Krenulo je dobro i zanimljivo. Extreme Rules je završio tako što je Seth Rollins iznenada napao aktualnog prvaka Romana Reignsa. Iako je došao u ulozi negativca, Seth je dočekan kao heroj, kao mesija koja će spasiti WWE od vladavine njegovog nekadašnjeg suborca iz Shielda. ‘Pozitivac’ je dobio batine i publika je bila ok s tim.
I to je bilo sve što smo u naredna tri tjedna dobili od njihove međusobne fizičke konfrontacije. Kao da sam gledao dva klinca koje roditelji drže ispod bukvalnog staklenog zvona koja se pokušavaju tuči. Puno zvonjave bez ikakvog učinka. Nešto što će u konačnosti izmoriti roditelje tih klinaca, ili u ovom slučaju nas gledatelje.
Prvi tjedan još se nešto događalo, Seth je ponovo izašao kao spasitelj, kao da je prije pet minuta oslobodio grad u koji je došao. Negativac ne bi trebao dobiti takve reakcije, ni bi trebao dobiti one kakve Roman u ovome trenutku dobiva. No uz sav trud, i jeftine trikove protiv vrijeđanja grada i(li) sportskih timova iz istog, Seth je nekako dobio toliko priželjkivane zvižduke. I priča mu stoji, on nikada nije izgubio naslov i ima pravo na njega. Tu negdje smo imali segment u kojem je Stephanie kazala kako zaista možemo imati Money in the Bank meč između njih dvojce. Sve to je držalo vodu.
Drugi tjedan dobili smo jedan veliki šamar. Bio je to segment u kojem je Seth par puta pokušavao doći do ringa pa se vraćao, razmišljao o tome hoće li progovoriti ili ne. Izgledao je kao mentalno hendikepirani momak koji pod hitno treba pomoć kako bi odlučio što točno želi. Bilo je žalosno gledati sve to. Nemojte se zavaravati, nije niti Roman izgledao kao netko tko ima troznamenkasti broj u rubrici kvocijent inteligencije. On je izgledao kao u ring posađena bukva na koju je netko objesio pojas i koja se mutavo smije svima onima koji gledaju. To nije bio isto onaj Roman koji je kao razjareni bik išao mlatiti HHH-a. Izgledali su prilično jadno za prvaka i prvog izazivača.
Ovaj tjedan smo dobili još manje – ovog puta njih dvojca nisu ni bili na RAW-u. Dobili smo montaže koje govore o njima. Same montaže su vrhunski odrađene, tim koji je zadužen u njih unutar WWE-a radi zaista fantastičan posao iz tjedna u tjedan. Problem je bila njihova direkcija, bolje rečeno direkcija montaže Seth Rollinsa. Pustite je nekome tko ne prati WWE redovito, ili još bolje nekome tko uopće ne prati, i takva će osoba imati samo simpatije prema Sethu. Prema tome što se ozlijedio kada je imao naslov, prema snimkama njegovog djetinjstva kada je sanjao o trenutku kada postaje prvak i prema gotovo suznim očima zbog toga što propušta WM32 – najveći događaj kojeg je kompanija do sada imala. To nije montaža koja pokazuje negativca, zar zaista postoji netko tko misli kako ćemo nakon ovoga njega dodatno mrziti?
Potpuno mi je nejasna odluka i poruka koju su time željeli postići, baš kao što mi je nejasno zašto uporno pokušavaju Roman Reignsa prikazati kao najvećeg pozitivca kada mu uloga negativca stoji fantastično. Ovo je klasičan primjer tvrdoglavog plivanja protiv struje, možda na kraju dođete do konačnog cilja, ali s nekoliko puta većim naporom i puno kasnije od planiranog.
Tu dolazimo do točke zbog koje sam krenuo pisati ovaj članak. Gledajući način na koji je sve ovo bookirano morao sam si postaviti jedno pitanje – ima li Seth Rollins trenutno dozvolu za nastupanje u ringu? Razmislite malo, u svim poglavljima ove priče jedino što je u ringu napravio bio je onaj napad na Extreme Rules koji komotno spada u kategoriju meča kojeg je Rock imao na WM32. Ako uopće ono možete nazvati mečem. Seth Rollins je mogao biti prikazan vjerodostojnim protivnikom uz par pobjeda u prethodnim tjednima. Ovako mi se samo čini kako kupuju vrijeme prije nego što dobije dozvolu, a samim time čine ovu zavadu pomalo ispraznom.
Be the first to comment on "Sirov pogled – Stupanj spremnosti"