SmackDown Live vs Raw – Analiza Tag Team divizije

Već je prošlo mnogo mjeseci otkako se novi brand split dogodio te je roster time podijeljen na Raw roster i SmackDown roster. Zbog toga došlo je do suparništva između dvaju glavnih WWE-ovih brandova u tome tko će ponuditi kvalitetniji produkt. Ako ćemo slušati glas fanova, bilo to na našem forumu ili na bilo kojem drugom stranom forumu ili stranici, SmackDown je daleko u prednosti što se tiče kvalitete produkta. S time ću se ja apsolutno složiti. Zbog toga sam odlučio u sljedećih nekoliko tjedana provesti analize pojedinih segmenata brandova, bilo to divizija ili titula, kako bih još jednom prošao kroz sve prednosti i nedostatke istih i zapravo analizirajući saznao i dokazao koji je brand bolji. Za prvu kolumnu sam odlučio analizirati dvije Tag Team divizije.

RAW

Prije brand splita postojale su naravno jedne timske titule koje su na kraju nakon brand splita ostale na Rawu jer su tadašnji prvaci New Day uspjeli ih zadržati u svome posjedu. Što znači da je Raw imao sve postavljeno i servirano na tanjuru što se tiče toga, jednostavno su mogli nastaviti s onime s čime su raspolagali.

No, što se dogodilo s ovim titulama bilo je kriminalno. New Day, koji su nešto kasnije postali najduži prvaci u povijesti, nakon brand splita ušli su u feud s Gallowsom i Andersonom. I to je na papiru zvučalo super, no bio je jedan problem. Do toga trenutka Gallows i Anderson su izgubili sav momentum koji su imali prilikom svog debija samo par mjeseci ranije. No, svejedno su mogli izvući nešto od ovoga, ali nisu. Gallows i Anderson su ispali kao totalne budale u tih nekoliko mjeseci jer su izgubili bezbroj puta te s time nisu imali apsolutno nikakve šanse za osvajanjem. Nakon ovoga feuda bili su na razini Shining Starsa – potpuni jobberi koji su bili tu da izgube. Biste li vjerovali da će njih dvojica biti tako tretirani još dok se nije pojavili u WWE-u? Ja ne bih.

Postao je problem to što je New Day bio prejako bookiran u odnosu na sve ostale timove. Pobjeđivali su sve timove, a svi ti ostali timovi su imali nula kredibiliteta naspram njima. Što znači da nije bilo novih izazivača. Sve dok se nije pojavio tim Cesara i Sheamusa koji su nakon hrpe međusobnih mečeva i prilično žustrog rivalstva forsirani da postanu tim.

U međuvremenu, New Day su postali najduži timski prvaci, no tada je WWE napravio najveću glupost. Samo nekoliko dana nakon što su ostvarili taj uspjeh, oni su momentalno skinuli titule s njih. Kojom logikom? Ako su uspjeli skoro 500 dana biti prvaci, zašto bi baš odmah nakon toga što su postavili novi rekord u tome morali izgubiti titule? Nije imalo apsolutno nikakvog smisla. Bio bih u redu da su čekali još narednih mjesec dana da to naprave, ali ovo je bilo apsurdno.

Ispustili su titule Sheamusu i Cesaru. Njih dvojica su mi se svidjeli kao tim i nisam imao problema što su postali prvaci, no onda su napravili glupost i s njima jer su Sheamus i Cesaro samo mjesec dana kasnije izgubili te iste Tag Team titule. Da razjasnimo, njihova pobjeda nad New Dayom trebala je biti ogromna jer su pobijedili najdominantnije prvake u povijesti, bili su prvi tim u sto drugih timova koji su uspjeli ostvariti ovo što ostalih devedeset devet nisu. No, oni su to potpuno zanemarili i skinuli titule s njih veoma brzo.

No, to ne bi bilo toliko tragično da ih je recimo pobijedio Revival ili Gargano i Ciampa. No, pobijedili su ih Gallows i Anderson. Da, Luke Gallows i Karl Anderson. Tim koji je teroriziran svojim groznim bookingom otkako su se pojavili u WWE-u, tim koji je imao nula momentuma tada, osvojio je titule na Royal Rumbleu. I njih dvojica su i dalje prvaci, ali ih se nisu udostojali bookirati kako treba nego već sada svaki tjedan redovito budu omalovažavani u Handicap mečevima protiv Romana Reignsa.

A da ne krenem govoriti o ostalim timovima u diviziji. New Day sada ne radi ništa, svaki Raw imaju dosadne komične segmente koji su davno postali dosadni. Doslovno se nisu maknuli s one iste točke u kojoj su bili kada su izgubili titule. Čak su unazadovali. A uz njih imamo Enzu i Cassa, također tim koji je žrtva WWE-ovog bookinga. Mogli su iskoristiti njihovu popularnost pa im dati titule ili ih barem ostaviti u lovu za njih, ali su oni ušli u feud sa Rusevom i Mahalom (jadan Rusev) i potpuno su time uništeni.

Divna divizija, eh?

SMACKDOWN

S obzirom kako je Raw zadržao titule, SmackDown je morao napraviti nove. Stvorili su turnir koji je kulminirao na Backlashu gdje smo u finalu vidjeli Usose protiv Rhyna i Slatera, a što je još bolje, Rhyno i Slater postali su prvi SmackDown Tag Team prvaci. Da, ovo na papiru zvuči užasno – Rhyno i Slater kao prvaci je nešto potpuno nasumično i s obzirom kako Rhyno nije prije toga bio u WWE-u tko zna koliko, a Slater je cijelu svoju karijeru grozno bookiran, pretpostavljali biste da je ovo bila užasna ideja.

No, ako ste gledali ovo, složit ćete se sa mnom da je ovo bila sjajna priča. Slater je imao svoj storyline u kojem je htio ugovor od SmackDowna, ali ga uporno nije dobivao. Shane mu je ponudio da sudjeluje u ovom turniru i jedini način da dobije ugovor je taj da ujedno osvoji cijeli turnir. Slater nije imao niti partnera, a nitko nije očekivao da bi on mogao pobijediti. No, onda je ušao u tim s Rhynom i na uopće oduševljenje fanova jer je njihov storyline zaista bio sjajan, osvojili su titule. Jedan predobar booking kojim su jobbera poput Slatera uspjeli stvoriti zvijezdom.

Rhyno i Slater bookirani su prilično dobro i čak su imali dosta dužu vladavinu nego što je itko očekivao. Sve to, da bi svoj momentum predali sljedećim prvacima, Wyatt obitelji koji su na TLC-u u veoma kratkom meču i s priličnom lakoćom postali novi prvaci. Nije li to divno? Rhyno i Slater su bili dobro bookirani, a onda su se pojavili Wyatti, zajedno s Ortonom, i tako dominantno osvojili titule, nakon što su svih tih godina u WWE-u bili grozno bookirani. Dobili su ogromno puno momentuma.

U međuvremenu su se pojavili Alphe iz NXT-a koji su zapravo svih ovih mjeseci bili underdogovi, pobjeđivali su u običnim mečevima, ali kada su trebali osvojiti titule, bili bi prevareni ili od Usosa ili od nekog drugog tima. Sve dok nisu osvojili titule upravo od Wyatta. Ta pobjeda za njih je bila od velikog značaja jer se pretpostavljalo da će Wyatti, s obzirom kako su bili snažno bookirani u zadnje vrijeme, imati dugačku vladavinu, no Alphe su ih pobijedile. I pritom su Wyatti ostali zaštićeni jer je došlo do nesuglasica između Ortona i Harpera, a cijeli taj Wyatt storyline kasnije je pretvoren u nešto najbolje u kompaniji trenutno, no o tome neću sada jer nije tema. Poanta je da su Alphe ovime ostvarile pobjedu karijere.

Zatim je uslijedila jedna stanka od par tjedana sve dok se nije dogodio Turmoil meč na Chamberu gdje su Alphe zadržale titule, meč u kojem je skoro svaki tim dobio neke koristi, od Usosa koji su navukli heat na sebe, do Ascensiona koji su imali prividne šanse za osvajanjem titule, pa sve do samih prvaka koji su ispali odlični underdogovi. Trenutno su u zabavnom feudu s Usosima.

ZAKLJUČAK: SmackDown mnogo bolje bookira svoju Tag Team diviziju jer zapravo ih je briga za prvake i ne dopuštaju da gube u dva na jedan mečevima kao što to Raw radi sa svojim prvacima, a pritom izazivači izgledaju jako, dok bivši prvaci ne upadnu u rupu besmislenog i suhoparnog bookinga nego i dalje zadrže svoj momentum te budu dobro bookirani. Mislim da je evidentno kako SmackDown ovdje dobiva veliki plus.

About the Author

Alen Butumović
Urednik ProHrvanja koji obožava Deana Ambrosea.

Be the first to comment on "SmackDown Live vs Raw – Analiza Tag Team divizije"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com