23. novembra je u Chicagu održan treći po redu Takeover: War Games. Na ovom showu se po prvi put ikada održao ženski War Games match, pored već najavljenog muškog War Games matcha, te je odžan triple threat za #1 contendership za NXT titulu na Survivor Seriesu, te je Balor imao prvi match u NXTu od 2016.

Team Baszler vs Team Ripley – War Games match

Opening match je bio ženski War Games. Ispostavilo se da je neko napao Miu Yim u backstageu, te ona nije mogla nastupati. Kao njena zamjena je uletila Dakota Kai. Tako će Dakota biti u timu sa Tegan Nox, Candice LeRae i Rhea Ripley, i oni će odmjeriti snage protiv Shayne Baszler, Io Shirai, Biance Belair i Kay Lee Ray. Candice i Io su započele match. Solidna akcija na samom startu matcha, dobar build up. Io Shirai je rano preuzela inicijativu te je sebe postavila kao dominantni faktor u odnosu sa Candice. To je predstavljalo još veći problem kada je Belair ušla sljedeća. Belair je izgledala jako agresivno u ovom matchu i moram primjetiti kako je dosta napredovala od svog NXT Women’s title matcha protiv Shayne. Rhea Ripley je izjednačila malo snage i unijela oružje u ring. Postalo je 3v2 opet kad je Kay Lee Ray ušla, mada je Ripley i dalje bila superiorna. Belair je u ovim momentima napravila sjajan 450 splash! Čitav kompleks matcha se promijenio kada je Dakota Kai bila naredna. Kai je izašla, vratila se i uništila Tegan Nox. Kai je razvaljivala nogu od Nox, zvanično postavši heel, povrijedila svoju nekadašnju najbolju prijateljicu i napustila arenu. Bilo mi je super kad je Dakota nazvala svoje partnerice Rheu i Candice p****ma. Primjeti se prisustvo novozelandskog mentaliteta. Od ovog momenta je bilo 4v2. Belair je onda super prodavala udarce kendo stickom od Candice. Shirai je imala fantastičan moonsault sa vrha kaveza. Rhea je uspjela da izvuče pobjedu nakon što je napravila Rip Tide Shayni na postavljene stolice. Match je bio super! Rhea je izgledala kao zvijer i odlično je postavljena za title match. U build upu sam načuo kako bi Dakota mogla turnati, i bio sam apsolutno protiv te ideje jer smatram kako je upravo Dakota ta koja bi morala skinuti titulu sa Shayne. Ali ovaj turn je tako odlično izveden da sam sada spreman da im pružim priliku. I dalje mislim kako bi underdog priča Dakote Kai bila savršena za kraj Shayninog reigna, ali imaju moje interesovanje, a Rhea je svakako kvalitetna zamjena za poziciju izazivača. – ****1/4

Killian Dain vs Damian Priest vs Pete Dunne

Naredni je #1 contenders triple threat match, gdje pobijednik dobija match protiv Adama Colea na Survivor Seriesu. Akcija je bila dosta solidna. Priesta nisam nešto poznavao prije ovoga, ali je imao kvalitetno prikazivanje ovdje. Dain je definitivno igrao ulogu razbijača tempa ovoj dvojici. Trostruki big boot je bio kul izvedeno. I nije imao standardnu three way formulu, bilo je dosta trenutaka gdje su sva trojica redovno i u istom trenutku učestvovali u akciji. Ono što je meni zasmetalo jeste što je predugo trajalo. Ovo je išlo skoro 20 minuta, a po meni nije trebalo preći 15. Osjetio sam kako sam zadnjih pet minuta izgubio interesovanje i pitao se kad će završiti. Dakle, iako je bilo kvalitetno, otišlo je malo u overkill zadnjih pet minuta. Dunne je na kraju uzeo pobjedu sa Bitter Endom na Priestu. Mislim da je Dunne bio dobar izbor za pobijednika, mada sam iskreno želio da to bude Dain. – ***1/2

Matt Riddle vs Finn Balor

Balor je trebao da ima match sa Garganom, dok je Riddle trebao biti u War Games matchu, ali su se stvari malo obrnule kako se Gargano povrijedio. Očekivao sam malo energičniji match da budem iskren, ali početak je stvarno bio dosta spor. Možda je to do toga da Balor namjerno želi hrvati sporijim stilom kao heel kako bi bio dosadniji, ali je to znatno uticalo na kvalitet matcha ovdje. Mada moram priznati da jeste bio drugačiji od prosječnog NXT matcha, koliko god to bilo dobro ili loše. Riddleova akcija je bila zabavna. Imao je jako dobar German Suplex i Ripcord mu je bio solidan. Jackhammer kao tribute Goldbergu je isto bio kul. Nakon što je udario Bro 2 Sleep, pokušao je napraviti moonsault, ali mu je Balor kontrirao, udario mu 1916 i uzeo pobjedu. Mogao je biti bolji match da je možda malo bolje strukturiran na početku. Balorova pobjeda je bila neminovna. Treba mu momentuma. – ***1/4

Undisputed Era vs Team Ciampa – War Games match

Main event večeri je muški War Games. Undisputed Era nastupa po treći put u ovakvom tipu matcha, a protivnici su ovaj put Tommaso Ciampa, Keith Lee i Dominik Dijaković. Ciampa ima samo tri člana u ekipi, ali je najavio kako je poslao pozivnicu četvrtom članu, koji se još nije pojavio. Ciampa i Strong su započeli match i akcija je bila ubrzana od samog starta. Sviđa mi se kako je Strong odbacio štaku koju mu je dodao Ciampa. Pokazuje da iako jeste negativac, on želi da dokaže i sebi i Ciampi da može da se bori protiv njega u čistom 1v1 duelu. Mada to nije dugo potrajalo, jer je stigla ispomoć u vidu Kyle O’Reileya. Double team je onesposobio Ciampu na trenutak, ali je veliki Dijaković izravnao omjer. Dominik mi se jako svidio u ovom matchu. Ima super spoj agilnosti i fizikalije. Ima i super look osim toga. Bilo mi je super kako je udarao O’Reileya podlakticom dok bi se O’Reiley odbijao od konopce nazad u njegovu podlakticu. Keith Lee me isto kupio u ovom matchu. Čim je ušao u ring zadao je brutalan udarac Strongu kojeg je odmah oborio. Svidjelo mi se kako Ciampa nije dao Coleu ni da uđe u ring kako treba, već ga je odmah izgurao iz ringa kroz sto. Undisputed Era je već preuzela inicijativu kad je četvrti član. Bila je mala pauza a onda se začula muzika Kevina Owensa. Ovo je bilo veliko iznenađenje za mene. Ja sam očekivao možda Velveteen Dreama ili možda prije Johna Morissona. Ali je ovo jako kul, obzirom da je Owens bio žrtva napada UE, a i on i Cole imaju dosta historije od prije WWEa. I moram primjetiti kako je odmah u prvih par minuta pokazao dosta zanimljivih poteza na koja nisam navikao od njega na Rawu i SmackDownu. Cole je očajnički pokušao da ubijedi Owensa da mu se pridruži, ali je popio stunner za svoj trud. Dijaković je uradio prelijep springboard moonsault. Strong je onda napravio jako kul avalanche samoan drop. Svidio mi se i tease package piledrivera od Owensa. Napravit će ga jednom kad najmanje budemo očekivali.. Poslije toga je uslijedio Panama Sunrise Owensu između dva ringa. Raj za fanove spotfesta. Završna sekvenca kada su svi članovi UE završili kroz sto, zajedno sa onim odličnim dropom Ciampe sa vrha kaveza kada je probacio Colea kroz sto za pobjedu. Super match. Pogotovo nakon ulaska Owensa, od tada je sve bilo savršeno. Cole je prodavao onaj pad kroz sto kao da mu je bio zadnji. Mislim da se nije pomakao do odjave showa. – ****1/4

Konačan dojam: Prezadovoljan sam showom. Možda nije bio najbolji Takeover do sada, možda nije čak ni u užem krugu, ali je svakako show koji se isplati pogledati. Dva War Games matcha apsolutno presuđuju o kvaliteti ovog showa. Ostala dva su bila dobra ili solidna sa nekim zamjerkama, ali ničeg naročito lošeg nije bilo, po običaju. Dobili smo interesantan razvoj likova kod pojedinih, momentum za buduće izazivače i gomilu prekrasnih spotova u matchevima.