U Nedelju, 7. Decembra 2014. godine u New York-u treća po popularnosti hrvačka promocija u Americi Ring Of Honor održala je svoj poslednji i najveći event u godini Final Battle, za koju bi se moglo reći da im je bila poprilično uspješna. Iako je označila odlazak jednog od njihovih najpopularnijih hrvača Kevin Steena redove su uspješno popunili potpisivanjem slobodnih agenata nekada njihovih bivših hrvača kao što su AJ Styles, Chris Hero, Matt Sydal (Evan Bourne u WWE-u) i Christopher Daniels kao i nastavljanje saradnje sa japanskim promocijama čiji je rezultat bio dva veoma posjećena i hvaljena eventa sredinom godine, treba naravno spomenuti i ulaganje u stvaranje novih “zvijezda” prvenstveno Cedric Alexandera i ACHa, jedino što im je preostalo jeste da uspješno zaključe godinu sa Final Battle eventom, pa da krenemo:

Four Corner Survival: Mark Briscoe vs. Caprice Coleman vs. Jimmy Jacobs vs. Hanson

Ovaj meč je otvorio show i nije bio ništa posebno, tipičan Ring Of Honor meč sa četiri hrvača. Hanson je dobio priliku da se pokaže i “zasija” ovdje koju je u potpunosti iskoristio, ovaj krupni hrvač je na pravi način prezentovao sebe i pokazao svoj unikatni napadački stil, svakako treba spomenuti i ostala tri veterana koji su takođe bili dobri i omogućili Hansonu da se pokaže u punom kapacitetu i time pošalje kristalno jasnu poruku publici i gledaocima da je on sljedeća “velika stvar” koja će se desiti u 2015. godini. Hanson uzima pobjedu nakon izvođenja Spin Kick of Doom na Caprice Colemanu.

Adam Page vs. Roderick Strong

Nije bilo nikakvog uvoda niti odmjeravanja snaga ova borba između učenika i učitelja je krenula od prvog trenutka kada je zvono označilo početak meča, Page je uspio da preuzme inicijativu i krene u ofanzivu što nemalo zatim Strong iskusno iskorištava u svoju prednost te on kreće u napad. BJ Whitmer i Jimmy Jacobs bili su pored ringa i pružali podršku Pageu ali nije prošlo mnogo prije nego su se počeli uplitati u meč i ometati Stronga čime su pomogli Pageu da ponovo preuzme kontrolu nakon izvođenja velikog clotheslinea. Strong uspijeva da se vrati u meč a zatim se fokusira da se prije svega riješi BJ Whitmera istovremeno držeći Pagea pod kontrolom, jakim udarcima u leđa, nakon čega izvodi svoj submission potez Strong Hold ostavljajući svog protivnika bez svijesti i time ostvarujući pobjedu.

Michael Elgin vs. Tommaso Ciampa

Ovaj meč je nije bio ono što su svi očekivali da će biti, iako su se oba hrvača trudila da potpuno devastiraju jedan drugoga barem za ono vrijeme koje su dobili, stilovi hrvanja su im veoma slični pa je zbog toga bilo solidne i ujednačene akcije i niti jedan od njih dvojice nije uspio da bude potpuno dominantan tokom meča, za kraj Ciampa izvodi brutalan lariat Elginu ali njime povređuje i sudiju nakon čega ulazi u staredown sa povjerenikom Nigel McGuinnessom zbog kazne koja mu je izrečena ranije što Elgin iskorištava te radi Double Underhook Implant DDT nakon čega pinfallom dolazi do pobjede. Nakon neuvjerljivog kraja svima koji poznaju ovu dvojicu ostaje utisak da je ovo moglo mnogo bolje.

The Addiction and Cedric Alexander vs. ACH and The Young Bucks

Iako show do sada nije bio loš zapravo bio je poprilično solidan nešto mu je nedostajalo, to “nešto” je upravo ovaj six-man meč koji je podigao kompletan event na viši nivo i publiku na noge. Brza i totalno otkačena akcija je ono što karakteriše ovaj meč koju je u velikoj mjeri potpomoglo to što su svi su bili na visini zadatka, veterani The Addiction su dominirali svojim glatko izvedenim timskim kombinacijama poteza, The Young Bucksi sa svojim prepoznatljivim superkickovima i backflipovima te mlade zvijezde Cedric Alexander i ACH sa ludačkim skokovima i letovima u ringu i izvan njega. Iako je iskustvo bilo na strani The Addictiona i Cedrica pobjedu ipak uzimaju mlade snage nakon što su Bucksi izveli svoj Meltzer Driver a ACH ih odmah zatim propratio svojim 450 splashom. Jednostavno sjajan i prezabavan spotfest.

Moose vs. RD Evans

Meč koji bi prošao mnogo bolje kod publike da je bio na otvaranju showa. Evans je iznenađujuće izgledao veoma moćno i držao je meč pod kontrolom ali bilo je samo pitanje vremena kada će Moose preuzeti inicijativu. Uz pomoć Vede Scott koja je iznenadila Evansa sa lowblowom Mose dolazi do pobjede nakon izvođenja speara. Iako je meč bio kratak i ne baš tako dobar Moose je pokazao da ima ozbiljnog potencijala dok je Evans zračio nevjerovatnom harizmom.

ROH World Television Title Match – Matt Sydal vs. Jay Lethal ©

Stvari opet počinju da idu na bolje za kompletan event tokom ovoga meča u kome Matt Sydal izaziva Jay Lethala za Television naslov prvaka. Za dva trenutno najagilnija hrvača u Ring of Honoru, Lethal i Sydal su kroz meč išli veoma kontrolisanim tempom, iako nije bilo ludih spotova kao u six-man meču talent dvojice hrvača došao je do punog izražaja. Uplitanje Truth Martinija je neizbježno u Lethalovim mečevima pa je tako bilo i ovdje, Martini je ometao Sydala i dok se ovaj fokusirao da ga eliminiše Lethal koristi priliku da izvede svoj prepoznatljivi zahvat Lethal Injection za pobjedu i time odbrani naslov prvaka. I nakon loše izvedenog po ko zna koji put viđenog kraja ovo i dalje ostaje sjajan meč koji je imao potencijala za mnogo bolje izgrađenu priču. Za kraj ostaje samo jedno pitanje a to je: Ko je sljedeći za Jay Lethala?

ROH World Tag Team Title Match – The TimeSplitters vs. reDRagon ©

Jedan od najiščekivanijih mečeva na Final Battle eventu, ovaj put je u pitanju odbrana Tag-Team naslova prvaka koji je u posjedu tima pod imenom reDRagon (Kyle O’Reilly i Bobby Fish) a njihovi izazivači The Time Splitters ( Alex Shelley i Kushida) dolaze iz japanske hrvačke promocije New Japan Pro Wrestling (NJPW). Publika je pojednako podržavala oba tima i nije se moglo oteti utisku “velikog” meča koji je u potpunosti uspio dorasti očekivanjima prvenstveno zbog davanja pažnje sitnim detaljima. Oba tima međusobno funkcionišu veoma dobro i kroz određene sekvence bilo je podsjećanja na njihove ranije konfrontacije u ringu. U završnici O’Reilly izvodi corss armbreaker na KUSHIDI i primorava ga da preda čime osigurava da naslov prvaka i dalje ostaje u posjedu njegovog tima nakon čega se publika uključuje sa veoma glasnim “That was awesome!” chantovima. Sjajan meč i odlična prezentacija tag-team hrvanja i atrakcija koju će fanovi svakako znati cijeniti.

Fight Without Honor for the ROH World Title – Adam Cole vs. Jay Briscoe ©

Za razliku od Michael Elgin vs. Tommaso Ciampa ovaj meč je bio uprvao ono što su svi i očekivali da će biti, rat između dva hrvača koje žele da okončaju karijeru jedan drugome. The Jay Briscoe vs. Adam Cole konflikt traje dvije godine unazad, i za to vrijeme su uradili toliko toga brutalnog međusobno da se “Borba bez časti” čini kao pravi završetak za njihovu sagu. Nivo brutalnosti koji je zastupljen u ovom meču već dugo vremena nije bio viđen u Ring Of Honoru, bilo je tu upotrebljavanja svega stolova, stolica, pribadača i velikih poteza sve u svrhu totalnog uništavanja protivnika, kroz koje su uspješno iskazivali nadrealnu mržnju između sebe. Kraj je bio odlično prezentovan i završna sekvenca je imala neke simbolike u sebi što je bilo veoma bitno za kompletnu priču i njenu završnicu, Briscoe izvodi svoj završni manevar Jay Driller Coleu na pojas prvaka i pinfallom dolazi do pobjede nakon čega obojica ostaju nepomično ležati u ringu, tom scenom završava ROH Final Battle 2014. Nije ovo bio meč za svakoga ali hardcore fanovi su sigurno uživali jer su oba hrvača prošla kroz “pakao” i nazad.

Ring Of Honor završava godinu sa jednim od njihovih najboljih showova, osim Moose vs. RD Evans ostatak mečeva je bio poprilično dobar uz par fenomenalnih izuzetaka, iako su ti okršaji bili na viskom nivou varijacija u stilu hrvanja u tim mečevima održala je nivo raznolikosti i ubila monotoniju. Sjajan event koga svakako preporučujem da pogledate, barem six-man meč, reDRagon vs. The Time Splitters i main event Jay Briscoe vs. Adam Cole. Na videu ispod možete pogledati najavu za kompletan event.