Rise & Fall – Paralele između karijera Zigglera i Wyatta

U svijetu WWEa vole govoriti kako uspjeh nekog hrvača apsolutno ovisi o fanovima i njihovim reakcijama. Tako bi bilo logično da oni hrvači za kojeg je publika najbučnija, koga najviše voli, da je on osuđen na uspjeh. John Cena ne propušta govoriti to i dan danas kada se pojavi u medijima ili na nekom podcastu – uspjeh ovisi o hrvačima i šta oni nude. To bi sve tako bilo u idealnom svijetu gdje se trud uvijek nagradi i gdje je dovoljno samo da budeš dobar u svojoj struci i da vrijedno radiš, i tebi će život biti med i mlijeko. Međutim, realnost je mnogo drugačija. Ne, nije dovoljno da te publika voli. Publika može biti iza njih sto puta, ali ako Vince McMahon nije spreman ili ne želi da pusha nekoga u tom istom trenutku, može on zaboraviti na svoj push. Zack Ryder je primejr koji se najčešće spominje, i iako ga ja nikada nisam nešto posebno simpatisao, činjenica jeste da je bio jedan od najpopularniji hrvača u 2011. godini, i za sve to je bio sam zaslužan, ali svoj push nije dočekao… ili još gore, jeste, ali sa kolicima niz rampu. Ima tu i splet nesretnih okolnosti koje mogu zaustaviti neki push. Zadesi te povreda u najbitnijem trenutku tvoje karijere, i onda sve stane. Po mom mišljenju, jedan hrvač koji je možda najbolji primjer mješavine talenta, sposobnosti i nesreće – je Dolph Ziggler. Neko ko je jednostavno morao uspjeti, neko ko je bio iznimno popularan, ali više nije to slučaj. Šta je pošlo po krivu? Sada ćemo to analizirati, ali dok to radimo, pravit ću paralele sa čovjekom koji u mojim očima, ide u tačnom pravcu u kojem je i Ziggler išao, a to je Bray Wyatt.

Neslavni počeci i druge prilike

Dolph Ziggler nije imao baš bajan start u svojoj WWE karijeri. Stupio je jednom nogom u kompaniju tako što je pratio Chavo Guerrera do ringa, ali pravu priliku je dobio ubrzo nakon toga – kao cheerleader zvani Nicky u grupi cheerleadera Spirit Squad. Pričao je dosta puta kako je bio razočaran tim gimmickom, zajedno sa ostalom četvoricom u toj grupi, ali su željeli da to učine što boljim i zabavnijim, da iskoriste najviše iz neizgledne situacije. I nije da nisu bili uspješni. Bili su solidni heelovi i kupili su dosta negativnih reakcije fanova – što je dobro u ovom slučaju. Imali su dosta velikih matcheva sa DXom, Umagom, McMahonovima, Big Showom – ali se samo od Kennya očekivalo da će nešta konkretnije napraviti u nastavku karijere. Nicky i ostali su trebali dobiti nogu nazad u OVW ili nestati zauvijek. Situacija se na kraju obrnula. Kenny je brzo nestao iz WWEa, a Nicky koji se vratio u OVW, dobio je novu priliku na main rosteru kao Dolph Ziggler. Ziggler je polahko gradio renome na main rosteru, ali je nakon godinu-dvije stekao dosta povjerenja od publike, zahvaljujući sjajnim matchevima sa Mysteriom, Morissonom, Kingstonom i Bryanom.

 

Bray Wyatt je imao jako sličnu putanju. On je preko početnog NXTa (koji je bio više reality show nego wrestling show – sušta suprotnost NXTa kakvog znamo danas) stigao na main roster kao Husky Harris – član Nexusa. Harris je bio samo dio grupe, i to grupe koja je već uveliko gubila popularnost kada je on već stigao. Par puta je dobio priliku na mikrofonu i bio je apsolutno grozan. Ništa se nije od njega očekivalo, kao niti od ostatka Nexusa, izuzev Barretta. Kao i Dolph, Harris je radio sa dosta velikih zvijezda, uključujući Cenu, Ortona i CM Punka, ali ipak nevažna uloga. Dobio je punt od Ortona početkom 2011. i dobio nogu nazad u NXT. Kada je NXT preuzeo Triple H, i kada su postali dosta ozbiljnija sredina, Harris je dobio priliku da rodi novi lik kojeg će tumačiti i ringu – Bray Wyatt. Odjednom je ova osoba postala snalažljiva na mikrofonu, i to ne samo snalažljiva – već jedan od najboljih na mikrofonu u cijeloj kompaniji. U ringu se isto dosta poboljšao. Postao je mnogo zabavnija osoba, i povjerenje je pokazano kada je Chris Jericho došao na NXT samo kako bi imao match sa njim. Wyatt je svoju priliku dočekao 2013. kada je debitirao na main roster.

Vrhunac popularnosti

Dolph Ziggler je 2011. zacementirao svoje mjesto kao obečavajuća mlada zvijezda. Odradio je program sa Edgeom, i bio dosta dobar u njemu, te je kao nagradu uzeo US titulu i imao zabavan reign. U ovo vrijeme se publika počela buditi nakon Punkovog promoa, te je dosta mlađih zvijezda dobijalo podršku, a u tom užem krugu se našao i Ziggler sa Bryanom, Ryderom, Morissonom i Beth Phoenix. Ali kao da nije dobijao pažnju koju je komandovao njegov nastup svake sedmice u ringu, a i na mikrofonu. Dobijao je tu i tamo priliku na glavnu titulu – protiv Punka na Rumbleu 2012. te protiv Sheamusa na No Way Out 2012., ali je sve završilo očekivanim porazima. Pravi iskorak dobio je ipak te iste godine, kada je osvojio Money in the Bank i tako osigurao title match, koji je tada značio skoro osigurana titula. Nadahnut ukazanom povjerenju, Ziggler je nastavio nizati sjajne matcheve protiv Jericha i Ortona.

 

Bray Wyatt je debitirao sa dosta hajpa. Publika je očekivala velike stvari, obzirom na ono što je pokazao u NXTu, pričalo se i da je on taj koji će popuniti rupu koju Undertaker ostavlja iza sebe. To je veliki kompliment, da neko smatra kako si ti novi Undertaker. Prvi rivalitet sa Kaneom nije najbolje prošao, to jeste, ostavio je gorak ukus u ustima zbog slabog bookiranja njihovog SummerSlam matcha. Nije radio mnogo nakon toga, sve dok nije započet program sa Danielom Bryanom. Tu je Bray Wyatt pokazao najveći nivo. Imao je fantastičan match sa Bryanom na Royal Rumbleu, sa jako dobrim story tellingom, i pobijedio je. Ovo je prva velika pobjeda Wyatta, a nažalost, jedna je od rijetkih njegovih velikih pobjeda.

Rivaliteti sa Cenom

Dolph Ziggler je nakon velike pobjede nad Ortonom na Survivor Seriesu započeo rivalitet sa Cenom. John Cena je već (nezvanično) imao upisan match protiv Rocka na WrestleManiji, a Ziggler je i dalje imao kofer. Njih dvojica su trebali imati match na Survivor Seriesu, ali su booking odlukama pomjerili taj match za TLC. Tu su napravili jedan jako dobar match i Ziggler je i tu uzeo pobjedu nakon intervencije AJ Lee. Nakon toga, Ziggler je imao sve same poraze u tom rivalitetu. Nije ni toliki problem što ga je Cena gazio svake sedmice na Rawu, ali je to radio uprkos pomoći Big Ea i AJ Lee. Cena je sam protiv njih troje uspijevao pobjeđivati. Ziggler je ovim rivalitetom dokazao kako može da bude u main eventu, i da bude jako dobaru  toj ulozi, ali mu nikako nije pomoglo to kako je predstavljen protiv Cene.

 

Bray Wyatt je nakon Bryana započeo program sa Cenom. Njih dvojica su imali jako zabavan rivalitet čak, koji je kuliminirao na WrestleManiji. Match nije bio toliko dobar koliko sam ja možda očekivao, ali je bio solidan. Cena je pobijedio tu, i možda i nije ni to toliki problem, ali nastavak rivaliteta je bio apsurdan. Odlično su gradili to kako su se djece okrenula protiv Cene, ali je Wyatt zajedno sa svojom ‘familijom’ grozno prikazan. Cena je predstavljen kao jači od Wyatta, Harpera i Rowana zajedno. Ne samo da ih je sam razbacao, već ih je apsolutno nadjačao u svakom aspektu. NA kraju je Wyatt pobijedio kada se umiješalo jedno dijete, ali ništa mu to nije pomoglo. Štaviše, odmoglo mu je. Rivalitet su završili na Paybacku, gdje je Wyatt izgubio u Last Man Standing matchu, te je u konačnici izašao daleko slabiji nego kada je ušao.

Prve world titule i nagli padovi

Dolph je par mjeseci nakon rivaliteta sa Cenom osvojio World Heavyweight titulu na Rawu nakon Manije. Publika je apsolutno poludila, i u ovom trenutku je Ziggler postao najpopularniji čovjek u WWEu. Konačno je dobio priliku držati svjetsku titulu i main eventati, imati pravi reign. Nije prošlo ni par sedmica, i Ziggler je ostao povrijeđen. Swagger je loše procijenio udarac nogom u glavu, te je Ziggler dobio potres mozga. Najavljen title defense na Extreme Rulesu je otkazan. Ovo je bio mali zastoj na putu, ali se Ziggler trudio da se vrati što zdraviji kako bi nastavio svoj reign iz snova. Povratak je napravio na Paybacku 2013., gdje je branio titulu protiv Del Ria. Match je bio sjajan, storytelling fantastičan, desio se double turn (Del Rio u heel, Ziggler u face), ali rezultat je zgazio nade svih Ziggler fanova – Del Rio je pobijedio i Ziggler u svom reignu iz snova nije uspio niti jednom odbraniti svoju titulu. Nakon ovoga je Ziggler dobio rematch, gdje je izgubio i u nastavku karijere je pretežno vucaran po midcardu i lower midcardu. Gubio je US title matcheve, na WrestleManiji je završio u Andre the Giant Battle Royalu sa još 30 ljudi (ili ti ga, battle royal za ljude koji inače ne bi imali mjesta na showu), i pretežno je gubio. Nakon osvajanja svjetske titule, vraćen je tamo gdje je bio još 2009. Tu i tamo bi bio pokoji blijesak – osvojio je IC titulu na SummerSlamu 2014., bio sole survivor na Survivor Seriesu 2014. pobjedivši Rollinsa, dobijao je title matcheve sa Ambroseom, ali u konačnici ostaje – Ziggler gubi velike matcheve.

Brayu Wyattu je karijera išla za nijansu drugačije. Wyatt nije osvojio titulu nakon Cene, štaviše, on je odmah vračen nazad u lutanju midcard divizijom. Popio je poraz od Jericha, pobijedio je Ambrosea, sve kako bi na kraju dobio match na WrestleManiji protiv Undertakera, što ej bio dream match u tom trenutku, ali nije bio kvalitetan kao što se očekivalo. Wyatt je izgubio od Undertakera na Maniji. Nakon toga je imao rivlaitet sa Reignsom, pružio je sjajn match u Hell in a Cellu, ali opet – poraz. Wyattu se onda spremao match protiv Lesnara na Maniji, ali je povreda spriječila prijelaz na taj veći nivo – nekako slično kao i Zigglera. Mada, budimo realni, Lesnar bi ga rastavio kao što je i Ambrosea, tako da je u ovom slučaju povreda možda i dobro došla. Nakon oporavka od povrede, WWE se odlučio na nešta neočekivano – turnati Wyatta face. Jako interesantna odluka, i zanimalo je sve kuda će ići s tim. Onda se opet povrijedio. To je znatno usporilo Wyatta i ugrozilo njegovu popularnost. Kada se vratio, imao je nebitan kratki program upravo sa Zigglerom, te onda sa Ortonom – koji je bio odličan isprva. Osvoji je tag titule sa Ortonom, a na Elimination Chamberu i tu WWE titulu. Wyatt je ponovno postao popularan, odbranio je titulu protiv Stylesa i Cene potpuno clean. Bio je uključen u ekstra zanimljiv program sa Ortonom, imao je WWE titulu, i izgledno je bilo da će main eventati WrestleManiju. Onda je WWE počeo to sve kvariti sa kvazi horor schtickom koji nije palio, koji nikada nije palio kod Wyatta jer njegov lik, koji je postao popularan na NXTu, nije ono što su pokušavali predstavljati na main rosteru. Wyatt nije main eventao, izgubio je titulu na Maniji, i rivalitet sa Ortonom je od jako dobrog postao jako loš. Nakon toga je Wyatt nastavio lutati bez neke posebne svrhe u midcardu, još čekajući na neku veću pobjedu.

Tužan krah

Ziggler nije više onaj stari. Par puta je bio jako blizu odlaska iz WWE, ali su vjerovatno ponudili dobar ugovor sa dosta novca i uspjeli su ga zadržati. Fizički barem. Psihički Dolph nije u kompaniji već par godina. Nakamura i Roode su imali debitantske matcheve protiv njega, i niti jedan nije bio dobar. Štaviše, bili su prilično dosadni. Ko bi 2011. rekao da Ziggler neće moći napraviti barem solidan match sa njima? Publiku je isto prestalo biti briga za njega, ali Ziggler nije kriv za to. Publika više jednostavno ne dozvoljava da ih se vuče za nos. Ziggler je toliko puta bio na rubu prijelaza u main event, toliko je prilika bilo, ali niti jednu nisu iskoristil. Svaki put kada bi došao nadomak te tranzicije, WWE bi mu to uzeli pred nosom, i njemu i svim njegovim fanovima. Neko koje pratio WWE više od pet godina zna da Ziggler neće dobiti tu priliku. WWE ga ne žele i to je to. Publika mu je pružala podršku i čekali su to od 2010. do 2015., ali nisu dočekali. Digli su ruke od svega toga, baš kao što je i Dolph.

Bray Wyatt je isto osoba koja, uprkos groznom bookingu, ostaje over. Publika ga voli i idalje su željni njegovog uspjeha bez obzira što mu WWE ne daje bitne pobjede, bez obzira što luta midcardom bez cilja i svrhe. WWE ne žele da se trude oko njega jer očekuju da će Wyatt zauvijek zadržati ovakve reakcije, bez obzira šta oni radili s njim. Ali dokle će to biti tako? Koliko će još publika bodriti Wyatta dok ne shvate, kao što su shvatili i sa Zigglerom, da nema svrhe? Izvukli su Sister Abigail sada kako bi vratili interesovanje za match sa Balorom, ali šta dolazi nakon toga? Ubrzo će im nestati ideja za Wyatta, turnat će ga, i neće imati nikakve ideje s njim. Onda će Wyatt postati novi Ziggler, i do 2019. više nikog neće biti briga za njim. Nadam se da griješim, ali poznavajući WWE, ovo bi mogao biti kraj još jedne potencijalne mega zvijezde.

Be the first to comment on "Rise & Fall – Paralele između karijera Zigglera i Wyatta"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com