Vrlo često je naporno pratiti WWE produkt i to redovito. Gotovo je nemoguće popratiti sve. Ako biste pratili sve iz tjedna u tjedan, iz showa u show, vjerojatno biste izgubili život, odnosno proveli ga čitavog gledajući tu kompaniju. I rijetko biste imali vremena odgledati neke druge kompanije koje su u većini slučajeva zabavnije od bilo čega što WWE proizvodi.
WWE nam je malo olakšao tu situaciju kada je smanjio broj PPV-ova gotovo dvostruko gdje više neće svaki brand imati svoje PPV-ove nego će svaki PPV biti za oba branda. No, izgleda da su već deveti i deseti mjesec odlučili napuniti s čak tri PPV-a, odnosno tri “velika showa”.
Prvi je na redu Hell in a Cell PPV koji je inače redovan PPV. Dogodit će se 16.9. Već 6.10. Super Show-Down iz Australije pred navodno 80000 ljudi, kako WWE tvrdi. A onda 28.10. nas čeka nas čeka Evolution, PPV na kojem će nastupati isključivo i samo žene. A da ne govorimo kako nas već onda sredinom 11. mjeseca čeka još jedan buran vikend gdje ćemo vidjeti NXT Takeover i Survivor Series PPV. Da ne govorim kako će uskoro krenuti i taj NXT UK za kojeg stvarno ne znam kako ću naći vremena, a možda bih volio pogledati. Da ne govorim kako će krenuti izbacivati Mae Young Classic epizode uskoro.
I sve bi to bilo bajno i sjajno da su cardovi dobri i da se osjeća hype za barem dva od ta tri showa. Ali ne. Hell in a Cell bi čak mogao biti i solidan PPV jer card neće izgledati nimalo loše, ali kako biti zainteresiran za PPV u kojem forsiraju istoimene mečeve, imalo to smisla ili ne, zaslužili ti mečevi Hell in a Cell stipulaciju ili ne? Teško se onda u takve mečeve uživjeti, a WWE nam je, ako se uokvirimo samo u ovu godinu, pokazao kako više nijedan meč nije sigurno dobar, nijedno rivalstvo više nije sigurno dobro. Sve to može biti potencijalno dobro, ali k vragu i tome kada WWE gotovo nikada taj potencijal ne iskoristi.
Drugi show nam je naravno Super Show-Down u Australiji. Nakon Greatest Royal Rumblea ranije ove godine koji se desio u Saudijskoj Arabiji, ovo je još jedan veliki show koji je WWE odlučio napraviti van granica Sjeverne Amerike, valjda kako bi pokazali svoju moć i ondje te dokazali kako bez problema u Australiji mogu napuniti tako veliki stadion. I sve je to kul, ideja na papiru se meni dopada. Nemam problema protiv tako velikih showova ako će to biti nešto posebno. Ali, osim sa produkcijske strane, nisam siguran čeka li nas spektakl od showa. WrestleMania nas već neko vrijeme uči o tome, Greatest Royal Rumble nas je naučio da tako velik show ne znači de facto i odličan show, a bojim se da će nas naučiti i Super Show-Down. Zašto? Jer to je jednostavno tako. Oni će dati jedan meč koji će prodati karte, koji nužno neće biti dobar, ali definitivno ima neko značenje ili povijesno obilježje sa sobom. U ovom slučajno to je meč HHH-a i Undertakera. To je definitivno najveći meč na showu jer on cilja na casual publiku koja će i kupiti karte te popuniti te tribine. Jer jedino tako i mogu prodati toliko karata. Tu i tamo ćemo se zaplesti koji kvalitetan meč kao na Greatest Royal Rumbleu gdje smo vidjeli onaj Ladder meč. Ovdje će to biti meč Bryana i Miza. To je meč kojemu je cilj dati ipak određenu dozu kvalitetnog meča kako ne bi sve ipak bilo nalik na house show kvalitetu mečeva. Ostatak carda će biti ili nasumično sklopljeni mečevi ili neki tag mečevi.
Evolution PPV je dobio mnogo pozornosti na tjednim showovima. Onaj tjedan kada su ga najavili mislim da ga je svaka osoba na Rawu i SmackDownu spomenula i pritom mislim čak i na muškarce koji su “sretni jer će žene imati svoj PPV”. Čuli smo jednom u početnom segmentu, jasno i glasno, bit će PPV za žene. Nema potrebe ponavljati to još 50 puta na showu, to neće pomoći, to će čak i odmoći jer time se daje do znanja da nam se taj show nabija na nos i tada publika takve stvari odbija prihvatiti. Ja nemam osobno ništa protiv ovoga PPV-a, neka se desi. Ali prevelika prašina se diže za njim, previše se o njemu govori kao o nekom ogromnom showu koji bi mogao ispisati povijest. A zapravo su očekivanja ta da će ovo biti u najveću ruku prosječan show u kojem će hajlajti biti trenutci. Ne kvaliteta mečeva ili sami mečevi. Nego trenutci poput povrataka legendi i takvih gluposti. Jer to je upravo kako WWE koncipira i strukturira svoje jubileje, velike showove ili neke bitne događaje. Na trenutcima. Koji su obično nezanimljivi, već viđeni ili jednostavno loši. Taj show bi trebao pokazati budućnost ženske divizije, predstaviti publici nešto novo, staviti to novo ispred staroga, ali izgleda da će biti upravo suprotno. A kako i ne bi, kada postoji vrlo malo žena u diviziji koje su bitne i oko kojih se vrti neka priča. Sva sreća pa ćemo dobiti mečeve i NXT-a i NXT UK-a koji bi bitno mogli popraviti dojam o showu.
Sve skupa, nakon ove ne tako duge, ali dovoljno detaljne analize, dalo bi se naslutiti kako kvantiteta ne znači odmah i kvaliteta. Jer koliko se WWE trudio pružiti nam više velikih showova godišnje u kojem izgleda uživaju većinom samo producenti i Vince koji se smiješi u backstageu govoreći “vidi koji sam ja majstor napunio sam stadion u Australiji” ili Stephanie koja se neprestano hvali kako je ona zaslužna za dobar dio takozvane ženske revolucije koja je očito samo sjena svojeg zlatnog vremena koje je trajalo vrlo kratko, barem ako ćemo se dotaknuti main rostera. Oni će zaraditi para na ovome, neki će se od nas naživcirati jer vjerojatno nijedan od ova tri showa neće biti pretjerano dobar, ali to je tako.
Zato recimo možete pogledati All In ovoga vikenda ili Marufuji 20th Anniversary gdje će nastupiti čak i Hideo Itami. Tijekom idućeg mjeseca će se naći i tri Destruction showa koja nemojte gledati cijeli, ali gledajte ono što je bilo bitno. Tu je i New Japanov show u Americi krajem mjeseca na kojeg bi se dalo baciti oko. ROH će imati svoj Death Before Dishonor PPV na kojem će se možda naći neki dobar meč. I tako. Pogledajte nešto od toga radije, ako ćete samo čekati WWE Evolution ili Super Show-Down nećete se baš previše razveseliti.
Ovaj sam članak sklopio u svega nešto više od pola sata, nisam nešto posebno razmišljao o ovoj temi tako da nisam išao u duboke dubine, nego sam htio nešto napisati na portalu reda radi, a budući da mi se ne da pisati Raw pregled što bi mi bilo ravno muci, odlučio sam napisati nešto drugačije, pa eto, uživajte u ostatku večeri.
Be the first to comment on "Pogled odozgo – Tri WWE PPV-a u periodu od mjesec dana"