Kako nismo bili u mogućnosti otići na događaj kojeg su Prvi Hrvatski Kečeri imali u Močvari, zamolili smo administratora OWF foruma (glavnog mjesta za razgovore o kečerima na ovim prostora, ujedno i našeg službenog foruma) za njegovo mišljenje. Njegovo mišljenje je samo njegovo i ne odražava stav ProHrvanja o događaju kojem je prisustvovao. Evo što JERI kaže o događaju:

Prije showa je bila (meni) dosta naporna glazba. Neću ulaziti u glazbeni ukus-imao sam i ja faze kada sam volio slušati hardcore i ovo agresivno što su danas puštali bi mi bilo fora – ali sve je bilo nekako dosta jednolično. Dobra je ta agresivna glazba da ti digne adrenalin no nakon što čuješ deset pjesama koje zvuče isto zaredom svejedno ti je. Ne znam jesu li imali ikakvog utjecaja na DJa i to no eto, samo kratki osvrt na to.

Show je bio predobar. Mislim – mečevi su i dalje upitne kvalitete i vjerojatno bi mi bili bezveze da ih gledam na videu-ali to je potpuno nebitno. Atmosfera je odlična. Publika je fantastična – i bila je jednako velik dio showa koliko i sami kečeri. Iskreno jedino bih lude meksičke publike stavio iznad ove. Ono što je bilo pravo osvježenje jest što je prosječan kečerski show danas užasno jednoličan i nezanimljiv-došlo je do homogenizacije kečera.

Kada ste na PHKu znate da gledate hrvatske kečere. Publika je otprilike takva kao kad da se dva lika počnu naguravat ispred škole, vrijeđat se i onda se potuku. Ono što mi se svidjelo oko showa je što je bio više kao interaktivna drama ovaj put – više promoa, a promoi su bili povezani s pričom i mečevima koji su im slijedili ili prethodili. Dužina showa je bila savršena – sat do sat i po je taman dosta da budete zadovoljni količinom koju ste dobili a da vam ne dosadi i da se želite vratiti sljedeći put.

Realno – ako netko želi kritizirati njihove mehaničke sposobnosti-samo neka izvoli. No, ja ne shvaćam kečere tako ozbiljno. Moja instinktivna reakcija kada netko počne pričati o kečerima kao “ozbiljnoj stvari” ili, još gore, “svetom sportu” je kolutanje očima i smijanje, posebno u ovom dobu. To ne znači da takve kečerske promocije ne bi mogle postati ili da nisu – jesu. Ali su u debeloj manjini, bez obzira šta vam neki starkelje rekle, i uvijek su bile. A to raditi kod nas? Pa dajte molim vas. Između toga da ljudi ne znaju što su kečeri i toga da ne znaju ali nešto malo ljudi dođe u klub na show i nevino se zabavi odabirem varijantu u kojoj hrvatski kečeri barem postoje. Ako netko može bolje – neka izvoli.

Ali nitko nije do sada. I vjerojatno neće bez obzira na razna pusta obećanja koja smo imali godinama kada su stevo i Chris Wilson pričali da će nešto pokrenuti (stevo je danas jedan od suosnivača prohrvanje.com dok Chris Wilson ima svoju međunarodnu karijeru – opaska glavnog urednika). Chrisu svaka čast za ono što radi i podrška u nastavku karijere. Ali i oni moraju shvatiti da su kečeri smijurija. To je smijurija koju volimo, držimo bliskom i cijenimo ju više nego što je možda zdravo. Ali kečeri su kečeri. I ovo showovi neće imati nikakvog značajnog utjecaja o kvarenju svijesti o tome što su kečeri. Jer ta svijest ne postoji i pretenciozno je davati takvoj nekakvoj niši, koliko god je mi volili, takav značaj. Najbolje čemu se možemo nadati je da će se kroz taj cirkus pojaviti još ljudi koji će pridružiti nama u našem putovanju u praćenju kečerskih bitaka diljem cijelog svijeta. To (i zabavna sjećanja na to kako sam umirao od smijeha sat vremena) bi bilo više i nego dosta po meni.