NXT Takeover: WarGames recenzija

NXT je održao povijesni Takeover event s velikim povratničkim mečom, a riječ je naravno o War Games meču. Jesu li se naša očekivanja ispunila, je li Takeover nastavio s nizom odličnih showova i je li još koji meč impresionirao pogledajte u nastavku članka.

Lars Sullivan vs Kassius Ohno

Alen Butumović: Dobio sam baš ono što sam i očekivao prije samog showa. Čista borba s udarcima, snagatorskim i impresivnim potezima i par no-selling trenutaka, pogotovo sa Sullivanom kojeg su na taj način pokušali prodati isto. Ovaj meč je odradio svoje, Sullivan se pokazao izuzetno dobrim. Ohno ga je udarao sa svime i svačime, no nije ga uspio srušiti nego je Sullivan preživio sve te laktove i još ga pobijedio. Izgleda da je Ohno doista netko čija je uloga u NXT-u sada da pomaže nadolazećim talentima. I ako je on u redu s time, onda sam i ja apsolutno u redu. Jer i Ohno je ovdje dobro prikazan, dominirao je par puta rušio Sullivana, ali je ovaj jednostavno bio bolji i to je to. Sjajno grade Sullivana i jedva čekam vidjeti što će s njim dalje. Ovo je bio prvi ozbiljan meč za njega i bome se pokazao. ***1/4

Emir Ahmethodžić: Bilo je dosta dobro, obzirom da je trajalo pet minuta. Ohno je imao nekoliko dobrih udaraca, Sullivan je predstavljen kao zvijer, mada mi je njegovo sellanje u vidu facijalnih ekspresija i trash talka djelovao kao neki lik iz animea. Možda to i jeste bio cilj, ali nisam baš fan toga. Dobro za ono što je trebalo da bude. – **1/2

Aleister Black vs Velveteen Dream

Alen Butumović: Ja sam toliko puta pohvalio ovaj feud i molio sam samo da meč bude barem dobar da mi ne pokvari dojam cijelog rivalstva. I što oni naprave? Upravo ono što ja nisam očekivao – nisu imali dobar meč. Ali su zato imali onaj fantastičan. Ja sam ostao iskreno malo šokiran nakon ovog meča. Aleister Black je već provjerena kvaliteta. To se nije trebalo provjeravati ovdje. Jedino je ostalo vidjeti što će Dream ponuditi ovdje i o njemu je zapravo ovisila kvaliteta meča. I bome je taj dečko odradio fantastičan posao. Ovaj meč nije bio složen. Bio je vrlo jednostavan. Znate zašto? Zato što su pratili ono što se događalo u feudu, sve to su nadogradili u ovome meču, napravili kulminaciju rivalstva i završili ga, sve u 15 minuta. Nije bilo nikakvih fancy poteza, kompliciranih poteza ili ne znam što. Ovo je bilo u svojoj jednostavnosti tako sjajno. Dream je odradio strašan posao što se tiče character worka, čak se usudim reći da je parirao Blacku tu. Obojica su odradili izvanredan posao, neke sekvence su bile sjajne, near fallovi su bili odlični, publika je čak bila podijeljena tijekom meča, Dream je osvojio publiku u nevjerojatno kratkom vremenu i kad sve to spojite, dobijete apsolutno genijalan meč. Oni momenti kada su obojica bili zapeli među užadima su bili sjajan callback na njihovo rivalstvo i što se događalo na TV-u. Nemojte gledati ovo ako niste pogledati isječke njihovog rivalstva. Pogledajte barem promo video prije meča da znate što se otprilike ovdje radi. Tek tada ćete shvatiti kompletnu sliku ovoga meča. Aleister je pobijedio, ali mi se svidjelo što se dogodilo nakon meča gdje je Black napokon izustio Dreamovo ime. To je izgledalo kao Blackovo priznanje da je Dream ipak itekako ozbiljan protivnik i zato mi je to sve skupa bilo genijalno odrađeno. Šokantan meč sve skupa. ****1/4

Emir Ahmethodžić: Rivalitet između ove dvojcie je sjajno odrađen. Predstavili su likove i Blacka i Dreama na tako jednostavan način, ali je perfektno ispalo. Bilo je glasina kako su njihovi matchevi najbolji na house showovima, ali stvarno nisam očekivao ono što sam dobio. Akcija je fantastična bila, storytelling isto odličan, bilo je i dobrih callback spotova. Dream nije bio pregažen, već je bio ravan Blacku. Sjajni su bili i momenti gdje su tauntali jedno drugo, i to je bio dosta važan dio storytellinga, jer se kroz to vidjelo da njih dvojica stvarno razumiju svoje likove i razumiju kakva je njihova priča i šta žele da urade sa ovim. To se dalo primjetiti i na akciji, jer su im svi potezi prilagođeni likovima koje izvode u ringu. Kada neko upita šta to znači psihologija u hrvanju, pokazati mu neki običan match na Rawu i SmackDownu, a potom im pokazati ovaj match. Sve će im biti jasno, samo će im se kazati. A znate šta je najbolje od svega? Dreamu je tek 22 godine star. Pred njim je 20 godina da kuje zanat i da nastavi učiti od najboljih. Nadati se da će nastaviti da napreduje. Uglavnom, Black je pobijedio, što je bilo za očekivati, ali je na kraju ipak uradio ono što je Dream htio – izgovorio mu je ime, u znak poštovanja, tako da je i Dream uzeo moralnu pobjedu. Obojica su izašla iz ovog matcha izgledajući kao milion dolara, a gle čuda – nije bilo potrebno raditi ikakav interference, dq/count out finish, sudijskih ‘grešaka’. Samo ih pustiti da ispričaju kvalitetnu priču i da odrade vrhunski match. Nadam se da će WWE imati ovo na umu večeras kada se Lesnar i Styles budu borili. – ****1/4

NXT Women’s titula: Ember Moon vs Kairi Sane vs Peyton Royce vs Nikki Cross

Alen Butumović: Dobili su 10 minuta i napravili su najbolje što su mogli. Možda je i bolje da su dobili samo toliko, izbjegli su dosadne trenutke, akcija je bila konstantna i više je meč izgledao kao zabavan mali sprint sa ispucavanjem poteza, baš kao što sam i rekao u predviđanjima. Lijepo su odradili, neki potezi su bili izvanredni kao onaj Double Elbow Drop ili Double Eclipse, genijalno odrađeno. Nije odlično, ali je bilo vrlo zabavno i dodatni plus je to što je netko drugi, a ne Kairi Sane uzeo titulu. To je meni super odluka. Sane je zaštićena, dobro je prikazana u meču i nije pretrpjela pin, a Ember je napokon doživjela tu svoju prvu ogromnu pobjedu. Odličan trenutak i vrlo zabavan meč. Sad me zanima što će dalje, vjerojatno će Sane ići ponovno na titulu čemu se veselim. Baš me interesira kako će izgraditi feud između njih dvije. ***3/4

Emir Ahmethodžić: Zabavan sprint. Nisu dobile mnogo vremena, ali su iskoristile svaku sekundu da naprave ovaj match što je boljim moguće. Nije bio kao klasičan multi person match, gdje su dvoje u ringu, a ostali spavaju dok ovog jednog ne izbace iz ringa. Svi su podjednako učestvovali u akciji, paralelno izvodeći poteze, sa brzim ulijetanjem i prekidima. Ember Moon je na kraju pobijedila, što je ok, mada nisam još potpuno kupio tu ideju o njoj. Trebat će malo vremena pretpostavljam, nadam se da će se dokazati vrijednom zamjenom za Asuku na čelu divizije. Kairi je takođe tu, i teško da će napustiti title scenu tako rano. Što se Peyton tiče, očekujem da debituje na narednom SmackDownu. Nema ona više šta tražiti tamo, spremna je za nove izazove, a SD treba još žena. – ***1/2

NXT titula: Drew McInytre (c) vs Andrade ‘Cien’ Almas

Alen Butumović: Baš kao što sam duboko u sebi priželjkivao, imali su odličan meč. Dobili su dosta vremena, bilo je polako i lijepo građeno. Andrade je opet pokazao da je izvanredan heel i pružio je jedan izvrstan performans ovdje. Pogotovo me impresionirao onaj njegov Moonsault s užadi, publika je također poludjela. Drew je bio standardan u meču, na svojoj razini i uvijek konstantan. Apsolutno su mi se svidjele taktike Almasa i Zeline Vege tijekom meča, izuzetno su pridonijele napetosti meča jer je proizvelo jako puno izvanrednih near fallova. I na kraju, nevjerojatno iznenađujuć trenutak s Almasovim osvajanjem titule. Nisam ovo nimalo očekivao, ali sad kad gledam, možda je i ovo stvarno dobra odluka. Jer Almas nije netko tko je došao u NXT i samo ubačen u main event scenu te osvojio titulu. Almas je netko tko je imao dosta uspona i padova u NXT-u, čiji je put do main eventa bio vrlo zamršen, ali sada je sa Vegom našao put do vrha koji je išao vrlo prirodno i meni je drago zbog njega. Što se tiče McIntyreove ozljede, nadam se da nije nešto jako ozbiljno i da će se vrlo skoro vratiti u ringu. ****

Emir Ahmethodžić: Iznenadio me kvalitet matcha da budem potpuno iskren. Nisam očekivao da će biti ovako dobar. Almas je imao jako dobru ofanzivu. Moonsault je izgledao prelijepo. Uleti Vege su isto bili izvanredni i stvarali su dramu i jedan jako dobar near fall. Almas je na kraju uzeo, što se poslije ispostavilo da je vjerovatno zbog povrede McIntyrea, ali svakako iznenađenje koje je potrebno na Takeoverima. Često bude slučaj da su rezultati tako predvidljivi, drago mi je da bude i slučajeva gdje to nije tako. – ****

Triple Threat War Games meč: SAnitY vs Undisputed Era vs Authors of Pain & Roderick Strong

Alen Butumović: Ovo je trajalo gotovo 40 minuta, tako da ako izuzmemo onaj Zayn/Joe 2/3 falls meč i možda još neke, mislim da je ovo jedan od dužih mečeva u NXT povijesti. I apsolutno je zaslužio svu tu minutažu, zapravo svi ovi dečki su zaslužili biti dio ovog predivnog meča i obnoviti povijest. Gledajte, vratite se nekoliko mjeseci unatrag. Jeste li mislili da će jedan Big Damo, indy hrvač koji još uvijek nije stekao veliku slavu, biti dio ovako ogromnog, ovako povijesnog meča kao što je povratak War Gamesa? Ja apsolutno nisam. Ali je Damo, kao i svaki od njih devetorice, bio ključan igrač u svemu ovome. Toliko dobro građen meč je bio da je to nevjerojatno. Drago mi je da je bilo i stolica i kanti i štapova i stolova, odlično su iskorišteni. Neki spotovi s kaveza su izgledali genijalno, recimo onaj Superplex Stronga je bio izvanredan. Dupli Tower of Doom je isto predivno izgledao. Sve skupa, opravdali su svaki hype, svako očekivanje, sve su opravdali i dostavili jedan izvanredan meč koji je trajao i trajao, ali nikada nije bio dosadan, nikada nije bio naporan, uvijek se nešto događalo, uvijek su išli prema naprijed i postupno nadograđivali meč sa sve većim i većim spotovima. Svaka čast. Nije bilo bitno tko će ovdje pobijediti niti je bilo pogrešnog izbora, sva tri tima su pobjednici na kraju krajeva.

Emir Ahmethodžić: Kakav match… Fenomenalno zaista. Jedan od najboljih matcheva u godini za mene. Nije bilo neke prefinjenosti, takmičarskog duha, nadmetanja između učesnika – samo klasična makljaža u kavezu sa tonu razovrsnog oružja, zabavnih momenata i preopasnih spotova. Početak je malo sporiji bio, što je imalo smisla, jer nema razloga da se toliko troša u početku gdje se ionako niti ne kupi fall. Kada je Sanity konačno ušao u match, to je bilo to, to je bio početak kontroliranog haosa od matcha, u čemu ja uvijek uživam. MVP večeri je bio Killian Dain. Kakve je samo poteze izvodio čovjek, a sve je započeo momentom kada je zaključao kavez i progutao ključeve (za ozbilje), zbog čega su nakon matcha svi morali čekati da se kavez digne, jer nisu mogli otvoriti vrata. Superplex sa vrha kaveza je jako dobro izgledao, kao i onaj suplex kroz sto, gdje se Wolfe gadno porezao i dosta iskrvario u toku matcha. Tower of Doom spot jako dobar, ovdje mi je jedino zasmetalo što Akam nije išao po pin kada je imao priliku u drugom ringu, već je to učinio Razar u prvom, iako je bio pun ljudi, što je naravno rezultiralo prekidom pina. To mi je jedina zamjerka. I da, završnica nije bila baš najbolja. Mislim, Shining Wizard na stolicu u glavu je dobra završnica, ali nakon svega što su učinili jedno drugom, ovo nije bio taj kraj jednostavno.. nie bio to. Ali sam zadovoljan sve u svemu. Sjajna makljaža. – ****3/4

Ukupni dojam: 

Alen Butumović: Genijalan show. Mislim, ovo već lagano postaje standard kod NXT-a da imaju tri odlična meča po showu. To je tako nevjerojatno. Main roster će se opet, klasično, trebati dobrano potruditi da uspiju biti blizu ovoga, a kamoli da pokušaju nadmašiti ovaj show. Jer je ovo bilo nešto apsolutno fantastično. Gledate NXT, ne gledate NXT, morate ovo pogledati.

Emir Ahmethodžić: Show je bio fantastičan. Stvarno sam očekivao da Takeover bude slabiji ovog puta, ali će Survivor Series imati veeelki izazov pred sobom da ovo nadmaše. Nije nemoguće, jer card izgleda jako dobro, ali obzirom na tradiciju.. dosta teško.

About the Author

Alen Butumović
Urednik ProHrvanja koji obožava Deana Ambrosea.

Be the first to comment on "NXT Takeover: WarGames recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com