ROH All Star Extravaganza VIII recenzija

Ring of Honor preksinoć je odradio svoj najnoviji PPV, a riječ je o osmoj po redu All Star Extravaganzi. Mnogo toga se dogodilo, titule su bile na liniji, a uz sve to smo vidjeli i još jedan povijesni Ladder War! Nešto više o tome pročitajte u nastavku

 

Bobby Fish (c) vs Donovan Dijak (ROH TV titula) – **3/4

Bilo je u redu, ali bilo je i boljih izbora za otvoriti show. Ovaj meč nije bio nešto posebno atraktivan niti je sadržavao neku količinu i varijaciju poteza koji bi uzbudili publiku za daljnji tijek showa. Leg work Fisha nije bio ništa posebno, ali je Dijak to dobro prodao iako ne znam zašto su onda išli na onakav završetak gdje je Fish Sleeperom pobijedio Dijaka. Mogao ga je jednostavno dobiti Knee Barom kad mu je već tijekom cijelog meča radio na nozi.

 

Dalton Castle & Colt Cabana vs War Machine vs Rhett Titus & Kenny King vs Shane Taylor & Keith Lee – **3/4

Zadnje dvije minute su bile odlične s impresivnim German Suplex Castlea i nekoliko fantastičnih highflying spotova, ali većina meča je bila tako dosadna i u prvih pet minuta se ništa nije događalo. Cabana i Castle su prilično nasumičan tim, ali mi je drago da su pobijedili zbog toga što je Castle odličan.

 

Kamaitachi vs Dragon Lee – ***3/4

Možda malo previše kickouta za moj ukus je jedino što mi se nije svidjelo, ali sam meč je bio dosta dobar. Njihovi CMLL mečevi su dobili dosta hvale, nisam ih gledao, no ovdje shvaćam zašto. Dosta stiffnessa u udarcima i potezima, neki suludi highflying potezi i kontre. Samo da su malo bolje povezali akciju pri kraju, bez toliko pinnova i kickouta na iste, no nemam nikakve zamjerke osim toga.

 

Kyle O’Reilly vs Adam Page – **1/2

Još jedan meč koji je bio prosječan iako je mogao biti i malo bolji. Ništa posebno se nije dogodilo, bilo je nekoliko lijepih tranzicija u zahvate, Kyleov arm work je bio prilično dobar, no meč u globalu je bio čisti prosjek. Svidjelo mi se što se dogodilo nakon meča kada je Page napao Reillya, dobar nastavak priče.

 

KUSHIDA, ACH & Jay White vs The Briscoes & Toru Yano – ***1/4

Jako zabavan meč kako sam i očekivao. Bilo je tipičnih Yano Toru stvari tijekom meča kao i uvijek, ali ACH i KUSHIDA su stvarno učinili ovaj meč dobrim. Akcija u završnim minutama je bila odlična s jako lijepim highflying potezima. Nemam problema s time što su ACH, KUSHIDA i O’Reilly pobijedili.

 

Jay Lethal vs Tetsuya Naito – ***1/4

Dobar meč. Na početku je to bila standardna akcija koja nije bila ništa posebno dobra ili zabavna, ali kako se kraj bližio ubacili su veću brzinu i završne minute su bile odlične s dramom, atmosferom, nekoliko dosta uzbudljivih near fallova i ponešto overbookinga s EVILom što mi nije nešto smetalo. Malo sam iznenađen pobjedom Lethala s obzirom da je Naito tek postao IWGP IC prvak, ali izgleda da su mu htjeli dati pobjedu kako bi vratio ponešto momentuma nakon što je izgubio ROH titulu, što je u redu.

 

Adam Cole (c) vs Michael Elgin (ROH World titula) – ***1/4

Još jedan veoma dobar meč koji je mogao biti i bolji da je Elgin malo bolje prodavao nogu i da nisu imali dva kickouta na Canadian Destroyer i jedan kickout na Last Shot pri kraju. No, ostalo je bilo prilično dobro, Elgin je radio stilom kojim radi i u New Japanu te neki njegovi udarci i powerhouse potezi su bili jako dobri, a i Cole je imao solidno izdanje. Očekivana pobjeda prvaka. Elgin trenutno ima puno veću ulogu u New Japanu nego što ima u ROH-u, no ako je nešto pokazao u New Japanu u zadnjih godinu dana, to je da može biti fantastičan.

 

The Addiction (c) vs Motor City Machine Guns vs Young Bucks (Ladder War za ROH Tag Team titule) – ****1/2

Ovo je bilo apsolutno ono što biste očekivali od jednog meča s ovakvom stipulacijom sa šestoricom ljudi u njemu. Jedna ogromna, ali užasno zabavna i izvanredna ludnica. Kad biste me pitali tko je od ova tri tima najbolji trenutno, rekao bih da su to MCMG, zato što konstantno pružaju dobre mečeve. Možda sam već rekao kako mi je stil Young Bucksa postao već ustajao i njihovi mečevi mi se u zadnje vrijeme ne sviđaju, dok su Addictioni postali prosjek i njihov reign mi nije bio posebno zabavan. No, u ovome meču sva tri tima su bila apsolutno fantastična, a ponajprije moram pohvaliti Danielsa koji je sa 45 godina radio bumpove u ovome meču kakve nikada nećete vidjeti. I on i Kazarian su krvarili kao ludi, apsolutno svaki spot u meču je imao smisla, a vjerujte mi, spotova u meču je bilo puno. Stolovi su polomljeni, ljestve su smrskane, ali na svu sreću ničije kosti nisu doživjele istu sudbinu. Ako znate kakav su Ladder War imali El Generico i Steen (Owens i Zayn) u prošlosti, e onda znate i kakav su meč imali ova tri tima ovdje. Apsolutna ludnica od početka do kraja, sjajno građen meč s ludim potezima, krvi i iznenađujuće dobrim sellingom. Bez obzira jeste li ROH fan ili niste, volite li Young Bucske ili ne, ako volite WWE TLC mečeve, onda ćete ovo voljeti još i više. Zbog puno više brutalnosti, puno više opasnih i izvanrednih poteza i nevjerojatno sjajne akcije. Svaka čast.

 

Sve do main eventa, show je bio dobar, ali samo dobar, što je zapravo pohvala za ROH koji je ove godine bio čisti prosjek. I onda je došao main event i bio je fantastičan. Definitivno meč godine za sada za ROH i nešto što im je bilo potrebno da malo pažnje prebace na sebe.

About the Author

Alen Butumović
Urednik ProHrvanja koji obožava Deana Ambrosea.

Be the first to comment on "ROH All Star Extravaganza VIII recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com