Redovito pratim NXT, bilo to tjedne epizode ili Takeover. NXT je tamo još 2014. i 2015. bio sjajan produkt pun svježih i odličnih likova koji su na tjednoj bazi pružali dobre ili odlične mečeve, a šlag na sve bio je i sam Takeover koji se uveo 2014. godine.

No, s vremena na vrijeme, a naročito prošle godine, publika je počela udaljivati se od njihovog produkta i NXT već početkom 2016. više nije bio tako vruć i zanimljiv produkt kako je bio samo par mjeseci ranije. Mogli ste komotno preskočiti svaki tjedni show i pogledati Takeover bez da se bojite ste išta propustili. Jer NXT je postao mjesto s 90% ljudi kojima razvoj nije trebao, koji su već razvili svoj karakter na indy sceni i koji su došli u NXT kao gotov, upakirani proizvod. Zadnje pravo doba NXT-a kada se događao razvoj karaktera je bilo u doba Zayn/Owens feuda.

Tu su onda došli Finn Balor, Samoa Joe, Shinsuke Nakamura, Austin Aries Bobby Roode i ostali. Oni su svi bili hrvači koji su već stvorili svoje ime na indy sceni i nije im trebao NXT u većem dijelu toga. No, proces je bio takav da se moralo proći kroz NXT. I onda se dogodilo to da je NXT krenuo graditi svakog novog lika kao ‘hottest free agent’ što je dovelo do nestanka priča. Priča u feudovima je bilo jako malo ili je nije bilo, a skoro svaki meč na Takeoveru bio je dream meč dvaju popularnih likova. I zbog toga je tjedni show postao potpuno nebitan jer niste imali što za vidjeti. Nije on bio nužno užasan, samo je bio prazan, dosadan, monoton i bezveze jer i dok se nije događalo mnoštvo loših stvari, nije se događalo ništa što bih preporučio drugima da pogledaju.

Došlo je do toga da je ženska divizija doživjela prilično drastičan pad. Prije su imali odlične mečeve, no sada su oni samo dobri, a to je….dosadno jer smo navikli gledati nešto više. Jedino što je nekako bilo dobro u NXT-u je bila ta tag team divizija koja je s Alphama, Revivalom, Garganom i Ciampom doživjela renesansu jer su konstantno pružali fantastične mečeve.

Storylineovi oko NXT titule postali su glupi. Zapravo nisu bili glupi jer ih nije niti bilo. Najsvježiji primjer je upravo Nakamura/Roode feud. Njih dvojica jedva da su se vidjeli koji puta u ringu međusobno, a imali su dva meča na Takeoveru. Ako ne griješim, između San Antonija i Orlanda uopće se nisu niti vidjeli nego je NXT gradio njihov feud na promo videima i segmentima od prije. A to je bilo užasno dosadno jer želimo priču, a između njih dvojice su je mogli itekako napraviti.

No, nakon Takeover: Orlanda, NXT je najavio kako ulaze u novu eru. Titule novog izgleda su uvedene, a grafike su se promijenile na tjednim epizodama. I znam da grafike apsolutno nemaju nikakve veze s kvalitetom produkta, ali to je nekako pridonijelo na osvježenju samog prostora i samog showa. Nekako je sve izgledalo inovativno i bolje.

Ipak, nisam htio vjerovati da će nove grafike zaista označiti i novu eru u kvaliteti produkta. Jer, koliko je puta Impact u zadnje dvije-tri godine najavio novu eru, mijenjao ime, ring, stage i bilo što drugo, na kraju od toga nije bilo ništa. Ne i sa NXT-om. Iz NXT-a su otišli ljudi koji su i trebali otići. Nakamura, Joe, Dillinger i Aries lagano su prešli na glavni roster, a u kompaniju su došli likovi poput Ohna, McIntyrea, Blacka, a ako tome pridodamo i UK diviziju koja se tu i tamo pojavi, imamo jedan jako zanimljiv roster.

No ono što je najbitnije, uspjeli su u toj svojoj novoj eri. Uspjeli su je učiniti zapravo, uspjeli su mene natjerati da povjerujem da je ovo novo razdoblje u NXT-u – razdoblje u kojem neće svakoga tko se pojavi nazvati ‘hottest free agent’ i razdoblje u kojem će biti priča. Svaka tjedna epizoda između Orlanda i Chicaga bila je vrijedna gledanja. Sadržavala je razvoj karaktera, razvoj priča i imala je zabavne mečeve. Zaista sam uživao u svakim, a to možete pročitati i u nekim mojim NXT pregledima.

McIntyre se vratio u pokazuje u svakom meču publici zašto on može biti top hrvač u kompaniji. Aleister Black već mi je jedan od najdražih jer ima prisutnost samo takvu, a o karakteru da ne govorim. Roderick Strong je napokon dobio ponešto spotlighta u zadnje vrijeme i isplatilo se. Hideo Itami se vratio i nadajmo se da neće otići ponovno. Kassius Ohno se vratio i pokazao da mu kilaža ne predstavlja problem kada se radi o kvalitetu performansa. Andrade Almas ne živi najbolji život, ali je tu da napravi zabavan meč. Bobby Roode ima zanimljiv i popularan gimmick. Tag Team divizija se lagano zahuktava jer se pojavljuju nova lica. Ženska divizija lagano dobiva karaktere, a napokon bi mogla doživjeti neorenesansu nakon što se završi nadolazeći ženski turnir.

Sve u svemu, nadam se da je ovo zaista nov početak za njih i da neće vrlo skoro stati. Jedino se pitam – ako mogu napraviti dobar produkt, zašto su onda godinu dana nekako napravili stanku od toga i kao da su rekli ‘Ne da nam se, mi smo svoju reputaciju izgradili i živjet ćemo na njoj neko vrijeme’? Valjda se ovaj puta to neće dogoditi.