Još jedna godina je iza nas, što znači da slijedi pregled cijele godine. A što se tiče mečeva, za WWE je ona bila vrlo dobra. Jučer je kolega Emir rangirao PPV-e prema kvaliteti, a danas ću ja iznijeti svojih 20 najboljih WWE mečeva koji su se dogodili ove godine, bilo na PPV-u ili nekom tjednom showu.

20. Kevin Owens vs Seth Rollins – Hell in a Cell – ****

Jako mi se svidjelo ovo, najbolji meč večeri na Hell in a Cellu. Odmah na početku su pokazali tu agresivnost i osjećaj da se mrze, što nisam primijetio niti u jednom periodu njihovog feuda do sada. No ovaj je meč sadržavao sve elemente – dobro korištenje kaveza, lijep spot sa stolovima, odlična akcija i uzbudljiv kraj. Jedina mala primjedba kod završetka – izgledalo je slično kao i na Clash of Championsu i Owens je ostvario još jednu upitnu pobjedu koja mu ne ide toliko u koristi ali izuzev toga, jako sam zadovoljan ovim mečom. Vjerojatno najbolji Owensov performans ove godine. Bio je prilično razočaravajuć, ali u ovom meču me pozitivni iznenadio.

19. AJ Styles vs Dean Ambrose vs John Cena – No Mercy – ****

Iznenadili ste se sigurno kada se doznali kako je meč za WWE titulu bio početni meč na showu. Ovdje se upravo to dogodilo, no ja nemam apsolutno nikakvih problema s time. Ponekad je dobro izmiješati stvari da se showu dadne drugačiji osjećaj. Ovo je bio jedan od najboljih openera jednog WWE PPV-a za koje se sjećam. Upravo ono što sam očekivao, konstantna akcija s mnogo odličnih poteza sa svih strana, vrlo malo do ništa glupih trenutaka, izbjegli su onu formulu gdje se dvojica tuku a jedan leži pokraj ringa većinu meča, što mi se izrazito svidjelo. Kraj je bio dosta kompliciran. Prvi dio mi se svidio kada su Cena i Ambrose natjerali Stylesa da tapka u dvostrukom zahvatu. Takav završetak ne vidimo često, ali ovdje to čak nije niti bio završetak meča nego samo jedna vrsta zapleta, tako da apsolutno nemam nikakvih problema s time. Jedino što mi se nije svidjelo je istinski završetak meča. Udarac u leđa, pogotovo na jednom Johnu Ceni je preslab kao završetak meča. Razumijem što su htjeli postići – Styles je jedini bio pametan pa je uveo oružje u meč, ali neki brutalniji potez sa stolicom bi bio bolji završetak meča. Iako mi to ne oduzima puno od kvalitete meča, ali moglo je malo bolje biti odrađeno.

18. Zack Sabre Jr. vs Gran Metalik – WWE Cruiserweight Classic – ****

Odličan meč. Početak je bio jako efektivan i svidjela mi se taktika s kojom je Metalik ušao u meč – uhvatio je Sabrea na prepad i radio je highflying poteze, što nije Sabreova specijalnost. No, Metalik se pokazao izrazito sposobnim i u Sabreovom području, a to su zahvati i to mi je bilo fantastično, ponajprije zato što je Sabre time postao frustriran i morao je podići nivo intezivnosti svojih zahvata i udaraca da bi zbog toga neke izmjene ispale apsolutno fantastične. Ako se baziramo na njihove dosadašnje mečeva, to su dva potpuno različita stila. Ali su se ovdje odlično spojili, Metalik se čak uspio više prilagoditi Sabreovom stilu sa svim tim udarcima i zahvatima. I zato nemam nikakvih problema što je pobijedio, Metalik se pokazao ravnopravnim u Sabreovom stilu hrvanja, dok Sabre to nešto nije mogao napraviti i zato je Metalik uzeto. Odlično.

17. Dean Ambrose vs Sami Zayn vs Cesaro vs Kevin Owens vs Del Rio vs Chris Jericho – WWE Money in the Bank – ****1/4

Meč večeri na Money in the Banku. Meč je bio potpuno zabavan, bilo je mnogo kreativnih spotova i korištenje ljestava bilo je dosta dobro. Svatko je dobio svoju minutu slave u meču i to je ono što mi se svidjelo. Nisu toliko forsirali konstantno penjanje na ljestve što često zna uništiti meč. Za razliku od prošlogodišnjeg, ovdje je bilo dosta više akcije i dosta više uzbuđenja. Završni spot je bio dosta dobro postavljen, svidjelo mi se kako su svi odjednom išli na kovčeg, no na kraju su samo ostali stajati Owens i Ambrose te je Ambrose osvojio kovčeg. Izmjena udaraca Owensa i Ambrosea na kraju je bila veoma napeta jer se znalo da je to završni spot i da jedan od njih pobjeđuje sasvim sigurno. Drago mi je da je to bio Ambrose koji je onda kasnije iste večeri i unovčio taj kovčeg te osvojio WWE titulu, što mi je bio jedan od dražih trenutaka godine.

16. AJ Styles vs Chris Jericho – WWE Fastlane – ****1/4

Sjajan meč ove dvojice, puno bolje od prva dva njihova međusobna meča na Rawu i SmackDownu. Jako lijepo su izgradili meč, tempo je bio spor, ali bez obzira na to akcija je bila vrlo zanimljiva. Dobro su ispričali priču s poznavanjem jedan drugoga pošto su se već susreli dva puta u ringu i otprilike znaju što će napraviti. Zbog toga smo dobili mnogo odličnih kontri. Bilo je nekoliko dobrih izmjena udaraca također. Psihologija i sellanje je isto odlično odrađeno, nisu samo nabacivali poteze nego su pazili na neke detalje i još više uljepšali meč. Ne smeta mi što je Jericho napravio kickout na Styles Clash jer je par sekundi kasnije tapkao na Calf Crusher što je njegovo prvo tapkanje u zadnje četiri godine pa je to bio poseban trenutak. Prvih mjesec dana za Stylesa u WWE-u završilo je ovom pobjedom, a kasnije su njih dvojica imali još jedan meč na WM gdje je pobijedio Jericho. Taj meč nije bio toliko dobar kao ovaj.

15. Finn Balor vs Shinsuke Nakamura – NXT 13.7. – ****1/4

Moram priznati kako sam se prije meča pribojavao kako možda previše očekujemo od njihovog okršaja i kako bi nas onda on na kraju mogao razočarati jer ako ste gledali njihov meč iz New Japana, on baš i nije bio toliko dobar. No, čim je nekako meč krenuo, moje sumnje u njega da neće biti baš tako dobar su nestale. Vidjeli smo nešto malo solidnog mat wrestlinga na početku, no nisu ga toliko forsirali nego su odmah krenuli s jakim, stiff udarcima. Nakamura je dominirao prvim dijelom, no onda je Balor krenuo ciljati na njegovu nogu kako bi ublažio jačinu Nakamurinih udaraca. Nakamura je u određenim dijelovima meča malo pobacio što se tiče sellanja noge, ali nije bilo to toliko loše da bi umanjilo kvalitetu meča. Udarci su bili jako stiff, a kontre su bile fantastične. Bilo je i dosta lijepih zahvata što baš i nismo do sada vidjeli u Balorovim mečevima. Završnica je bila izvanredna, bilo je dosta uzbudljivih near fallova, ali nisu pretjerali s njima i to je dobro. Atmosfera je bila odlična i stvarno je izgledalo kao da je ovo Takeover, a ne regularna epizoda NXT-a. Nakamura je na kraju očekivano ostvario pobjedu s Kinshasom. Iznad mojih očekivanja definitivno. Meč je sadržavao sve – raznolike poteze, kontre, izmjene i atmosferu. Zaista ne mogu više tražiti. Jako sam zadovoljan mečom!

14. Finn Balor vs Samoa Joe – NXT Takeover: Dallas – ****1/4

Balor i Joe su imali još teži zadatak. Nakon jednog fantastičnog (Nakamura-Zayn) i jedno veoma dobrog meča (Asuka-Bayley), oni su se morali pobrinuti da publika ne bude tiha i da ovaj main event bude dostojan. I bome su uspjeli. Kako je ovo samo krenulo! Ovo je bila BORBA! Joe je krvario u desetoj sekundi meča što govori mnogo. Kako je samo bacio Balora preko ograde u onog zaštitara. Nakon toga trenutka sam shvatio kako će ovo zapravo biti izvanredno. I bilo je. Ovo nije bila obična borba kakvu smo vidjeli u Londonu, ovo je bio brawl gdje su nas obojica uvjerili da mrze jedan drugoga. Ovaj meč je sasvim sigurno bio najbolja izvedba za Joea do ovoga trenutka u NXTu, ali i jedan od boljih mečeva za Balora također. I ovdje smo vidjeli veliku dozu stiff udaraca, hoćete nogom, rukom ili dlanom. Kao što rekoh, imali su ultra težak zadatak napraviti ovaj meč zanimljivim, no oni su to itekako uspjeli. Doktori su mi malo išli na živce, ali čak je i to na neki način doprinijelo meču jer Joe nije htio nikakvu pomoć od doktora nego ih je odbijao. Reakcije publike su bila izvanredne. Kickout Balora iz Muscle Bustera mi također nije smetao, pokazao je koliko se Balor pripremio za ovaj meč jer je shvatio da Samoa Joe nije običan protivnik. Što se tiče završetka, bilo je i boljih solucija, ali barem je zaštitio Joe koji ovim porazom nije ispao ništa slabiji od Balora, nego samo u tom jednom trenutku ga je Balor uhvatio skroz nespremnog i to je bilo dovoljno za pobjedu.

13. Kota Ibushi vs Cedric Alexander – WWE Cruiserweight Classic – ****1/4

Očekivao sam u najmanju ruku veoma dobar meč od ove dvojice jer tko nije, ali da ću dobiti ovako izvrstan meč baš i nisam. Izvanredno. Odlično su izgradili meč od početka do kraja. Na početku smo vidjeli ponešto standardnog catch wrestlinga s nekoliko dobrih kontri. Zatim su već u sredini ubrzali tempo i vidjeli smo nekoliko odličnih sekvenca, pogotovo kada je Ibushi promašio Moonsault da bi ga Alexander poklopio s Tope Con Hillom. U nastavku smo vidjeli nekoliko izvanrednih postera, Alexander je izveo odličan brainbuster za fantastičan near fall, a onda nakon toga Superkick za još jedan izvanredan near fall i u tome trenutku je publika poludjela. Ispričali su odličnu priču, Alexander je na dobar način pokazao svoje emocije i želju za pobjedom pri kraju meča, dao je sve od sebe, ali se Ibushi pokazao neumorljivim i nezaustavljivim. Drago mi je da je Ibushi prošao dalje. Ovdje je pokazao koliko je dobar i svi oni koji možda nisu bili upoznati s njegovim vještinama, sada jesu. Trenutak nakon meča kada se Cedric pozdravljao s publikom da bi zatim se Triple H pojavio i odveo ga u backstage na oduševljenje publike je bio odličan. Na kraju su ga i potpisali, kako su svi fanovi i htjeli, ali eto sada gubi vrijeme s Aliciom Fox.

12. Johnny Gargano & Tommaso Ciampa vs The Revival – NXT Takeover: Brooklyn

Dobili smo još jedan izvanredan meč u NXT Tag Team diviziji! Iznenađenje! Ili ne? Meni baš i ne jer to je ono što sam očekivao od ove četvorice – da će ukrasti show i imati najbolji meč večeri. U tome su i uspjeli. Dash i Dawson jako pametno rade i nikada nije dosadno gledati njihove control segmente. Gargano i Ciampa su imali nekoliko dobrih hope spotova tijekom toga perioda. No, završnica je bila nešto najbolje. Nekoliko odličnih near fallova, od kojih je najbolji onaj kada je Gargano imao pobjedu u rukama, no Dashova noga je bila na užadima. Tada sam pomislio da imamo nove prvake, ali ipak ne. Nešto izvanredno. Nemam apsolutno nikakvih problema s time što je Revival zadržao titule jer smo vidjeli još jedan njihov meč koji je bio čak i bolji od ovoga gdje su Ciampa i Gargano pak osvojili titule. O njemu više nešto niže u članku.

11. The Miz vs Dolph Ziggler – WWE No Mercy – ****1/4

Meč večeri na No Mercyu u svakom slučaju! Ziggler i Miz su imali sjajan feud u ovih nekoliko mjeseci i ovdje su ga podigli na još višu razinu. Zigglerova karijera je bila na liniji, a to automatski znači da je meč bio od velikog značaja za obojicu, i publika nije imala izbora nego biti na nogama za vrijeme posljednjih minuta. Dosta dobro su gradili meč, svidjelo mi se kako je Ziggler iskorištavao svaku priliku i napadao Miza iz svakog kuta, da bi ga Miz sredinom meča uspio usporiti. Završnica je bila fantastična i još više od toga. Kickouti na finishere su bili očekivani, ali to mi nije smetalo. Iskoristili su ih u najboljim trenutcima, nisu izgledali bezvrijedno i bespotrebno i samo su izgrađivali meč. Pojava Spirit Squada i uplitanje Maryse samo kako bi ih se Ziggler jednim potezom riješio, otjerao ih u backstage i onda još pobijedi Miza je nevjerojatno. Ziggler je ovime nadoknadio barem pola loša bookinga i svih tih silnih poraza u zadnje vrijeme. Ispao je jako, osvojio je ključan meč i sada je prvak. Glasine su kazale kako Ziggler napušta WWE, ali to nije slučaj i drago mi je zbog toga. Svaka čast Mizu i Ziggleru, definitivno jedna od najsvjetlijih točaka za wrestling u 2016. godini. Tko bi rekao.

10. The Revival vs American Alpha – NXT Takeover: The End – ****1/4

Njihov meč u Dallasu je bio jako zabavan, ali nije bio odličan zbog nekoliko pogrešaka i miskomunikacija. No, ovaj je bio i jedno i drugo. Zaista fantastičan meč, jedan od najboljih tag team mečeva u cijelom WWE-u u zadnjih par godina te definitivno najbolji tag team meč u NXT povijesti. Za nijedan dio meča ne bih rekao da je dosadan. Uobičajena WWE tag team formula je da negativac dominira srednjim dijelom meča i na kraju se pozitivac vrati u meč te eventualno pobijedi. Skoro svi mečevi imaju tu mrtvu sredinu gdje negativci dominiraju cijelo vrijeme na dosadan način. Ovdje to nije slučaj jer se radi o Revivalu, a oni su zakon. Svaki dio meča je bio jednako važan, bio to početak ili kraj. Revival je imao izvrsne prljave taktike kako dobiti kontrolu nad mečom, dok su Gable i Jordan pronašli kontre na njihove spletke. Ovdje nije bilo nikakvih pogrešaka, sve je odrađeno kako treba i ja sam trenutno najsretniji čovjek na svijetu. Veliki plus ide zbog meni iznenađujuće pobjede Revivala također. Nisam se nadao da će vratiti titule, ali ako mene pitate, ja nemam ništa protiv toga. Ako se ne varam oni su ovom pobjedom postali prvi ikada dvostruki prvaci u NXT-u, o bilo kojoj tituli da se radilo.

9. AJ Styles vs John Cena – WWE SummerSlam – ****1/4

Najbolji meč večeri na SummerSlamu i to daleko. Bilo je odlično. Jako mi se svidjelo kako su izgradili meč. Nije izgledalo kao na Money in the Banku gdje su prvi dio meča radili bazične stvari i pokoju dobru kontru, a u drugom dijelu samo udarali poteze bez mnogo povezivanja. Ovo je bilo mnogo više povezano, atmosfera je bila odlična, a kickouti na finishere mi nisu smetali jer su, kao što sam već spomenuo, fantastično izgradili meč i učinili da ti kickouti nešto znače. Čak mi niti kickout iz AA s užadi nije smetao zato što je Cenina reakcija koja je govorila toliko toga bila neprocjenjiva. Tako mi je drago da je Styles uzeo čistu pobjedu protiv Cene. Moment je bio fantastičan i potpuno je izgledalo kao ‘passing the torch’ trenutak. Styles je sada novo lice, Styles je pobijedio Cenu čisto i zapravo stao iza svih svojih riječi i pokazao ono što je i govorio. Nešto takvo nismo dugo vidjeli u jednom feudu Johna Cene. Stvarno mi je drago zbog Stylesove pobjede.

8. Dean Ambrose vs AJ Styles – WWE Backlash – ****1/4

Napokon smo došli i do tog okršaja između Ambrosea i Stylesa. I dok feud tada još uvijek nije bio toliko razvijen, bojao sam se kako publiku možda neće biti toliko briga za meč, ali sam se prevario. Odlična atmosfera tokom cijelog meča. Što se tiče samoga hrvanja, bilo je izvrsno. Meč je dobio ogromno puno vremena, lijepo i polako su ga gradili od početka, Styles je bio na svome vrhuncu kao i u svakom PPV meču kojeg je do sada imao, a Ambrose je imao jedan od boljih nastupa ove godine i ovo mu je za sada najbolji jedan na jedan meč u 2016. Potezi su bili dosta raznoliki, Ambrose je izvodio neke poteze koje regularno ne izvodi, bilo je mnogo uzbudljivih near fallova, Styles je imao dobar leg work kojeg je Ambrose dobro prodao, iako je malo pri kraju zanemario, no upravo u tome kraju je odlučio podići nivo intezivnosti kada je udario onaj prelijep Basement Dropkick, zatim Suicide Dive i onaj skok u publiku, stoga sam malo pogledao kroz prste na prodavanje. Protiv završetka i odabira pobjednika nemam apsolutno ništa protiv. Styles je iskoristio situaciju, pobijedio je na taj način, ali je pobijedio i sada je prvak. Ambrose s druge strane nije ispao nimalo oštećen u porazu jer je imao sve konce u rukama.

7. Sami Zayn vs Kevin Owens – Battleground – ****1/2

Fantastičan meč! Priča koju su ispričali bila je sjajna. Njihov meč na Paybacku prije par mjeseci bio je dobar, ali nije imao nikakve emocije uz sebe, nije bilo nikakve konkretne priče, dok je ovaj imao uz sebe mnogo emocije i priča je bila fantastično ispričana. Pogreška Zayna kod Asai Moonsaulta mi nije toliko zasmetala, iako je bila prilično gadna i mogao se ozlijediti. Završetak je bio odlično odrađen, jedan Helluva Kick, onda onaj trenutak gdje Zayn hvata Owensa u svoje naručje, pa zatim i drugi Helluva Kick i priča je gotova. Jako sam zadovoljan mečom. Šteta samo što nikada nisu iskrostili ovu ogromnu pobjedu za Zayna nego je nakon ovoga proveo nekoliko mjeseci na Rawu ne radeći ništa.

6. Kota Ibushi vs Brian Kendrick – WWE Cruiserweight Classic – ****1/2

Fantastično. Ibushi je imao još jedan izvanredan meč s jednako izvanrednom izvedbom, kroz cijeli turnir je bio konstantan. No, Kendrick je također zasjao u ovome meču. Od početka turnira mi se svidio njegov karakter negativca, a to je najviše pokazao u ovome meču kada je taktičkim nadmudrivanjima (zaplitanje Ibushijeve noge u ogradu kako bi dobio pobjedu odbrojavanjem) pokušao pobijediti Ibushija. Također, izvodio je razne kreativne poteze kao što je onaj Neckbreaker u Turnbucklove. Ibushi je letio svuda i nevjerojatno je kako je svaki njegov potez bio fluidan. Udarci su mu također bili jako intezivni i dobro su se uklopili u cijelu tu priču s Kendrickom koji je već u kasnijim godinama svoje karijere i takvi udarci mogu biti ključni za daljni razvoj meča. Činilo mi se i kako je Ibushi izveo nekoliko poteza koje koristi Kenny Omega što je bio odgovor na Omegino korištenje Ibushijevih poteza u finalu Climaxa. Zaista fantastičan meč, odlično su ispričali priču s Kendrickom kojemu je ovo najvjerojatnije zadnja veća prilika da postigne nešto u karijeri i na kraju je zakazao. No, to je stvorilo jedan odličan trenutak nakon meča kada je Bryan došao u ring i zagrlio Kendricka. Ovo je bio jedan od manje predvidljivih mečeva na turniru.

5. AJ Styles vs Roman Reigns – WWE Extreme Rules – ****1/2

Isprva sam s ovim mečom imao taj problem da je bilo previše Kickouta na finishere. Ali nakon drugog gledanja, bolje mi je sjeo. Mnogo, mnogo bolje od njihovog meča s Paybacka, sjajno su iskoristili ovu stipulaciju. Akcija je bila fantastična, borili su se u i oko ringa, skakali jedan na drugoga, razbijali se stolicama i lomili stolove. Styles je ovim mečom zaista pokazao da je gazda u ringu, osim što je dao nekoliko prilično oštrih poteza, također je i primio dosta velikih bumpova. Upadanja Cluba i Usosa su dobro odrađena i bilo je nekoliko izvrsnih near fallova na kraju. Onaj Styles Clash na stolicu iz kojeg je Reigns kickoutao je bio moj najveći problem meča, ali oprostit ću im koliko je ostatak meča bio dobar.

4. TJ Perkins vs Kota Ibushi – WWE Cruiserweight Classic – ****1/2

Najbolji meč na turniru. Bilo je apsolutno predivno. Rijetko ćete vidjeti meč u kojem dva hrvača uspio na tako odličan način povezati toliko stilova hrvanja. Ovdje je bilo svega. Standardni potezi, highflying akcija, zahvati i mat work. Perkinsov leg work na Ibushiju je bio izvrstan, svidjelo mi se kako je u početku uspio blokirati njegove udarce nogom, nešto što nitko do sada nije uspio napraviti. A onda je višestruko puta stavio Ibushija u Knee Bar kako bi eventualno kasnije smanjio jačinu i efektivnost njegovih udaraca. Kickout na Golden Star Bomb je bio izvanredan. Nemam ništa protiv kickouta iz finishera kada je to predstavljeno na ovakav način. Ibushi je sve dokrajčio s time potezom, ali Perkinsa jednostavno nije mogao. Predivan near fall, još bolja reakcija publike. Upravo ta priča je bila efektivna u ovome meču – Ibushi je do sada sve masakrirao svojim udarcima, iznenađivao ih svojim highflying sposobnostima i potezima, ali je Perkins u ovome meču na sve to imao odgovor. Još jedan meč u kojemu je pobjednik bio neočekivan iako je bilo već glasina da Ibushi neće u WWE još. Ibushi je MVP turnira, tri najbolja meča turnira su ujedno i tri njegova meča. Svaka čast.

3. AJ Styles vs Dean Ambrose – WWE TLC – ****1/2

Uvjerljivo najbolji meč večeri. Ovo što su ova dvojica napravili bilo je jednostavno predivno. Meč je trajao dosta dugo, ali ja ga ne bih nazvao dosadnim niti u jednom trenutku. Početak je očekivano bio pomalo spor, ali ubrzo su prešli na brawl po cijeloj areni što je bio odličan način da se već pridobije publika u početnim minutama meča. I onda su krenuli oni veći spotovi, od kojih bih izdvojio onaj Ambroseov Elbow Drop, a onda i Stylesov 450 Splash. Izvanredni spotovi. Uz sve to dobili smo hrpu manjih spotova, uzbudljivu akciju, napetu završnicu i sve u svemu jedan predivan TLC meč. Sve što su radili bilo je čisto i odrađene do skore savršenosti. I ne, nemam problema sa završetkom. Ellsworth je došao i pomogao Stylesu da pobijedi. To nije nelogično. Možda je jednostavno shvatio da ga je Ambrose iskorištavao kako bi s uvukao Stylesu pod kožu. Zaista sjajan meč, Styles je još jednom briljirao ovim izdanjom, bilo koji meč da ima uvijek se snađe, a Ambrose je dokazao da su oni koji sumnjaju u njegove sposobnosti u krivu.

2. The Revival vs #DIY – NXT Takeover: Toronto – ****3/4

Ja jednostavno nemam riječi za ovaj meč. Bilo je toliko dobro da su uspjeli nadmašiti svaki tag team meč u povijesti NXT-a, ali se i probiti na listu top 3 NXT meča ikada. Isto tako, jedan od najboljih tag team mečeva u zadnjih nekoliko godina. Koliko je sam meč bio dobar, sami ćete shvatiti kada ga pogledate, jer ga morate pogledati, a ja vam riječima ne mogu dočarati tu magiju. Samo ću reći da toliko inovacije u nekom meču, a da pritom ne koriste neke atraktivne highflying poteze, nisam dugo vidio. Revival je oduvijek bio fantastičan tim koji toliko pazi i na najmanje detalje u meču, a njihovi pokušaji nadmudrivanja i varanja zapravo nisu mutavi kao što je to kod većine timova nego sve ima svoj tijek, sve ima svoje zašto i zato. Njihov rad je baziran na tako jednostavnim potezima i mat worku, ali kada svaki potez odrade savršeno, onda to izgleda tako dobro. Gargano i Ciampa su jako uspješni kao tim i drago mi je da su ostali u tom obliku jer sudeći po ovome meču, imaju kemiju i karizmu, a i popularnost. Svaki fall u ovome meču je bio fantastično izgrađen. Završetak prvog je došao iznenada, ali je završni spot bio toliko dobar da sam ustao sa stolice. Drugi spot je bila više back-and-forth akcija, ali se razvila na neku sljedeću razinu koja nas je dovela do trećeg falla koji je bio nevjerojatan. Imali smo mnogo callback spotova, od kojih je i onaj završni potez iz Brooklyna kada je Wilder s Inverted Figure Four Leg Lockom uzeo pobjedu. Ovdje se to naravno nije dogodilo, ali je bilo savršeno za izgrađivanje napetosti. I onda imamo krađu finishera, ali ne, ni tu nije meč završio nego je još potrajao koji trenutak kada su #DIY stavili Revival u dvostruki zahvat i ovu su tapkali. Nevjerojatno dobro. Otiđite pogledati ovaj meč ako još niste.

1. Shinsuke Nakamura vs Sami Zayn – NXT Takeover: Dallas – ****3/4

Mislim da ne postoji ta riječ kojom bih mogao opisati moje oduševljenje nakon što je ovaj meč završio. Prije meča sam se bojao da je možda malo preveliki hype stvoren oko ovoga meča i da na kraju meč neće ispasti baš tako dobar, ali drago mi je da sam bio u krivu jer su Zayn i Nakamura dostavili klasik koji će se pamtiti još dugo, dugo vremena. Čim je Nakamura izašao na rampu s onom fantastičnom pjesmom, prošli su me trnci kroz tijelo. Još uvijek nisam mogao vjerovati da ćemo vidjeti Nakamuru u NXT ringu. Publika je voljela svaku sekundu ovoga meča, no nisu imali drugog izbora. Ono što je ovaj meč učinilo tako fantastičnim je bila brutalnost, neprestani, konstantni, brutalni stiff udarci s obje strane. Čak smo vidjeli i tu famoznu izmjenu laktova koja je česta u Japanu, a ne u WWEu tako da je to također bio fantastičan trenutak. Činjenica da je Nakamura krvario iz nosa dodatno pomaže ovome. Wrestling je bio super, izgledalo je kao da se ova dvojica susreću u ringu po deseti put i da znaju jedan drugoga tako dobro. Izvrsno su funkcionirali zajedno i pokazali super kemiju. Mislio sam da će Nakamura imati malo komplikacija prilikom prilagodbe kao što je Hideo Itami imao, ali nije. Prvi njegov meč u WWEu je odmah ujedno bio i klasik te ozbiljan kandidat za meč godine. Bio sam na rubu stolice kada sam pratio ovaj meč uživo, iz sekunde u sekundu meč je postajao sve bolji i bolji, uzbudljiviji i napetiji. Bio sam presretan što se ovaj meč dogodio. Na kraju je Nakamura ostvario pobjedu s dvije Kinshase. Ne mogu opisati koliko sam bio oduševljen ovim mečom na kraju. Jedini problem koji me sprječava da ovome dadne 5 zvjezdica je nedostatak priče iza ovoga meča, bio je to samo dream meč koji je služio za uvođenje Nakamure u NXT. No sve ostalo je bilo savršeno i podsjetilo me zašto obožavam pro wrestling. Segment nakon meča je bio jednako fantastičan, Zaynu je ovo bio i posljednji NXT meč i ako mene pitate, otišao je u stilu.