Kažu da svemu dobrome jednom dođe kraj. Upravo je to slučaj i ovdje. Nakon dva mjeseca Cruiserweight Classica, došli smo i do finalne epizode u kojoj smo saznali prvog ikada pobjednika CWCW-a, ali ujedno i prvog WWE Cruiserweight prvaka nove ere koji će svoje mjesto pronaći na Raw-u. Moje dojmove o polufinalnim i finalnom meču pročitajte u nastavku.

 

Gran Metalik vs Zack Sabre Jr. – Polufinale

Odličan meč. Početak je bio jako efektivan i svidjela mi se taktika s kojom je Metalik ušao u meč – uhvatio je Sabrea na prepad i radio je highflying poteze, što nije Sabreova specijalnost. No, Metalik se pokazao izrazito sposobnim i u Sabreovom području, a to su zahvati i to mi je bilo fantastično, ponajprije zato što je Sabre time postao frustriran i morao je podići nivo intezivnosti svojih zahvata i udaraca da bi zbog toga neke izmjene ispale apsolutno fantastične. Ako se baziramo na njihove dosadašnje mečeva, to su dva potpuno različita stila. Ali su se ovdje odlično spojili, Metalik se čak uspio više prilagoditi Sabreovom stilu sa svim tim udarcima i zahvatima. I zato nemam nikakvih problema što je pobijedio, Metalik se pokazao ravnopravnim u Sabreovom stilu hrvanja, dok Sabre to nešto nije mogao napraviti i zato je Metalik uzeto. Odlično.

Kota Ibushi vs TJ Perkins – Polufinale

Najbolji meč na turniru. Bilo je apsolutno predivno. Rijetko ćete vidjeti meč u kojem dva hrvača uspio na tako odličan način povezati toliko stilova hrvanja. Ovdje je bilo svega. Standardni potezi, highflying akcija, zahvati i mat work. Perkinsov leg work na Ibushiju je bio izvrstan, svidjelo mi se kako je u početku uspio blokirati njegove udarce nogom, nešto što nitko do sada nije uspio napraviti. A onda je višestruko puta stavio Ibushija u Knee Bar kako bi eventualno kasnije smanjio jačinu i efektivnost njegovih udaraca. Kickout na Golden Star Bomb je bio izvanredan. Nemam ništa protiv kickouta iz finishera kada je to predstavljeno na ovakav način. Ibushi je sve dokrajčio s time potezom, ali Perkinsa jednostavno nije mogao. Predivan near fall, još bolja reakcija publike. Upravo ta priča je bila efektivna u ovome meču – Ibushi je do sada sve masakrirao svojim udarcima, iznenađivao ih svojim highflying sposobnostima i potezima, ali je Perkins u ovome meču na sve to imao odgovor. Još jedan meč u kojemu je pobjednik bio neočekivan iako je bilo već glasina da Ibushi neće u WWE još.

Johnny Gargano & Tommaso Ciampa vs Cedric Alexander & Noam Dar

Zabavan meč koji je služio za mali predah od turnira između polufinalnih mečeva i finala. Svidjela mi se priča kojom su došli do ovoga meča i kako se Gargano i Ciampa žele dokazati da su spremni za Revival. Meč je bio dobar s odličnom završnicom i ludom akcijom u zadnjih par minuta. Pobjednik nikada nije bio u pitanju.

TJ Perkins vs Gran Metalik – Finale turnira za WWE Cruiserweight titulu

Jasno mi je da bi svi više preferirali finale između Sabrea i Ibushija jer to je meč kojeg svi žele vidjeti. No, ja apsolutno nisam imao problema niti s ovim finalom. Perkins i Metalik su samo kroz ovaj turnir pokazali da su vrijedni ove prilike koju su dobili. I zapravo mi je čak drago da su stavili ovu dvojicu u finale, a ne Sabrea i Ibushija jer su oni mnogo poznatiji mainstream WWE publici nego Perkins i Metalik. A i Sabre i Ibushi su bili favoriti za osvajanje tako da i da je jedan od njih pobijedio, reakcija bi bila ‘To se moglo i očekivati’. Ovako baš i nije. Pojava Triple H-a mi se svidjela i cijelo to predstavljanje nove titule prije meča odmah je prebacilo hajp za ovaj meč na sljedeći nivo. Meč definitivno nije razočarao. Još jedan fantastičan meč na showu, kakvo čudo. Dobili su mnogo vremena i sasvim lijepo su gradili meč od početka. Nisu žurili na početku, ali su bili skloni iznenaditi protivnika s pokojim intezivnim udarcem ili potezom. No, svejedno su uspjeli toliko toga ugurati u meč. Mnogo prekrasnih poteza (Metalikov Apron Frankensteiner kada je preletio užad je bilo nešto predivno) i intezivnih udaraca čemu su dokaz masnice na Perkinsovim prsima na kraju meča. Jednostavno predivno, koliko god to sadistički zvučalo. I u ovome meču je Knee Bar bio dosta ključan potez i Metalik je to dobro sellao, osobito kada je udario Metalik Driver, ali nije imao snage u koljenu da ga u potpunosti udari. Bilo mi je apsolutno svejedno tko će ovdje pobijediti. Pobijedio je TJP. Drago mi je zbog njega. Na početku turnira njegovo ime se uopće nije spominjalo na listi favorita, ali on je uspio pokazati koliko je dobar i sasvim zasluženo je osvojio turnir.

Ukupni dojam o turniru: Gledali samo ovaj show ili gledali cijeli turnir, ovo je nešto daleko najbolje što se dogodilo ove godine. Čak ne morate reći niti da vam je najbolje, ali ne možete poreći da ovo nije bilo dobro. Jer je bilo. I više od toga. Niti jedan meč na ovome turniru nije bio loš, a toliko toga je bilo dobrog. I onda finale je stavilo samo točku na i, ali to kakvu točku. Apsolutno predivan turnir. Nešto što biste svi trebali pogledati.