15. veljače 2025.
Drew-Randy

Novi mesec, novi WWE PPV. Iako sam u poslednje vreme jako skeptičan po pitanju šta možemo, a šta ne, očekivati od WWE-a, PPV je bio sasvim pristojan. Bio bi odličan da nisu nabacali neke zaista random mečeve i doneli par, po meni, nepotrebnih odluka. Svi ti random mečevi su bili, blago rečeno, očajni, dok su sa druge strane svi HiaC mečevi bili sjajni (svaki na svoj način), prvenstveno zbog odličnih višemesečnih priča i rivlastva.

WWE Universal Title Hell in a Cell “I Quit” Match: Roman Reigns (c) vs. Jey Uso

Danilo Otašević: Kao što sam i napisao u predviđanjima, nisam imao prevelika očekivanja za ovaj meč. Znalo se u startu ko “mora” pobediti i zaista ne vidim potrebu zašto bismo gledali Roman/Jey ponovo (posle prošlog maestralnog meča). Pored toga, ovo je bio “I Quit” meč, pa se gubi sam concept HiaC-a (sem što je bio no dq). Kada pokušaju da ovako nešto ispričaju, tanka je linija između dobrog i turske serije i mislim da su na par momenata upali u ovu drugu kategoriju. Meč je bio spor, sa jako malim brojem poteza, ali psihologija i priča su bili na mestu. “I Quit” je ovde najviše kočio stvari, pa su se na momente epski usporavali zarad priče. To su bili neki od glavnih zamerki, sem toga zaista je sve bilo jako dobro. Nemam puno toga o ovome da kažem sem da je znatno slabiji meč iz ovih razloga.

8/10

Vedran Karlić: Po pitanju samog meča, veliki dio toga bila je srednja žalost. Trajalo je predugo, nije bilo pretjerano zanimljivo, niti je pobjednik bio upitan. A ne želim ni spominjati kako smo imali dodatnu i potpuno nepotrebnu stipulaciju uz HiaC. Na kraju su pričom nadoknadili, ali isto ovo su već ispričali prošli PPV. Samo na malo drugačiji način, s previše nepotrebnih overbookiranja.

Jeff Hardy vs. Elias

Danilo Otašević: Zašto? Pored tolikih titula koje se ne brane na card-u (ženske tag titule, obe muške tag titule, IC i US titula), mi dobijamo ovako isforirane splačine od mečeva. Ne znam koga ovako nešto može da interesuje, a pored toga još Elias dobija DQ pobedu jer je Hardy upotrebio njegovu gitaru. Kratki svetli momenti ovog meča je bilo kratko vođstvo Hardy-ja kada je izveo „whisper of the wind“ i „twist of fate“, ali nakon toga vrađa se u prirodni, katastrofalni habitat. Nisam imao nikakva očekivanja, ali nisam ni verovao da će da bude ovako loše.

3/10

Vedran Karlić: Ovo je bio gubitak vremena, ništa se nije dogodilo. I još je bio DQ kraj na PPVu, nešto što mrzim. Hvala lijepa, ali ovo nije za mene.

Money in the Bank Contract Match: The Miz vs. Otis

Danilo Otašević: E Nikola, moj Nikola. Najbolja i najgora godina tvoje karijere, bez nekog preteranog razmišljanja. Neverovatno je kako neko može da bude toliko velika žrtva ove pandemije i da mu se ceo push završi kako je i krenuo: iz čista mira. Pored toga, moraće nažalost da proživi staru katastrofalnu foru matorog Vince-a, a to je feud između bivših tag partnera. I posle se neko pita zašto nemaju adekvatne tag timove u WWE-u. Ne žele da ih naprave. Kada su mi skeč sa JBL-om tj. „Law and Otis“ i komentatorske forice bolje od celog meča. Nema ovde mnogo šta da se kaže. Otis vodi skoro ceo meč, sudija istera Morrison-a iz Miz-ovog ugla, Tucker uhvati kofer i tresne Otis-a u glavu, 1,2,3, Miz je novi Mr. Money in the Bank. Ne vidim da će Miz bilo šta uraditi sa koferom jer dugo on nije u „main event“ sceni, ali je svakako kredibilniji protivnik od Otis-a. Mislio sam da će da naprave neku foru sa Otis-ovim koferom, mogao je da zatraži meč za IC ili čak tag titule. U potpunosti bi predstavilo njegovog lika u pozitivnom svetlu. Ovako je samo tužno.

2/10

Vedran Karlić: Još jedan gubitak vremena. Ja sam jedan od onih koji je smatrao da je Otis mogao biti dobar prvak. I što smo imali? Izdaju prijatelja koja nije bila ni dobra ni šokantna. Hvala lijepo što ste još jedan MitB meč potrošili. Jedino pozitivno je što Miz ima bar neke šanse s njim. Loš meč.

WWE SmackDown Womens Title Hell in a Cell Match: Bayley (c) vs. Sasha Banks

Danilo Otašević: Najviše sam se plašio kako će ovo da izgleda. Izgledalo je kao da vrlo lako mogu da upropaste ovakav feud i mogu da kažem da to nije bio slučaj. Nije doduše ni bio MOTY kandidat kako ga mnogi posmaraju, ali je bilo mnogo kvalietno i jedan od boljih WWE mečeva poslednjih nekoliko godina. Čak i da izuzmemo taj feelgood osećaj koji je bio prisutan sve vreme, imali smo prilike da gledamo kvalitetan ženski meč sa mnogim inovativnim i prilično atipičnim odbranama. Šta pod time podrazumevam? Na koji način su uspeli da sve klasične alatke (poput stolica, štapova, stolova itd) iskoriste. Nije bio ni najmanje naporan meč i do poslednjeg trenutka sam se pitao šta će se desiti. Kada tome dodamo prirodnu fenomenalnu psihologiju koje njih dve poseduju imamo neverovatan meč. Neverovatno, ali drugi PPV meč u dva meseca koji dobija ovakav rejting od mene. Ima WWE par „trikova u rukavu“.

10/10

Vedran Karlić: Skoro pa vrlo dobar meč. Skoro. No generalno sam zadovoljan. Ispričale su ok priču uz puno previše gimmick stvari koje moraju ići uz MitB meč. Na žalost, ovo nije na razini onoga što su radile u NXTu. Možda je stvar do mene što me mečevi ovog tipa ne zanimaju i što mi niti u jednom trenu ovo nije izgledao kao program koji je gotov. Što ćeo nakon ovoga imati singles meč?

WWE United States Title Match: Bobby Lashley (c) vs. Slapjack

Danilo Otašević: Prvo pojavljivanje Retribution-a na PPV ekrane i dobijemo ovako nešto. Iskren da budem, nisam ni iznenađen kada sam video da im je Ali lider. Nemam ništa protiv njega ni najmanje, čak ga i prilično gotivim kao kečera, ali ne vidim kako je on dobrodošao za tu ulogu. Nebitno Shane Thorne (aka. Slapjack) nije ništa uradio u ovom meču. Sem nekolicine njegovih standardnih poteza nije ni Lashley ništa uradio. I kažite vi meni kako ovo da ocenim. Squash meč za titulu u sred PPV-a. Što je najstrašnije, bilo mi je čak i simpatično. S obzirom da ovakvi mečevi nemaju nekakvo objektivno merilo kvaliteta, merilo će biti čista zabava i mogu da kažem da je ovo meni bilo ok. Toliko o tome.

5/10

Vedran Karlić: Kratko, slatko i u konačnici potpuno nepotrebno kao dio ovog PPVa. ‘Sjajan’ početak nove opake frakcije u kojoj ljudi imaju imena kao Slapjack.

WWE Title Hell in a Cell Match: Drew McIntyre (c) vs. Randy Orton

Danilo Otašević: Bilo je samo pitanje vremena kada ćemo ponovo da gledamo Orton-a kao šampiona. Čim su krenuli u taj feud i čim je toliko potrajao. Ovo im je već treći meč ove godine. Ne mogu da kritikujem odluku da Orton bude šampion. Čovek je u potpunosi zaslužio da ima smisla da mu se da titula kad kog im padne na pamet. Pored toga imao je i mnogo jaku godinu, jednu od jačih u poslednje vreme što se protivnika tiče i gde je pozicioniran na card-u. Od kada je krenuo to rivalsvo sa Edge-om, preuzeo je „Legend Killer“ personu i bio je jako ubedljiv. Teoretski sve to lepo izgleda kada se tako sroči, ali praktično to izgleda sasvim drugačije. Uglavnom su mu mečevi bili na skali od ok do prosečno kvalitetni (tj. od 6-8) i nije mi bio preterano zanimljiv za gledanje. Isti Orton koga gledam poslednjih 10 godina i uvek se postavlja pitanje: „Da li će da se potrudi?“. S druge strane Drew je imao nenormalno dobar booking kao šampion. Malo je falilo da zaboravim da WWE tako nešto može da izvede. Pored izbora protivnika, sve vreme je izgledao jako i čak su ga i u ovom meču zaštitili. Dodamo uz to i „Hell in a Cell“ meč koji je uvek sinonim za kraj nekog feud-a i šta dobijemo? Ok meč. Ništa mi ovde nije bilo preterano impresivno. Psihologiju su ispucali još sa prvim mečom, dinamika je onakva kakva odgovara Orton-u (tj. zaustaviću tok meč kad kog hoću), arsenal poteza je klasičan i sem spot-a sa bacanjem sa polovine „cell“-a, nismo dobili ništa impozantno. Pohvalno je ono što sam naveo u početku, s tim da bih još jednom rekao da je Drew izgledao prilično jako (zaboravih da kažem upali su u apsurd zbog toga kako će ko da izgleda pa smo imali nemali broj „no sell“ poteza). Krivo mi je što je čovek bio šampion „korona ere“. Dobio titulu u PC, izgubio titulu u PC. Sada je barem imao nekakvu publiku. Nemam pojma šta će da rade sa Orton-om u budućnosti, ali kao što sam u više navrata na forumu rekao, ne bih voleo da neizbežni Edge/Orton na Maniji bude za titulu.

7/10

Vedran Karlić: Nemam ništa protiv odluke da Orton postane šampion. Meč je bio standardno formuliziran, ali je bio sasvim dobro odrađen. Na žalost upao klopku tri iste stipulcije na jednom PPVu. Svaki je dodatno razvodnio one ostale, tako da ni jedan nije izgledao kao ‘najopakija struktura ikad’, što komentatori vole spominjati. Drew je bio dobar prvak i mislim da je samo pitanje vremena kada će ponovo ugrabiti titulu. U konačnici show je trajao tri sata, nije oduševio, ali ni razočaro. Ali mi je lažna publika išla na živce. Ona kao takva me ne smeta, ali kada cijelo vrijeme imamo taj lažni pozadinski šum, postaje iritantno – ovdje je manje bolje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)