Na vrhuncu Attitude ere, nasilje u WWE je čitavo vrijeme bilo ogromno. Definitno, Royal Rumble 2000. godine nije bio iznimka. Tazz je imao svoj debi, Dwayn ‘The Rock’ Johnson je osvojio Royal Rumble, no jedna borba zasjenila je sve to. Barem meni. Ona u kojoj su se Triple H i Mick Foley, ovog puta pod imenom Cactus Jack, sastali su se u No Disqualification meču za (tada) WWF pojas.
U jednom od najbrutalnijih mečeva koje sam ikada vidio Foley i Triple H su doslovno išli u rat. Neki od svinjarija bili su udarci koljenom sa čeličnih stepenica, zvono na licu, suplex na drvenim paletama, a tko bi mogao zaboraviti bodljikave žice koje se mogu vidjeti zapetljane u koži Micka Foleya, a iste te su nekada išle u smjeru lica. U jednom trenutku, Foley je imao ruke iza svojih leđa zavezane lancima, što je dovelo do ozbiljnih batina, slične onima koje je godinu ranije zaradio. Triple H u jednom trenutku izveo brutalan Piledriver na komentatorski stol koji ovog puta nije puknuo.
Međutim, glavno finale bila je jedna od gnjusnih stvari ikada koje je WWE odaslao na male krane diljem svijeta. Triple H je izveo Pedigree na prikovanu hrpu STVARNIH pribadača. Nakon meča, uzdrmani Triple H je izveden iz ringa dok je Foley otišao s pribadačama koje su virile iz njegova lica i tijela.
To će uvijek ostati jedan od najbrutalnijih mečeva svih vremena, barem među onima koji su pušteni u eter.
Be the first to comment on "Osvrt na moj najbolji meč ikad – ROYAL RUMBLE!"