ROH Death Before Dishonor 2018 recenzija

Kenny King vs. Jushin Liger

I nije nešto bilo, odmah mi je bilo čudno uparivanje ove dvojice u međusobni meč Kenny King zna biti zabavan, ali ovdje baš nije uspio nešto postići s Ligerom koji je iskreno bio jako dosadan. Nije bilo energije i po tome nisu uspjeli ispuniti zadatak početnog meča, a to je malo zagrijati publiku. Završetak je bio okej, King je nasamario Ligera i pobijedio ga. **1/4

ROH Tag Team titule: The Briscoes (c) vs. The Addiction

Zanimljivo i dobro odrađen meč kojem je falilo energije kao i prethodnom meču da bude nešto više od ovoga. Većinska dominacija prvaka, prljavi pokušaji dolaska do pobjede nekako su bili očekivani budući da Briscoe braća sada na taj način funkcioniraju. Hot tagovi i povratci Danielsa i Kazarina u meč bili su dobro odrađeni i definitivno najbolji dijelovi meča. Više bih možda volio pobjedu Kazariana i Danielsa, Briscoesi su već prilično dugo prvaci i možda bi dobro došla neka promjena. ***1/4

Women of Honor titula: Sumie Sakai (c) vs. Tenille Dashwood

Gledao sam Dashwood/Emmu u nekim tag mečevima u zadnje vrijeme, ali osim ako me pamet ne vara, mislim da je ovo prvi njen singles meč koji gledam otkako je otišla iz WWE-a. Meč je bio solidan i imao je svoje trenutke, s par dobrih poteza uspjele su malo živnuti publiku (onaj Powerbomb van ringa recimo), ali opet je nekako generalno falilo energije i heata. Osobno sam očekivao pobjedu Dashwood, mislim da bi im to bio dobar potez i da bi se time možda neki ljudi zainteresirali za ovu diviziju. **1/2

ROH TV titula: Punishment Martinez (c) vs. Chris Sabin

Nije bio tako loš meč do tog ref bumpa koji je prilično smrdao stvari. Sabin je prilično podcijenjen kao pojedinac i to s razlogom jer je puno poznatiji kao timski igrač. Ali na BOSJ turniru ranije ove godine je pokazao svoje kvalitete i mislim da je ovdje mogao imati dobar meč s Martinezom, ali eto. No pojava Cobba nakon meča i početak programa s Martinezom me jako interesira, nadam se da Cobb uskoro osvaja ovu titulu. **1/2

Tables meč: Bully Ray & Silas Young vs Colt Cabana & Flip Gordon

Imam osjećaj da žele od Bullyja Raya napraviti ROH verzija Tommasa Ciampe. Ovdje mi se to baš i nije dopalo. Još jedan meč u kojem je overbooking učinio svoje. Booking je bio taj da su htjeli napraviti od Gordona pozitivca koji se, unatoč tome što mu brojke nisu išle na stranu, pokušao oduprijeti okrutnim negativcima. Samo što to ja baš ovdje nisam doživio toliko i nije mi se svidjelo jer opet, overbooking je bio taj koji je sve to poništio. **

CHAOS (Kazuchika Okada, Trent, Tomohiro Ishii, Rocky Romero & Chuckie T) vs. Bullet Club (The Young Bucks, Cody, Marty Scurll & Hangman Page)

Bilo mi je drago što nisu ovaj PPV stavili ekipu iz New Japana u doslovno svaki meč i još jednom pokazali kako uvijek ovise o toj istoj ekipi. Ali, izgleda da su i ovako pokazali. Jer recimo svim mečevima na showu do ovog trenutka falila je ta neka energija i čim je došao ovaj tag meč, publika se probudila. Upravo onakav meč kakvog biste ga očekivali. Uglavnom brza i fluidna akcija s highflying potezima. Malo su čak na kraju izgubila taj steam koji su imali na početku ili sredini, ali nema veze. Priča je isto bila zanimljiva, Bullet Club je pokazao dosta neslaganja tijekom meča, dok je ekipa iz Chaosa, koji bi trebali biti malo na klimavoj grani zbog onoga što se dogodilo na Destructionu, ipak pokazali zajedništvo. ***1/2

ROH titula: Jay Lethal (c) vs Will Ospreay

Ospreay je odradio takav manijački posao u ovome meču. Jako dobar meč je bio, a većinski je zaslužan za to bio Will Ospreay. Lethal je imao klasičnu izvedbu, pogotovo je tri dobre Suicide, imao je odličan Powerbomb na kraju i to je ono što otprilike on daje u svakom meču. Ospreay se sjajno snašao ovdje, dobro je kontrolirao akcijom, svidjeli su mi se izlijevi agresivnosti u pojedinim dijelovima meča, zatim oni pokušaji da udari Lethala titulom i krene varati su mi isto bili fora. Sve skupa, mislim da je Ospreay odradio fantastičan posao i doveo Lethala do najboljeg meča u dugo vremena, barem od onih koje sam ja gledao. Još bih više volio da je Ospreay uzeo titulu i skinuo ga s trona, ali eto. A Taven je valjda sljedeći izazivač što je ono totalni debakl, taj lik me još manje zanima nego Lethal i još mi je dosadniji. Žali Bože. ***3/4

Ukupni dojam:

Show koji nije vrijedan gledanja definitivno. Cijelo vrijeme je falilo energije, a ono čega nije falilo i čega je bilo i previše definitivno je bio overbooking. Neću reći da sam razočaran jer nisam ni očekivao nešto dobar PPV, ali sad kad su stavili sve iz New Japana u jedan meč, pokazali su koliko im je tanak roster jer kvaliteta mečeva je WWE PPV u 2018. godini. Možda i niže.

About the Author

Alen Butumović
Urednik ProHrvanja koji obožava Deana Ambrosea.

Be the first to comment on "ROH Death Before Dishonor 2018 recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com