Godina je iz nas, svašta se događalo, a kada se na kraju podvuče crta te zbroji i oduzme sve što se dogodilo, bilanca može biti pozitivna ili negativna. Dobro, može biti i nula, no nećemo cjepidlačiti. Evo u koju kategoriju spadaju neke wrestling federacije.

Lucha Underground (dobar)

Riječima velikog Julija Cezara – veni, vidi, vici. Upravo je to Lucha Underground napravio, pokazao nam je kako ne trebamo imati ‘neka druga vremena’ kako bi imali sjajno hrvanje. Dostavili su nam dobre borbe, zanimljive likove, često ridikulozne priče i sve to uz veliku dozu stila te puno gela na kosi naše glavne zvijezde, ujedno šefa promocije. Ipak, za njih će ova godina biti obilježena kao godina borbe, ona u kojoj su se trudili dobiti sredstva za napraviti drugu sezonu. Osluškivale su se glasine, tražile informacije, a onda je poput zvijezde repatice došao odgovor – vidimo se 2016. godine u drugoj sezoni. Nadamo se kako će se nastaviti istim putem kao i do sada.

NXT (dobar)

Bila je ovo sjajna godina za NXT. Napravljeni su veliki pomaci zbog kojih smo ovo tretirali kao zaseban proizvod, kao zaseban brand. Razvojni program pokazao je kako često može biti bolji od ‘onog pravog’, ponajprije u ženskom hrvanju koje nas je oduševljavalo. Specijalni događaji više nisu vezani samo uz dvoranu koju smo toliko zavoljeli, čak niti samo za Ameriku kada nam je London pokazao kako ih se može dočekati i van granica matične države. Roster je krajem godine slabiji nego na njenom početku, pokoja ozljeda i ponešto odlazaka na RAW u tome su pripomogli, ali brige za budućnost nema. Stigli su novi ljudi i zadržali kvalitetu na visini.

NJPW (dobar) 

Najveća Japanska kompanija nastavlja proizvoditi kvalitetne događaje i mečeve. Slobodno se mogu smatrati drugom najvećom kompanijom svijeta, sad kada TNA više ne zauzima to mjesto. Nadam se da ih ovaj navodni val odlazaka neće oštetiti jer imaju još uvijek puno kvalitetnih wrestlera koji zaslužuju dobiti priliku. Možemo reći kako je prošla godina bila još jedna dobra godina u nizu za New Japan Pro Wrestling.

WWE (loš)

Neki će reći kako je ovo bila najgora godina koju je kompanija imala. I dok se oko toga mogu voditi rasprave, stavite samo ‘jedna od’ ispred i bit ćete potpuno u pravu. Imao je WWE svojih super momenata, ali oni su patili zbog stalnih oscilacija. Loše stvari su bile više loše nego što su dobre stvari bile dobre. RAW je češće bio loš nego dobar, pogotovo uz svoje trosatno trajanje, dok je Smackdown skoro pa definicija riječi predvidljivo. Dodajte na to ozlijede kojih je bilo malo more, veliki dio godine lakše je bilo složiti dobar PPV card s onima kojih nema nego s onima kojih ima. Pogotovo zato što se od onih koji su tu nisu radile dobre stvari. Nisu se od njih probale stvoriti zvijezde, ponovo su se vrtjela ista stara imena, uz pokojeg povremenog borca.

ROH (loš)

Ring of Honor je postala kompanija koja zapravo ne proizvodi previše loših stvari, ali isto tako ne proizvode ništa što bi nas zainteresiralo da pogledamo njihov show. Njihov tjedni događaj postaje dosadan jer se ništa zanimljivog ne događa, booking postaje jednostavan, uobičajen i zato ne zanimljiv i iako znaju imati dosta dobrih mečeva na PPVima, u globalu to nije onaj stari ROH od prije puno godina s dobrim pričama i odličnim mečevima. Polako postaju dosadni i fanovi će izgubiti bilo kakvo zanimanje za ovaj show ako nešto ne promijene.

CZW (loš) 

Iako CZW zna proizvesti dosta brutalnih mečeva (nekad i previše brutalnih) i pamtljivih trenutaka, ipak treba dosta rada na ovoj kompaniji. S obzirom na rane godine ove kompanije, mislim da su čak i malo opali. Imaju pokoji dobar meč tijekom godine, no sama organizacija događaja i booking zna biti loš. Previše je psovanja u promoima, mečevi nekad znaju imati dosta pogrešaka i onda ne ispadni. Malo više civilizacije, bolji booking, organizacija događaja na nekom većem i boljem prostoru bi bilo dobro za ovu kompaniju. Mogu oni bolje.

TNA (loš)

Kompaniju koju vodi Dixie Carter mogu bez problema usporediti s Hrvatskom željeznicom u kojoj vlakovi stalno kasne, a zbog starosti istih i kompletne infrastrukture nikada niste sigurni hoćete li živi doći do cilja. Skoro stalno dođete, baš kao što je TNA došao do kraja još jedne godine kada mu se predviđalo gašenje. Financijski problemi, slaba gledanost samo su nusprodukt lošeg proizvoda kojeg nam serviraju, ponajprije lošim odlukama. TNA ima potencijala za puno više samo kada bi netko kockice postavio na pravo mjesto, ovako u najbolju ruku izvuku mediokritet. I baš kao na željezničkim kolodvorima, ljudi dolaze i odlaze pa je teško znati tko pije, a tko plaća.