Ring of Honor održao je svoj ovogodišnji Best in the World PPV u petak, 24.6. Glavni meč ovog događaja je ogroman revanš između Lethala i Jay Briscoea za World titulu. Lethal je prije godinu dana, također na Best in the World PPV-u pobijedio Briscoea te mu uzeo ROH titulu. Godinu dana kasnije, isti PPV, isti meč, ista titula na liniji. Jesu li uspjeli dostaviti, pročitajte u nastavku.
Kyle O’Reilly vs Kamaitachi – **3/4
Bilo je svega u ovome meču. Volio bih mu dati i veću ocjenu, ali ne mogu jer je meč jako često mijenjao svoju kvalitetu i na trenutke je izgledalo kao da samo nabacuju stvari u meč. Prvi dio meča je bila standardna back-and-forth akcija, u drugom dijelu je Kamaitachi krenuo raditi na Reillyevoj nozi što se poprilično odužilo iako je bilo solidno. Završnica je bila puna stvari, od udaraca do poteza, što je bilo u redu, ali moglo je ispasti mnogo bolje da su malo bolje konstruirali meč. O’Reilly je na kraju pobijedio s Armbarom. On je sljedeći izazivač za ROH titulu, tko god pobijedi u main eventu, tako da je njegova pobjeda bila logična. Lijepo je vidjeti Kamaitachia u ROH-u, odradio je ovo prilično solidno.
ACH vs Silas Young – **1/4
Meč i nije bio baš nešto sve do završnice koja je bila zabavna. ACH je dobar i može izvesti nekoliko prelijepih highflying spotova, kao što je onaj izvrstan dive pri kraju ovoga meča, no nisam veliki obožavatelj Silasa Younga tako da mi je on bio prilično dosadan ovdje. ACH je izveo nekoliko dosta dobrih poteza pri kraju te na kraju pobijedio s Midnight Star. Očekivana pobjeda.
Mark Briscoe vs Roderick Strong – ***1/4
Napokon jedan kvalitetan meč vrijedan gledanja. Jako mi se sviđa Roderick Strong sa svojim novim karakterom. Svidjela mi se njegova izrazita agresivnost i brutalnost tijekom meča. Mark Briscoe se ošišao i sada u potpunosti sliči svome bratu. Akcija je bila jako dobra, ispunjena dobrim potezima i lijepim kontrama. Mark je na kraju pobijedio s Fisherman busterom. Malo me iznenadila pobjeda Marka jer sam očekivao da će Strong uzeti meč, ali izgleda da je Strong blizu odlaska iz ROH-a, pa žele dati pobjedu onome kome je to potrebnije.
Bullet Club vs Moose & War Machine – **3/4
Završnica meča je bila jako zabavna, prvi dio i ne baš. Zašto se Moose krenuo bojati, uopće mu ne stoji takvo nešto. Već sam rekao kako su mi Young Bucksi krenuli ići na živce, ali ovdje nisu toliko spammali te Superkickove što je za svaku pohvalu. Cole je bio dobar, no najimpresivniji su definitivno bili War Machine. Bullet Club je na kraju pobijedio. Rezultat nikad nije bio u pitanju.
The Addiction (c) vs The Motor City Machine Guns (ROH Tag Team titule) – **1/2
Ovaj meč nije baš funkcionirao. Nije bilo nimalo loše, bilo je dosta zabavne back-and-forth akcije, ali publika nije marila i nije marila i izgledalo je kao da sve rade uzalud. Na kraju je Kamaitachi došao i napao Jay Whitea u publici, što je oduzelo sudcu pažnju te je Addiction prljavom igrom zadržao titule. Izgleda da se Kamaitachi udružio s Addictionima. Ne znam baš što da mislim o tome, iako mi se ideja na prvi mah baš i ne sviđa. Uglavnom, meč je mogao biti i bolje da je bilo kakva atmosfera postojala, a ovako je meč ispao skroz nevažnim, pogotovo zbog onakvog kraja.
BJ Whitmer vs Steve Corino (Unsanctioned Fight Without Honor) – ***1/4
Iako je početak bio smrtno dosadan i mislio sam da će ovaj meč biti loš, nakon što su krenuli krvariti meč se naglo popravio. Lijepo su prodali svoju mržnju jedan prema drugom. Drago mi je da je ovdje bilo krvi jer je to najbolji način kako odraditi kulminaciju nekoga rivalstva poput ovoga. Na kraju se Kevin Sullivan pojavio, udario Corina zlatnim šiljkom te je Whitmer uzeo pobjedu s Exploder Suplexom. Ovo su predstavljali kao nekakav završetak rivalstva, tako da ne znam zašto je onda na ovakav način meč završen. To ukazuje da ćemo vidjeti još barem jedan meč njih dvojice. Kevin Sullivan…izgleda staro. I još malo se spotaknuo na polomljene dijelove stola.
Bobby Fish (c) vs Dalton Castle (ROH TV titula) – **1/2
Solidan iako na trenutke prilično dosadan meč. Dobili su skoro 17 minuta, što je više od svih mečeva na ovom showu. Mislim da su trebali dobiti manju minutažu kako bi suzbili akciju i izbacili dosadne trenutke. Castle je dobro sellao nogu dok ju je sellao, no kada je prestao, počeo se ponašati skroz normalno i u završnim minutama je potpuno zaboravio na nju. Nisam veliki obožavatelj Fisha u pojedinačnim mečevima, puno ga više volim vidjeti u timu s O’Reillyem jer su mi njegovi individualni mečevi većinom dosadnim. Fish je na kraju pobijedio Roll Upom te zadržao titulu. A baš sam se nadao da bi mogli dati Castleu titulu.
All Night Express se pojavio na stageu i pričali su nekakve gluposti. Ovo je bilo tako potrebno prije main eventa, da. Publika je vikala ‘boring’ s pravom jer ovo je bilo zaista dosadno i besmisleno.
Jay Lethal (c) vs Jay Briscoe (ROH World titula) – ***1/4
S obzirom da je ovo predstavljen kao dugo očekivan revanš, činjenica da su dobili samo 12 minuta, što je skoro najmanja minutaža dobivena na ovom showa, je smiješna. Ali, što se mene tiče, možda je to i bolje, jer da su dobili 20 minutu, zaspao bih od dosade. Ovako je barem bilo zabavno, ali da je ovaj meč imao osjećaj nekog velikog meča, i nije baš. Bilo je nekoliko lijepih spotova. Malo su previše radili near fallove pri kraju. Kickouti na finishere su se očekivano dogodili. Lethal je na kraju pobijedio i zadržao titulu. Hajde, drago mi je da je nakon tko zna koliko vremena uzeo čistu pobjedu. Ali to ne znači da ga želim vidjeti s tom titulom. Volio bih vidjeti novoga prvaka, ali s obzirom da je O’Reilly sljedeći izazivač ne vidim da će se to baš i dogoditi.
Ne baš dobar PPV. Tri meča su jedino prešla tri zvjezdice, sve ostalo je bio čisti prosjek. Nije bilo ništa pretjerano loše na showu, ali ništa nije bilo pretjerano dobro. ROH nastavlja s razočaravajućim showovima.
Be the first to comment on "ROH Best in the World 2016 recenzija"