgubio, mislim da bolji booking u porazu nije mogao imati. Svaka čast. ****

Edi Džindo: Prvih pet-šest minuta očekivali smo isto. Dobru staru suplex i F-5 kombinaciju Lesnara te smo svi mislili zaspati (iako je bilo prestrašujuće gledati kako Bryan pada okolo na glavu, vrat i leđa). Međutim, imali smo priliku vidjeti jedan od najsnažnijih povrataka u meč u posljednje vrijeme. Bryan je uključio svojeg unutarnjeg Bryana Danielsona iz dana ROH-a i počeo igrati prljavo. Iako je odličan babyface, isto tako je i odličan heel te dinamika dvojice zločestih nikako nije narušila sraz dviju legendi. Brock je isto tako pokazao da može odraditi vrhunski meč kad hoće, a Bryan je dosta toga nosio na svoje neprocjenjivo iskustvo. WWE prvak ništa ne gubi ovim porazom. Dapače, čak i dobija. Još jedna stvar, svaka čast na onom near-fallu poslije udarca u muda, imali ste nas na prstima.

Ukupni dojam:

Alen Butumović: Po pitanju kvalitete mečeve ovo je bio vrlo solidan PPV i jedan od boljih ove godine za WWE, što ne govori mnogo, ali ipak govori da je bolji od ostalih, možda izuzev Hell in a Cella. Naravno da je bilo upitnih booking odluka, pogotovo u muškom meču, to što je Raw otišao 6-0, ali to ću ostaviti za nekoliko tjedana kada ću dati konačan sud. Neću odmah zaskočiti i reći da nešto ne valja, a možda imaju u planu nešto ispričati, iako je to vrlo rijetko u slučaju WWE-a, ali čuda su moguća. Na kraju krajeva, ja sam ostao donekle zadovoljan ovim PPV-om, nije mi ostavio gorak okus u ustima niti me naživcirao, a u 2018. godini to je itekako pozitivna stvar za WWE,

Edi Džindo: Definitivno najbolji show glavnog rostera ove godine. Po samoj atletičnosti u ringu ništa mu nije bilo ni do koljena, a i odluke većinom nisu bile loše. Veselim se budućnosti i pripremi za Maniju, samo kažem, tretirajte Strowmana kako treba i nećete pogriješiti.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "WWE Survivor Series 2018 recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com