Simbolično nazvan Lemmy, show je kojim će PWG započeti 2016. godinu. Pomalo čudno za njih, ali nema niti jednog tag meča na cardu. Iako su PWG tag mečevi uvijek prokleto zabavni, ovo bi moglo biti pravo osvježenje. Card je raznolik i ima ponešto za svakoga, od brzih high flying spotfesta, powerhouse makljaže do lijepog tehničkog matcore hrvanja.
Brian Cage vs Chris Dickinson
Iako su Cage i Dickinson navodno jako dobri prijatelji, to nije spriječilo Dickinsona da otvori žestoku paljbu na Cagea odmah čim je zvono oglasilo početak meča. Poprilično fizikalan meč s hrpom devastirajućih poteza, ali u završnici su malo pretjerali. Dickinson je izveo Burning Hammer, svi koji su imalo upoznati s puroresuom znaju da se ovo ne izvodi samo tako, a oni su učinili upravo to. Htjeli su prikazati Cage-a kao nezastavljivu mašinu, ali mogli su to bez svetogrđa i degradiranja jednog od najbrutalnijih poteza. Nije mi se sviđalo kad ga je koristio Tyler Rex iz WWE-a, a ovako još i manje. Ali svejedno, ipak su odradili zabavan meč i veselim se gledati Chrisa u što više PWG mečeva. ***
Drew Gulak vs Timothy Thatcher
Dvojica Evolve tehničara pokazuju svoje umijeće grapplanja na PWG showu, što naravno zvuči jako primamljivo. Kao i očekivano, mrzovoljni all biznis Thatcher vadi raznorazne poluge iz rukava, a kolega mu Gulak uspješno parira na svakom području. Prava poslastica za sve fanove matcora, a ovakvi mečevi su uvijek dobrodošli na PWG showu. Nije ovdje sve u izvođenju indy spotfesta i nasumičnih poteza bez ikakvog smisla, nerijetko dobijemo i okršaj ovakvog tipa. Što reći više, Billy Robinson sigurno se negdje gore zadovoljno smješka. ***1/4
Sami Callihan vs Trevor Lee
Trevor Lee zadnjih par mjeseci ima loš stav o životu i ne poštuje prave životne vrijednosti, uvaljuje srednjake publici, itd. Očekivao sam žešću akciju u početku, krenuli su iznenađujuće sporo. Obojica su ispucavali svoje poteze, Lee izvodio svoje heel fore i bilo je dobrog limb worka. Zabavan meč, ali ne onoliko koliko je mogao biti da su odradili žestoki sprint. **1/2
Jack Evans vs Drew Galloway
Luđak Evans izvodi razne flippove s pola snage čak i za vrijeme najave, a meč naravno nije mogao početi bez njegovog „shoot“ promoa u kojem pokopava sve i svakoga. Iz nekog razloga je odlučio izazvati momčinu Gallowaya na plesno natjecanje, a započeo ga je ne baš mudrim stajanjem na rukama. Drew očito nije raspoložen za te juniorske gluposti te ga brutalno napada čim se zvono oglasilo. Evansa je dugačka jezičina opet uvalila u batine, i da, opet je bumpao kao manijak. Kratko, ali vraški zabavno. ***1/4
Mike Bailey vs Adam Cole BAYBAY
Mike Bailey je bez imalo sumnje najveći miljenik publike u Resedi, instant dobričina. Adam Cole, smrad kakav je, poželio je svim prisutnima lošu Novu godinu i sprda se s Mikeovim taekwondo stavovima. Neka vas Baileyev djejački izgled ne zavara, čovjek lupa paklene udarce, a kreće se nevjerovatnom brzinom. Najbolji trenutak meča sigurno je bio Baileyev Shooting Star Knee Drop, jako impresivan i iznimnno opasan manevar izvesti. Još jedan jako zanimljiv meč s par fora poteza i kul akcijom, ali ništa više od toga. ***
Zack Sabre Jr. Vs Akira Tozawa
Veteran japanskog Dragon Gate-a vratio se na još jedan PWG show i to u meču protiv izazivača broj jedan za Strongovu titulu, tehničarskog mađioničara Zacka Sabrea Jr.-a. Na papiru meč izgleda odlično, „dream meč“ rekli bi neki, ali nažalost sama izvedba nije bila na razini očekivanja. Trebalo im je dugo da zapravo započnu meč, dosta vremena su proveli na interakcije s publikom, uhvatio ih je „Riciochet sindrom“. Kad su konačno shvatili shvatili situaciju ozbiljno, krenuli sa kvalitetnim wrestlingom. Sabre je doktorirao lomljenje kostiju na razne fensi načine i vidjeli smo dosta lijepih poluga i sjajnih kontri. Svaki meč na ovom showu je prilično slične kvalitete, zabavno i lako probabljivo, ali opet zaista ništa specijalno. ***
PWG World Championship meč: Roderick Strong (c) vs Chris Hero
Cijelom PWG rosteru dosta je terora koji sprovodi zloglasni Mount Rushmore 2.0 i Chris Hero je ovdje da nokautira Stronga i vrati titulu napaćenom narodu. Jako dobra stiff makljaža i brutalna akcija. Hero je zadnjih godina postao dosta lošiji wrestler i njegovi mečevi se svode uglavnom na beskonačno lupanje laktova i dugačke rest holdove da samo popune prazninu do sljedećeg udarca. Na svu sreću, ovdje to nije bio slučaj. Strong je uspio izvući nešto iz Heroa i napravio vrlo dobar meč. Za moj ukus su pretjerali malo s ref bumpovima, ali uspjeli su ispričati dobru priču. Strong je primio dva uzastopna piledrivera i preživio, još malo pretjerivanja, ali u redu. Na kraju Strong uspijeva savladati Chrisa Sick kickom. ***1/4
Svi mečevi bili su približne kvalitete, ništa što definitivno morate pogledati, ali svaki PWG fan cijenit će ovaj show i naći će barem nešto za sebe. Lošeg meča nije bilo, iako je ovo dosta slab show za PWG standarde. Razmazili su nas previše, što ćete. Možda nije bilo ničeg što bi svrstali u kategoriju odličnosti, ali dva sata uz ovo je brzo prošlo i ono najvažnije, bilo je zabavno.
Vrlo dobar 7/10
Be the first to comment on "PWG Lemmy – Recenzija"