NXT Takeover: Portland recenzija

Prvi Takeover ikada u Portlandu je iza nas, a evo i recenzije čitavog showa.

Keith Lee (c) vs Dominik Dijakovic – NXT North American titula

Alen Butumović: Gledali smo ih već dosta puta na tjednim epizodama i imali su sjajne borbe, a mislim da je to rivalstvo ispunjeno odličnim mečevima ovdje na Takeoveru dobilo i više nego dostojan završetak. Mislim da bolji opener na ovom showu nismo mogli dobiti. Meč je trajao preko 20 minuta, a imali su čitavo vrijeme publiku u šaci, odmah od samog početka kada je Lee krenuo sa svojim highflying ludorijama. Mislim da je Lee ovdje imao bolji performans generalno gledajući, no ne može se zanemariti Dijakovićev doprinos. Jedna greškica im se potkrala na samom početku, a to je ta što je Dijaković profulao onu Planchu pa su morali improvizirati borbu van ringa što nije baš izgledalo najspretnije i najorganiziranije, ali su se dobro izvukli sve u svemu. Moram spomenuti i onaj Dijakovićev dive kojim je pogodio Keitha dok je sjedio na stolici među komentatorskim stolovima. Totalno sam pomislio da će proći kroz jedan od tih stolova umjesto kroz Keitha. No, bilo je gotovo pa savršeno odrađeno. Keith je očekivano pobijedio. Nemam ništa drugo za reći nego da je opener bio izvrstan. ****1/2

Dakota Kai vs Tegan Nox – Street Fight

Alen Butumović: Čitavo vrijeme je bilo jako zabavnom. Bilo je naravno sitnih greškica u samom izvođenju poteza poput onog sunset flip backstabbera koji nije bio najspretniji, ali to je zanemarivo. Meč je čitavo vrijeme bio zanimljiv, zabavan i držali su publiku budnom što me zapravo malo i iznenadilo budući da smo imali sjajan meč prije toga. No, ono što je mene zasmetalo je taj kraj. Čak me nije zasmetao neslomljen stol jer je i ovako izgledalo brutalno budući da je kut snimanja u tom trenutku bio fantastičan. Ono što je mene zasmetalo je dolazak Raquel Gonzalez. Zaboravio sam da je Mae Young Classic uopće bila aktualna stvar, a kamoli da je ta cura bila dijelom tog turnira. Nepotreban završetak jednog vrlo zabavnog meča, ali zaista nepotreban. Mogli su to fino napraviti na idućoj epizodi NXT-a, a ne ovako. Bar u mečevima poput street fighta imaju trilijun mogućnosti za osmisliti prljavu pobjedu Dakote Kai nad Noxicom. Mislim da bi mi ovo vrlo lagano išlo preko 3 i pol da nije bilo ovakvog završetka, a ovako dajem ***.

Finn Balor vs Johnny Gargano

Alen Butumović: Zapravo neočekivano dobro strukturiran meč. Bojao sam se da neće kliknuti jer Balor nekada zna biti robot pa učini to da meč izgubi svu svoju prirodnost. Ovdje to nije bio slučaj. Baza meča u dvije trećine meča bila je leg work Balora protiv arm worka Gargana. Super su to odradili, bilo je stvarno i kul submissiona i okej sellinga i solidnih poteza koji su malo bili kontradiktorni sa sellingom, pogotovo u samoj završnici kada su više potisnuli psihologiju u drugi plan, no nema veze. Završnica je bila brutalna, pogotovo onaj John Woo dropkick Balora s komentatorskog stola, a onda i sam Bloody Sunday na kraju. Nisam očekivao čist poraz Gargana da budem iskreno, no usudio bih se reći da je ovo najveća Balorova pobjeda u dosta dugo vremena. I vrlo je zanimljiva ta reakcija publike pri kraju meča kada su odjednom krenuli navijati za Balora, a Garganu su neki davali čak i negativne reakcije. Sve u svemu, odličan meč s vrlo dobrom strukturom, ipak je trajao 27 minuta i bilo je izazovno to popuniti kako treba. Srećom, uspjeli su. ****1/4

Rhea Ripley (c) vs Bianca Belair – NXT Women’s titula

Alen Butumović: Iako mi je po pitanju akcije onaj street fight bio nešto zanimljiviji, ovaj mi je meč kao total package bio ipak nešto bolji. Bilo je dosta ružnih poteza u jednom pozitivnom smislu, pritom mislim na pojačanu agresivnost, bilo je i stiff udaraca također, tako da mi se meč generalno svidio, iako je ovdje kraj došao nekako prebrzo i malo neočekivano. Ripley je jednostavno sjajna, a ni Bianca nije mnogo zaostojala ovdje. Mada pobjednik nikada nije bio u pitanju, ovo je vjerojatno bio najpredvidljiviji meč čitave večeri. No, svejedno, bilo je dosta dobro. E sad, dolazak Charlotte nakon meča kako bi napala Ripley s kojom će imati meč na WrestleManiji bio je okej. Nisam najveći fan ove odluke i ovog match-upa, ali eto, vidjet ćemo što će napraviti od ovog feuda. Mada bi meč zaista mogao biti odličan. ***1/2

Undisputed Era (c) vs Broserweights – NXT Tag Team titule

Alen Butumović: Očekivano sjajan meč. Zajedno s openerom najbolji meč na showu, ne mogu se točno odlučiti koji mi je draži od ta dva. Ovo čak i nije trajalo toliko dugo što je i okej jer nisu otišli u overload sa spotovima na kraju nego je sve išlo kako treba. Dunne i Riddle izvanredno surađuju i definitivno ih želim gledati još dugo zajedno. Završnica je bila fantastična, svidio mi se onaj slučajni spear Riddlea na Dunneu i posebno nearfall koji je uslijedio nakon toga, genijalan nearfall stvarno. Potezi su bili super, publika je bila vidno uzbuđena i sve skupa, odličnih 15+ minuta prave tag team akcije. Pretpostavio sam da bismo ovdje mogli vidjeti taj “šoker” kada Riddle i Dunne uzmu titule i to se i dogodilo. Nemam apsolutno nikakvih problema s time, O’Reilly i Fish su već bili pola godine prvaci, a Riddle i Dunne su izvrsno uparivanje kao što sam već spomenuo, tako da ne sumnjam u jedan vrlo kvalitetan reign. A s druge strane, ovo bi mogao označiti početak nekakvih trzavica i slabih karika u Undisputed Eri. U svakom slučaju vrlo zanimljivo. ****1/2

Adam Cole (c) vs Tommaso Ciampa – NXT titula

Alen Butumović: Meč je do neke dvadeset i pete minuta stvarno bio jako dobar. Svidjela mi se intenzivnost u Ciampinim udarcima, zatim borba van ringa, pa spotovi s komentatorskim stolom. Sve je bilo vrlo dobro, agresivno i zanimljivo. A onda je došla najgora moguća završnica koje sam se i sam pribojavao već dok sam pisao predviđanja, a to je overbooking, a onda i na koncu svega potpuni nepotrebni overload u potezima i nearfallovima. Kad se to sve spoji, dobije se jedna ubitačna kombinacija koja je ubila meč i čitavu njegovu završnicu. Previše je bilo Undisputed Ere, a Ciampa se u tih 7-8 minuta pretvarao u Romana Reignsa s obzirom na to koliko je bio dominantan u borbi jedan na četiri. Prvo ću se osvrnuti još na ovaj overload. Previše nearfallova. Bio je onaj jedan nearfall na Ciamping FE i na Coleov SW koji su bili baš nepotrebni s obzirom da smo već prije i poslije toga vidjeli tonu nearfallova. Stvarno ne trebaju raditi kickoute na finishere tamo gdje to nije potrebno. Ovdje to nije bilo nimalo potrebno. Moraju malo smiriti doživljaje s tim. Nije svaki nearfall dobar nearfall. E sad, Gargano. Nekima se ovo ne sviđa nimalo, nekima je okej. Meni je okej. Pod uvjetom da će im ovo zaista biti zadnji međusobni meč u dosta dugo vremena i da će imati brutalnu stipulaciju. Gargano je zaista zapeo u vakuumu u NXT-u po pitanju bookinga jer se čitavo vrijeme vrti u krug, stalno ima taj redemption story, a nikako da izađe iz toga ciklusa. Idući meč protiv Ciampe mora to riješiti inače ovo neće biti dobra odluka. Sve skupa, na ovaj meč zaista ne mogu ići više preko 3 i pol, premda je vrlo lagano moglo ići preko četiri. ***1/2

Ukupni dojam:

Alen Butumović: Tri izvrsna meča i sve ostalo vrlo dobro ili solidno. Iako je bilo loših završnica i malo upitnih booking odluka, nijedan meč generalno nije bio loš. Da je main event bio fantastičan kakav je i imao potencijala biti, mislim da bismo lako lagano imali potencijalni kandidat za show godine. Ovako je Takeover bio na razini gotovo svakog prethodnog, što bi značilo još jedan apsolutno kvalitetan show koji je bio vrlo lagan za gledati, čak iako je bilo šest mečeva.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "NXT Takeover: Portland recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*