Došla nam je i ta jubilarna tisućita epizoda pa evo pregleda…

Show je otvorio Truth TV sa Svetim Trojstvom obitelji McMahon. Klasičan segment koji je bio tu da se glavne face pojave na showu i označe ovaj show posebnijim od ostalih. Nije bilo loše, nije bilo ništa posebno, ali zabavno otprilike. Interesira me je li ovo povratak Shanea za stalno ili će otići opet.

Usosi su pobijedili Bryana i Stylesa u zanimljivom meču. Jako dobra pobjeda za Usose budući da se desila nad trenutnim prvakom i prvim izazivačem za tu titulu, dok Bryan i Styles nisu oštećeni pobjedom jer nisu tim inače i imaju međusobni meč uskoro tako da su se osjećale trzalice. Definitivno dobar booking.

Evolution…čak sam i negdje u dubini svijesti mislio kako će njihov segment biti main event ovoga showa, ali nije jer nije bilo potrebe i ovo je dobra booking odluka. E sad, segment je bio zanimljiv, poprilično dug, ali ni u jednom trenutku dosadan jer su sva četvorica pričali, a najviše pažnje naravno je dobio Batista jer ga nismo vidjeli već nekoliko godina. Vidio se entuzijazam na njegovom licu i to je definitivno učinilo njegov promo zanimljivim za slušati. A posebno je segment dobio na značaju kada su Batista i Triple H ušli u sukob, učinilo je da ovaj segment ne bude samo suhoparan povratak legendarnog stablea nego nešto više od toga. A sad je li ovo bila najava za njihov meč u budućnosti (čemu se osobno ne veselim – vidjeli smo kakav je meč Triple H imao s Takerom, a tko zna u kakvoj jeBatista formi da ima nešto više od lošeg meča s HHH-om) ili je ovo bio samo tease za njihov meč koji se neće nikada dogoditi, vidjet ćemo.

Miz je pobijedio Ruseva za manje od minutu nakon Englishovog ometanja. Predvidljiv booking, iako ne tako loš. Nakon meča je Rusev razbio Englisha što je bilo zanimljivo za gledati.

Cutting Edge bio je po meni najzanimljivija stvar i najbolja stvar na ovome showu. Prvo, vidjeli smo Edgea, čovjeka kojem sam se najviše veselio od najavljenih legendi budući da mi je jako drag i zanimljiv. Drugo, segment, iako smo možda očekivali neko filozofiranje i parodiranje s nekim legendama koje će se pojaviti i imati još jedan u nizu beznačajnih segmenta, nije bio takav. Fokusirao se na jedan od najvažnijih programa trenutno na SmackDownu, a to je onaj između Charlotte i Becky. Dobru su povukli paralelu između Edgea i Becky budući da je on bio nekoliko puta u njenoj situaciji tijekom svoje karijere. E sad, ne podržavam onu rečenicu Becky Lynch gdje je spomenula Edgeovu ozljedu i spustila ga tu budući da je to bio jeftin trik da Becky dobije heata jer se suprotstavlja megapopularnom Edgeu, zvučalo je jako dobro i brutalno. Iako opet, povod tome bio je očit – žele da Becky dobije negativne reakcije što je i bilo u tom trenutku, ali čim se Charlotte pojavila sve se vratilo na staro. Tako da nisu uspjeli baš u svome naumu. Brawl je bio energičan, zanimljiv i dobro odrađen.

Bar i New Day imali su zabavan meč za titulu u kojem su Bar iste i uzeli, ali uz pomoć Big Showa koji je napravio vjerojatno svoj isto neki jubilarni heel turn. Ovako, jako mi je drago što su Sheamus i Cesaro prvaci, ali nije mi drago što je Big Show sada upleten u to. Očito je da će nakon dva tjedna uzastopnog pojavljivanja biti sada dio SmackDown rostera, što me ne veseli. Jer nije dobar u ringu, već je rečeno da se umirovio i sada se opet odjednom vrati. Drugo, heel turn je nešto što su definitivno napravili namjerno i to da parodiraju sami sebe i svoj booking. Nadam se da Big Show neće biti mnogo upleten u ovo budući da nemam neki interes gledati ih.

Rey Mysterio i Nakamura imali su okej meč iako bi se od njih očekivalo i više, ali to je Nakamura koji ne znam kad je imao neki nastup koji je mene impresionirao. Mysterio je uzeo pobjedu i ušao u taj “čuveni” World Cup pa eto. Sve skupa, ništa loše, ništa spektakularno.

I tada se pojavio Undertaker za kraj showa, progovorio tri svoje poznate riječi i otišao. S jedne strane, ovo je odlično, nije nas smarao s nečim bezveznim. No, ovaj segment apsolutno nije imao nikakve poante, njegovo pojavljivanje nije imalo nikakve poante i definitivno nije trebalo zatvoriti show. Tako da eto, dobro je što je kratko, ali kad je već kratko, moglo se i ne dogoditi.

Sve skupa, meni je ovo bio solidan show koji je bio ispunjen zabavnim wrestlingom i segmentima koji su uglavnom imali neku poantu, za razliku od recimo 95% segmenata s Raw 1000 ili Raw 25 koji su služili tko zna čemu. Tako da ovo definitivno nije bila tipično loša jubilejska WWE epizoda, bila je nešto više od toga.