Nisam ništa pisao u vezi ovotjedne epizode Rawa gdje su slavili 25 godina postojanja dotičnog showa, dijelom zbog toga što nemam baš toliko vremena trenutno da pišem tolike tekstove, a dijelom jer mi se iskreno ne da pisati o onome što mi se nije svidjelo i trošiti riječi na to. Stoga ovdje ću reći jedno kratko osobno mišljenje o showu – bilo je loše. Sve ono čega sam se bojao se i desilo. A pritom, naglaska na Royal Rumble PPV nije bilo nimalo.

No, zato dolazi SmackDown dan kasnije i pruža nam jedan vrlo kvalitetan show koji se fokusirao isključivo na Royal Rumble i ono što će se događati na njemu. Pa čak i ako nisam zainteresiran za neke stvari kako bi trebao biti, barem su pokušali učiniti nešto da pogledao taj show u nedjelju. Zato mi je ovaj SmackDown bio mnogo bolji od Rawa u ponedjeljak jer je show imao glavu i rep, znalo se što se htjeli postići i sve je uspješno obavljeno.

Show su otvorili Zayn i Owens koji su opet govorili kako će postati prvaci na Rumbleu i ne samo kako će pobijediti Stylesa nego će ga i ozlijediti. Na to je izašao i Styles koji je kazao kako se to neće dogoditi, no onda su Owens i Styles provocirali Stylesa kako se on zapravo nije nadao da će Bryan ispuniti njegovu “želju” koja je zapravo bila jedan bljesak frustracije, a ne zapravo želja da brani titulu Handicap meču. A onda su i prikazali dio Stylesovog intervjua od prije nekoliko tjedana gdje je kazao kako bi se borio s obojicom u singles mečevima. Tu su ga Kemi (mrzim ovaj izraz) dočekali s izazovom. Izašao je Bryan i prije nego što je rekao puno, Styles je prihvatio njihov izazov.

Segment je bio prilično dobar s kvalitetnom konfrontacijom. Još uvijek nisam fan ove ideje, još uvijek nisam prodan na meč, ali ova me konfrontacija barem malo zainteresirala za meč. Ova priča ima donekle smisla, svidjelo mi se i kako su iskoristili taj Stylesov intervju da postave dva meča za main event ovoga showa, kako kontinuirano govore o tome kako se Styles zapravo sam stavio u ovu situaciju davši Bryanu ideju o Handicap meču. Jako dobar segment.

Prije mečeva Shane je najavio da ako se Zayn i Owens upletu u mečeve u kojima ne sudjeluju bit će otpušteni istog momenta. Ovo je bila dobra najava koja nam je barem osigurala to da će mečevi biti čisti…donekle.

Najprije je Styles imao meč s Owensom koji je bio kratak, a pobjedu je uzeo Styles. Nemam ništa protiv ovoga. Vjerojatno su čuvali Owensa da ovdje ne pretrpi previše napora jer se već suočava s ozljedom, pa da ovdje ima dugi meč povećalo bi vjerojatnost za još većom ozljedom što bi mu onemogućilo nastup na PPV-u. A i pritom je to bilo i malo iznenađenje što je trajalo kratko, a uz to je i Styles time uhvatio jednu vrlo važnu pobjedu. Owens je odlično prodao batine nakon meča.

Zayn je prije meča napao Stylesa da ga malo olabavi, što je bilo zabavno za gledati. Meč je bio vrlo dobar, ipak je trajao duže i bio je kompleksniji. Svidjela mi se Zaynova agresija tokom cijelog meča, a i Stylesovi konstantni napadi na bespomoćnog Owensa bili su odlični. A i tako si je skrivio poraz ovdje, previše se obazirao na Owensa koji je bio i bespomoćan zbog pretrpljenih batina, a i nije nikako smio ući u ring jer bi bio otpušten. Time je Zayn uzeo pobjedu, što mi se svidjelo. Dobro pričaju priču da Styles sam sebi čini greške i sam sebe stavlja u nepogodne situacije. Ovdje su to ispričali i meni se to svidjelo. Lijep preview za Handicap meč.

Corbin i Nakamura imali su jedan solidan meč koji je nastao nakon konfrontacije dotične dvojice u backstageu gdje je Corbin prekinuo Nakamura tijekom njegova govora o tome kako će u Rumble meču udarati ljude koljeno u facu. To je dobra taktika, otprilike. Barem ako si Shinsuke Nakamura. Sve skupa, meč je bio zabavan i imao je jedan odličan kraj gdje je Orton uletio kao munja i udario RKO Nakamuri, a onda i Corbinu. Meni se ovaj kraj izuzetno svidio. Neki će reći kako je ovo bilo nasumično, što Orton radi tu, ali sve se ovo tiče Royal Rumble meča. I meni se svidjelo što mi sada postavljamo deset tisuća pitanja o tome zašto je Orton ovo napravio. Možda je ovo početak heel turna. A možda je samo pokušaj usijavanja straha u svoje protivnike u Rumble meču. Vidjet ćemo. Ali taj dio je bio fantastičan i RKO je izgledao predivno.

Jey i Gable imali su jedan vrlo zabavan meč u kojem je Gable odnio pobjedu i malo uznemirio prvake nekoliko dana prije Royal Rumbleu. Bio je ovo, kao što rekoh, zanimljiv meč u kojem su obojica pokazali kako, iako se odlično snalaze u tag team mečevima, mogu imati i kvalitetne singles mečeve. Jedan od takvih bio je i ovaj. Nije trajao dugo, ali je akcija bila zabavna, impresionirali su s nekoliko letačkih poteza i zainteresirali nas za njihov meč za titule na PPV-u.

Naomi i Morgan su imale meč koji je naravno završio sveopćom tučnjavom ženske populacije koja će biti u Royal Rumble meču. Gledajte, oni su se stavili u tu situaciju da su na prisilan način i bez imalo inspiracije najavili taj Royal Rumble meč za žene. I onda se dogodi da odjednom ne mogu stvoriti priču za taj meč jer nemaju nikakvu konkretnu podlogu. Osim onoga ‘Ja sam u meču, ja ću pobijediti’ promoa svake druge cure u prosjeku kojeg smo čuli svaki tjedan, ne možete tražiti više od obične tučnjave za go-home show. Nema se na taj meč više što dodati, sve je tako kako je, i s takvim, pomalo bijednim hypeom ulazimo u Royal Rumbleu. Ova tučnjava je bila zabavna, promo Charlotte nije bio loš i sve skupa, barem su pokušali napraviti nešto da nas zainteresiraju. No, nisu sve stvari de facto dobre, pa tako niti ova nije bila nešto što niste do sada vidjeli.

Novi US prvak Bobby Roode ujedinio je snage s New Dayom u borbi protiv Mahala, Ruseva i Englisha. Bio je ovo jedan vrlo kratak, ali zabavan meč koji je nastavio Roodeov pobjednički niz i dao mu baš onu potrebnu pobjedu da ta njegova vladavina s titulom započne kako treba. Nadam se da će US titula napokon u njegovim rukama biti malo značajnija. Nekako u zadnjih nekoliko mjeseci ne viđamo baš sjajne mečeve za dotičnu titulu, a niti ovaj turnir nije ostavio bolji dojam.