Gledanost pada pa je ovotjedni manevar bio dovesti hrpu legendi kako bi pomogli podići gledanost. Njihova imena sigurno će privući nekoga, ali realno se nije skoro ništa dogodilo – s velikim naglaskom na skoro zbog jedne važne stvari koju ću spomenuti u idućem paragrafu. Stone Cold Steve Austin otvorio je epizodu, govorio kako je Teksas super i najavio Takera, a njega je u konačnici prekinuo Lesnar. HiaC meč koji bi trebao biti finale njihove zavade građen je grozno, čak je i građen teška riječ pošto nisu ni bili prisutni. Ova kvazi konfrontacija nije baš puno pomogla.
Zvijezda večeri bio HBK. Shawn Michaels započeo je jednom dobrom šalom koju pola publike uopće nije shvatilo (kada je rekao da je bio ‘in a cell’ misleći pri tome na zatvor), a onda je stigao šamar kompletnom WWEu. Izgledalo je ovo kao nešto iza čega njegov najbolji prijatelj Triple H stoji. Izašao je Seth Rollins i puno pričao, sve dok ga HBK nije prekinuo pričom oko toga kako Seth nikada neće biti Shawn Michaels 2.0, koliko god da se to trudio postati.
Točno. Apsolutno točno. Seth Rollins nikada neće biti Shawn Michaels 2.0, a iskreno mislim kako on to i ne želi biti. Jedini tko želi da on to bude je ‘kreativni’ tim, kojeg bi možda bilo bolje bilo zvati reciklirajući tim. Seth Rollins bi mogao biti velika zvijezda kada bi mogao biti Seth Rollins. I nije on jedini. Ovotjednu epizodu je obilježio jednokratni povratak Shilda, ili možda bolje da kažem reciklirani Shiled 2.0. Zašto 2.0 kada su svi u njemu isti? Zato što nisu – u njemu su Shawn Michaels 2.0, Stone Cold Steve Austin 2.0 i John Cena 2.0. Reciklirajući tim želi da oni idu tim putem, stoga oni moraju ići tim putem.
Junak dana bio je John Cena 2.0 (Roman Reigns za one koji nisu shvatili), prvo je nakon veoma dobre verbalne konfrontacije napravio isto što i njegov stariji model – samostalno razbio cijelu Wyatt familiju, a onda je su u glavnom meču večeri on i Stone Cold 2.0 ostali stajati u ringu, ponovo u hendikepu razbivši bradonje s kojima je nakon dugo vremena bio i Erick Rowan. Da se ovo dogodilo u dvije različite epizode ne bih imao prigovora, ovako je izgledalo kao telefoniranje da će Roman, pardon, Cena 2.0 dobiti Hell in a Cell meč. Wyatt je ponovo izgledao slabo…
Malo o originalima – John Cena i Team 3D bili su u meču protiv New Daya jednoroga – tako su se prozvali pošto su oni vratili magiju u WWE. Bilo je teško ne biti oduševljen tom idejom. Meč je bio (kao i svi ostali u epizodi) solidan. Jedino što me je smetalo je kraj kada su pozitivci odlučili dobiti negativce koji su relativno pošteno dobili meč. Opet je netko zaboravio definicije karakternih osobina.
U kategoriji mečeva koji su ništa posebno spadaju Ryback vs Seth Rollins, u kojem je ovaj potonji dobio. Skoro pa sam ostao šokiran što prvak dobiva. Cesaro, Dolph Ziggler i Neville su izgubili protiv kralja (pozera) Barretta, Ruseva i Sheamusa u jednom solidno zabavnom meču. Dok iz meča Mark Henry protiv Kevina Owensa moram izdvojiti powerbomb nakon kojeg je Owens dobio meč.
Dive su imale dva meča, ali danas o njima ne namjeravam pričati iz protesta. Svi Divas mečevi koje gledamo zadnjih tri mjeseca su manje više isti, bez ikakve priče iza njih. Razvoja karaktera nigdje, razloge mečeva možemo tražiti na istoj lokaciji. Možda je generalna kvaliteta mečeva malo porasla, pošto su dojučerašnje NXT cure ipak malo podigle letvicu kvalitete.
Ovotjedna RAW epizoda bila je u kategoriji solidnih. Niti jedan meč nije bio razočarenje, ali isto tako niti jedan nije bio nešto što odskače od prosjeka. I to je najveći problem za gledanost – epizoda bi trebala biti takva da gledatelj jedva čeka iduću epizodu. Čak ne mogu reći niti da s nekim velikim nestrpljenjem očekujem idući PPV.
Dobar osvrt. Čini mi se da mogu slobodno preskočiti ovaj Raw. Pogledat ću pokoji segment tek toliko da znam što se dešava.