Pitajte me u bilo koje doba dana da li sam bio sretan što je Roman Reigns osvojio ovogodišnji Royal Rumble i istog trena ćete dobiti odgovor ne. Premda će moja puno veća zamjerka ići na to kako ga je osvojio, a ne toliko na tko ga je osvojio. No neka vas sve to ne zavara, ja nisam u taboru onih koji bi ga odmah bacili kroz prozor zbog toga što je drugima ‘uzeo priliku’, bez obzira na to što je Dolph Ziggler bio moj favorit.

Osvojio je i sada kreće teži dio posla – naći put kojim će se Roman Reigns i njegova buduća karijera kretati. Ima izgled lica kompanije, no po mom skromnom mišljenju to je sve što ima. Nedostaje mu karizme, a ne bi bilo loše i da ima malo više poteza u ringu. No sve su to stvari na kojima se može raditi i koje se mogu itekako dobro koristiti kako bi se našao pravi put za njega.

Ovotjedni Raw bio je primjer toga. U njemu smo imali priliku vidjeti dva lica, dva puta, dva izbora s kojima WWE koketira. Prvi dio puta bio je prilikom njegova ulaska na samom početku epizode. Dio publike ga je odobravao, dio publike je nastavio zvižducima stvorivši pritom nešto što John Cena već neko vrijeme doživljava. Mogao bih sada pričati o tome kako Cena ima puno toga iza sebe i napraviti usporedbu, no to nije ono na što danas ciljam.

Ciljam na njegov govor u samom ringu zbog kojeg me je još jednom zaboljela glava, pokazavši i ujedno pravi problem kojeg WWE ima u svojoj reality eri – činjenicu da svaka sitnica mora biti unaprijed određena. I tako je Roman držao govori, koji je za razliku od onih prije mjesec dana, bio čak i prilično zanimljiv, sve dok mu se ponovo nije potkrala greška. Sav trud tog trena pada u vodu. Publici ostaje dojam kako je opet zaboravio / zeznuo tekst.

Jasno, mogao je on govoriti iz glave (ili iz srca, ako vam je taj izraz draži), mogao je napraviti grešku i u takvom govoru i malo tko bi našao zamjerku tome. To bi bilo nešto što se mnogima od nas zaista dogodilo, sitna greškica prilikom govora koje nekada nismo niti svjesni. Ovako je samo dodao ulja na vatru svima koji mu prigovaraju. Dobio je napisan tekst, trebao je naučiti napisan tekst i recitirati ga kao osnovnoškolac pjesmicu i opet je zeznuo. S velikim naglaskom na opet.

To nikako ne pomaže njegovoj vjerodostojnosti, pogotovo u reality eri gdje se traže ‘plastični’ ljudi koji nemaju mane. Isto tako ostavlja pitanje kako bi se snašao u nekoj škakljivoj situaciji gdje mu sugovornik kaže nešto što nije bilo skriptirano. Bi li mogao biti toliko dobar kao neki kolege koji su jedan kat ispod njega po važnost? Ponajprije mislim na još jednu sjajnu Miz / Mizdow izvedbu na ovotjednom Raw, dečkima kojima sam posvetio prošlotjednu epizodu Sirovog pogleda.

Moj odgovor na to pitanje je ne.

Odvrtimo vrijeme dva sata kasnije, u meč u kojem Roman Reigns maltene nije sudjelovao, a na kraju je ugrabio pobjedu prije nego što se zakvačio s Danielom Bryanom. U njemu Roman nije govorio, a kazao je puno više nego cijele ove godine. Njegovi pokreti, njegovi izrazi lica pa i držanje bili su fantastični. Osjećao sam se kao da to nije isti momak kojeg sam sve do ovog paragrafa kritizirao. Imao sam osjećaj da je u svom elementu.

Neki će reći da je to zbog toga što je samo šutio i izgledao snažno, drugi će pak kazati da je zbog toga što je zov tamne strane jak i da će se na njemu dobro odraziti, pogotovo nakon svih negativnosti koje su bile vezane uz njega. Ja zaista ne bih znao kojem od ta dva tabora se prikloniti, vjerojatno je istina negdje između, kombinacija tih čimbenika pomogla mu je da napravi tu malu bravuru.

Sada je vrijeme na kompaniji da prestane izmišljati toplu vodu. Ako mu to zaista leži, zato što uvijek postoji opcija da je to samo jedna lasta koja ne čini proljeće, zadržite ga takvoga. Bolje imati čovjeka koji je potencijalno sjajan šutljiv i snažan tip kojeg publika voli, nego ‘lice kompanije’ kojeg fanovi ne priznaju kao takvog. Napravite ono što je ‘Best for business’ i ja ću biti prvi koji će to cijeniti.