Ono što fali WWEu – Nedostatak fluidnih priča i konzistentnih likova

WWE je najveća hrvačka kompanija na svijetu. Imaju daleko najviše novca, i roster im je pun zvijezda koji dolaze iz cijeloga svijeta. Povrh svega, imaju svoj razvojni program NXT, trening centar u Orlandu i vlastiti Network, te im financije cvijetaju. Ovo sve zvuči kao da bi kompanija trebala da ruši sve pred sobom, ali uprkos tome što su i dalje ubjedljivo broj jedan u pogledu hrvačkih kompanija, kvalitet showova im je u stagnaciji. Imali su lijepo razdoblje od Money in the Bank PPVa do SummerSlama, ali nakon toga smo ušli u još jedno zaboravno jesenje razdoblje WWEa. Šta je onda ono što spriječava WWE da ima konstantnu kvalitetu koja se očekuje od jedne tako moćne kompanije? Da li je stvar u hrvačima? Po mom mišljenju, možda, ali jako malo, jer ono što uvijek mogu očekivati kada pogledam neki WWE PPV jeste da bude barem jedan sjajan match. Bili to Owens vs Rollins u Hell in a Cellu, Sasha vs Charlotte na Rawu, Sheamus vs Cesaro u best of 7 matchu, Ziggler vs Miz u 20minutnom klasiku ili Styles vs Ambrose u title matchu. Svi ovi matchevi su se dogodili u zadnjih mjesec dana, i svaki je bio čisti kvalitet. To je dokaz da oni obavljaju svoj posao kako treba. Onda? Gdje škripi? Moje teorija jeste da škripi iza paravana WWEa u jednoj sobici gdje se skupljaju pisci.

rawvssd

Ja WWE ne gledam kao sportski događaj, već kao neku neprekidnu TV seriju sa live akcijom bez kaskadera. Tako kada gledam WWE, želim od njih sve što želim od jedne serije, a to je dobra priča u koju se mogu investirati i likove do kojih bi mi bilo stalo. Ne želim da me od 50 likova na rosteru, i 5 sati sedmičnog prikazivanja (8 sati kada računamo PPV), interesuju samo petorica. Oni će maksimalno zauzeti sat i po na showu, a šta da radimo sa ostalih tri i po? To je jedan od glavnih problema WWEa, oni ne prave dovoljno likova koji će privući pažnju gledatelja, a to mogu raditi tako što će ih dobro prikazivati, da, ali povrh svega će to postići tako što će ispričati dobre priče sa njima. Najčešće je sama priča mnogo bitnija od ishoda nekog matcha, a dokaz tome mogu poslužiti:

Steve Austin – koji je bio heel do 1997. kada se borio protiv Breta Harta na Maniji, i izgubio je. Ispričana je odlična priča gdje je Austin odbio tapkati na Sharpshooter, ali je ipak izgubio knockoutom. Iako je izgubio, izašao je popularniji nego kad je ušao i turnao je face

Roman Reigns – bio najpopularniji član Shielda krajem 2013. i početkom 2014., gazio bivše WWE prvake u handicap matchevima, osvajao tri world titule i trenutni je US prvak, ali i dalje omražen kod publike danas

ostin

Reigns je vjerovatno najveća žrtva loših pisaca u modernoj eri. Njegov lik je template onoga kako WWE vidi svoje glavno lice kompanije. Šaljivog, nasmijanog superheroja koji gazi sve pred sobom. Većina faceova u WWEu su takvi, ali se kod Reignsa najviše to uočava jer su ga stavili u centar zbivanja. Zato je fanovima draći underdog face kao što su Bryan ili Zayn, jer je to barem malo drugačije u cijelom sivilu WWEa. Dokaz da nije stvar samo u Reignsu jeste Seth Rollins. Rollins je bio jako zabavan, iako loše bookiran kao heel, ali imao je osobnost, i imalo je razlga da ga ljudi cheeraju. Od kada je turnao face, stvari su momentalno drugačije. Sve ono što ga je činilo popularnim kao heel, WWE je oduzeo i stavio mu tu “šaljivi face” etiketu, te je počeo Jericha nazivati – sparkle crotch. Sasha Banks je isto žrtva ovoga, kada pogledamo koliko je bila popularna sa BOSS gimmickom, gdje je imala zaštitare, svoju Boss štampu koju je koristila na potpisivanju ugovora za matcheve – sada je to sve oduzeto i ostala je sjena Boss gimmicka. WWE ne znaju bookirati faceove, jer im je ideja pozitivaca zastarjela dobrih 30 godina, a svi likovi su im isti, jer jedan isti pisac piše sve njihove promoe od riječi do riječi, te tako ubijaju i ono malo duše koji hrvači mogu ubaciti u svog lika.

rollins

Još jedan, meni najveći problem, jesu loše ispričane priče. Uzet ću za primjer Owens vs Rollins rivalitet. Loš rivalitet koji je završio sjajnim matchom. Rollins je izdao svoju braću iz Shielda i pridružio se Authorityu, bio je s njima godinama i znao ih je obezvrijeđivati i razočaravati, iako su mu sve nudili na tacni. U matchu za Universal titulu, Triple H je pomagao Rollinsu, koji je to velikodušno prihvatio, sve dok Triple H nije i njega izdao i dao titulu Owensu. Tu je Rollins turnao u facea i fanovi više nisu morali da ga mrze, sad su ga morali voljeti jer je pozitivac. Po čemu tačno? Čovjeka smo mrzili jer je bio varalica, i u tom matchu je želio da vara i da mu Triple H pomaže, ali ga je ovaj odbacio, s razlogom jer je konstantno gubio iako su sve u njega ulagali. Rollins sada mrzi Triple Ha samo zato što je odbacio Rollinsa i našao novu igračku u Owensu. Ovo je moglo funkcionisati da je Rollins prešao mjesec-dva perioda iskupljenja, gdje je konačno shvatio šta znači biti prevaren, kako je biti s druge strane prevare za promjenu i zbog koga je on odbacio svoju braću iz Shielda, i u build upu za Hell in a Cell, možda se ići ispričati Reignsu i Ambroseu za ono što je učinio. Tada bi se i gledaoci mogli lakše povezati sa Rollinsom kao likom, ispričala bi se dvomjesečna priča o iskupljenju gdje bi kuliminacija bila u Hell in a Cellu gdje bi Rollins prošao kroz svoje čistilište i konačno zaslužio respekt svih fanova. Umjesto toga smo dobili jedan segment u kojem Rollins ismijava Owensa i Jericha, backstage segment gdje se svađa sa Stephanie i jedan staredown sa Romanom, i turnao je. Na jednom showu. Ovo je lijenost WWE writing teama na djelu. Sasha i Charlotte naprimjer nisu imale nikakvu priču u build upu za Hell in a Cell. Samo su željele napraviti historiju. To je divno, ali šta gledatelj Rawa ima od toga? Nažalost, loše bookiranje faceova jednako utiče i na heelove, jer ako nemam priču u koju ću se investirati, niti lika za kojeg mogu navijati, koji je razlog onda da uopće pratim show?

sashavcharlotte

Poređenja radi, uzet ću jednu jako popularnu seriju koju pratim, a to je The Walking Dead. U završnici prošle sezone, je ostavljen cliffhanger gdje je novopredstavljeni glavni negativac Negan zarobio grupu pozitivaca, koju je predvodio glavni lik Rick. Održao je govor, ili u hrvačkoj terminologiji promo, zbog kojeg su ga mnogi fanovi, uključujući mene samog, zavoljeli, jer je bio toliko dobar. Onda je u premijernoj epizodi nove sezone ubio dvojicu iz navedene grupe, koji su bili izgrađeni kao jedni od najjačih i najvažnijih likova u seriji, i to toliko brutalno da sam i ja, koji i dalje misli da je Negan kul, poželio da ga neko ubije. Ne samo neko, već ima tri-četiri kandidata za to koji bi bili sasvim legitimni i ne samo da bi imalo smisla, već bi bio i sjajan feel good momenat kada bi se to desilo. Dali su mi razlog da nastavim gledati sezonu i da očekujem najbolje.

Sada, uzet ćemo SmackDown. AJ Styles je glavni negativac tamo i ima titulu. Odbranio je titulu protiv Ambrosea i Cene, više puta, i sad će se na TLCu opet boriti sa Ambroseom za titulu. Ja nemam neku naročitu želju da Styles izgubi titulu, jer i dalje nije učinio ništa zbog čega bih ga trebao mrziti, ali najvažnije od svega jeste što faceovi nisu učinili mnogo u smislu priče da ja navijam svim srcem za njih. Nisam uspio da se povežem sa njima, kao što sam naprimjer, uspio da se povežem sa Rickovom grupom u seriji. Šta ako Styles odbrani titulu i na TLCu? Ko će onda ići na njega? Cena i Ambrose su svoje ispucali, a nema više niko na rosteru za kojeg mogu reći “to je on, želim da on bude taj koji će skinuti Stylesu titulu”. To šteti i samom Stylesu kao glavnom heelu, jer za svakog dobrog negativca treba dobar pozitivac, a WWE ih ne pravi. Nemaju dobre pozitivce, nemaju dobre negativce, a to je zato što nemaju dobru priču.

styles

U zaključku, koliko god meni drag bio neki hrvač kao što mi je Rollins drag, ako je priča loša, neću je gledati. Isto tako koliko god meni bio drag neki glumac, ako je film loš, ja ga neću gledati. Nisam pogledao niti jedan sedmični show u posljednjih mjesec i po možda. Ne osjećam kao da sam išta propustio, pogledao sam PPV i nisam osjećao kao da sam u zaostatku. Bilo je nekoliko dobrih matcheva, i kao što sam u uvodu rekao, to je super i to u WWEu nije problem već dosta dugo. Ali je stvar u tome što se takvi matchevi priređuju na PPVu, a ne na Rawu ili SmackDownu, a ako nema razvoja priča na Rawu ili SmackDownu, a nema niti tih kvalitetnih matcheva, koji razlog meni WWE tačno daje da pratim njihove sedmične showove i potrošim 5 sati svog vremena?

3 Comments on "Ono što fali WWEu – Nedostatak fluidnih priča i konzistentnih likova"

  1. Dobar članak,ali to ti je problem kad imaš 30 i nešto pisaca i ne znaš kako ih zaposliti,ne pomaže kad kompanija još živi u 80-tima i vidi samo jednog na vrhu sa šalama koje nikome nisu smiješne.
    Usto svako od hrvača mora biti kopija neke face iz Attidute ere,zašto onda pratiti šou ako možeš otići na you tube i gledati originale?

    Naveo si Reignsa i Rollinsa,te Sashu i Charlotte kao primjere loše izvedene priče i nisi pogriješio.Mogli su imati top zvijezdu da su usporili sa Reignsom i dali čovjeku slobodu u portretiranju svog lika ovako imaš najomraženijeg hrvača na rosteru,a zašto zbog tvrdoglavosti i nesposobnosti kompanije.Iznenađuje me kako je otpala popularnost Rollinsu,ali to ti je IWC koji se okrene protiv svojih “indy favorita” kad uspiju u WWE-u,ništa čudno.
    Opet sigurno mu ne ide u prilog šta HHH-a nema na vidiku,ali netko mora promovirati NXT PPV-u u Kanadi,pa ga potpuno razumijem,bez brige uvijek možemo računati da će se HHH iznenada pojaviti na tv taman pred WM(znaš da čovijek voli sebe bukirati kao top facea).

    Smisao ženskog meča je bila “povijest”,ništa više,pa me straši pomisao šta bi bilo da su htjele neki deathmatch u japanskom stilu sa eksplozivima i bodljikavom žicom,kako je sve loše napisano sigurno bi to odobrili pa ih kasnije odgovarali jer tako ide “priča” u WWE-u.Nikako.

    Smackdown je tako tanak sa rosterom da ne vidim tko se može suprostaviti Aj-u nakon TLC-a,kad su ostali facevi već zauzet sa svojim feudovima,a znaš da fanovi neće bukati veterana TNA-a.
    No bar se tamo hrvači mogu pohvaliti nekom konzistencijom i ne mijenjaju svoje ponašanje iz epizode u epizodu,kao što je slučaj na raw-u gdje vladaju authority figure,a hrvači glume njihove poslušnike/pijune.

    No bez brige gledanost nije bitna,dovesti će oni po stoti put Takera i Lesnara da promoviraju WM i onda se odmore do Summerslama i staviti ih u main event,jer izgleda da nitko od današnjih izvođača ne može biti top zvijezda,vjerojatno su oni tome krivi, a ne 50/50 booking.

    • Emir Ahmethodžić | 6. studenoga 2016. at 18:27 | Odgovori

      To je to. Kada ima manjak u kreativnom timu, oni iz očaja kopiraju stvari koje su uspjevale prije 20 godina, u nadi da će i sada proći.
      Rollins je mogao ranije turnati, već pri povratku jer je tada bio najpopularniji. Ali ne, ostavili su ga kao heela nekoliko mjeseci i kad mu je već vrijednost opala od povratka, naprave grozan face turn. Iako je IWC kompleksan po pitanju svojih zahtjeva, nikakvo čudo što više ne mare za Rollinsom toliko.
      Da se razumijemo, nije kao da predviđam WWEov propast ili nešta, jer su oni već sada globalna mašinerija po pitanju biznisa i fali im samo još jedan korak kako bi monopolizirali svijet hrvanja u potpunosti. Toliko su jaki da im financijski ne znači ništa ako dobiju rating od 2.2 za Raw. Ali eto, čisto radi kvalitete showova i što mogu biti odlični ako bi se konačno ubacili u petu brzinu i promijenili neke stvari.

  2. Čini mi se da je WWE-u ionako sada bitna kvantiteta,svatko tko želi biti uspješan u hrvačkom biznisu ionako se nada da će ga WWE zapaziti i zaposliti,ipak su najuspješnija kompanija u Sjevernoj Americi ako ne i šire.
    Šta se tiče Rollinsa mogli su napraviti neki double turn sa njim i Reignsom,ali nisu htjeli i kad se Balor ozljedio bili su prisiljeni napraviti ga pozitivcem,iako je po mom mišljenju Rollins odličan i samopouzdaniji kao heel(barem ona verzija iz 2014.,a ne 2015. kad je trebao pomoć Kanea i J&J osiguranja).Teško da se može imati kvalitetan šou ako se sudeći po glasinama scenarij mijenja do zadnje minute,zato valjda sve izgleda zbunjujuće i ide se na “velike trenutke” koji ne znače ništa do sljedećeg šoua.

Leave a comment

Your email address will not be published.


*