Takeover je iza nas, a naše misli o mečevima koji su se desili ondje i o svemu ostalome što se dogodilo pročitajte u nastavku.
Ricochet vs EC3 vs Killian Dain vs Lars Sullivan vs Velveteen Dream vs Adam Cole – Ladder meč za North American titulu
Alen Butumović: Moram priznati kako me sada malo i sramota što sam nekim WWE MITB mečevima davao četiri zvjezdice i da ih sad gledam nakon meča, vjerojatno bi im svima smanjio za 0.5 ocjenu. Ovo je bilo genijalno. Rekao sam već kako imamo sve u ovome meču. I upravo zbog toga se stvorila sjajna dinamika. Imamo Ricocheta koji je poludio sa Somersaultom odmah na početku i pokazao koliko je dobar već tu. A da ne govorim kako je pad s ljestava pretvorio u jedan od najljepših Moonsaultova koje sam ikada vidio. EC3 je sjajno odrađivao svoj karakter u meču, ali pošteni su ga izubijali, pogotovo kada ga je Dain ugazio ljestvama. Dream je poludio s genijalnim Elbow Dropovima, a još mi se svidio i onaj Death Valley Driver na Ricochetu. Sullivan i Dain su potpuno razumjeli svoj dio, razbacivali su ljude i bacali ih kroz ljestve. Bilo je stvarno genijalnih spotova tu. I onda imamo pobjednika Adama Colea koji je itekako dobra odluka jer je užasno popularan kod publike i ovdje je u meč odradio svoj dio kako treba, pogotovo ono kad je krenuo dijeliti Superkickove. Sve skupa, bio je ovo genijalan spotfest ispunjen stvarno sjajnom akcijom bez ikakvog prestanka, a trajao je preko pola sata. ****1/2
Vedran Karlić: Kod ovog tipa meča tražim dvije stvari – da nemamo stalno dvije osobe u ringu, dok ostale ne sudjeluju, premda smo imali momente, većinom to nismo imali. Druga stvar je da nitko ne izpadne slab, kao teret ostalima (izuzev kada je takav zbog priče), mislim da us svi bili ravnopravni i prikazani u odličnom svijetlu. I jesu. Svi su izgledali kao legitimni kandidati za titulu, a onda su tu bili i spotovi. Cijelo vrijeme se nešto događalo. Ako izuzmem publiku koja skandira ‘this is awesome’ prije nego je meč uopće počeo, nemam zamjerku. Adam Cole kao prvak? Nemam problema s tim. Vrhunski meč.
Ember Moon (c) vs Shayna Baszler – NXT Women’s titula
Alen Butumović: Bilo je dobro. Naravno, bilo je jako teško pratiti onako genijalan meč, ali mislim da su odradile sasvim solidan posao, ponajprije jer su krenule dosta grubo, Ember je krenula lupati udarce odmah što je izgledalo dosta dobro. Publika je naravno bila tiha, premda su ih uspjele dobiti na ključnim spotovima, a to je recimo onaj Eclipse van ringa i završni submission hold. Svidjela mi se ta gruba strana koju je Ember pokazala i ona osveta kada joj je potpuno uništila ruku. Onaj dio kada se Shayna lupala u stup da vrati rame u prvobitni položaj je bio malo nepotreban. Završetak vrlo napet, dosta ju je dugo držala u zahvatu i to mi se svidjelo. Da ja biram, definitivno ne bih dao Baszler titulu, ali što je tu je. ***
Vedran Karlić: Sve je stvar ukusa. Meni je ovo najgori meč večeri i jedan od najgorih mečeva koje sam ikada gledao na nekom TakeOver showu. Jasno mi je što su htjeli, ali jednostavno mi to nije bilo dobro. Vratite mi moje izgubljeno vrijeme je jedini komentar kojeg sam imao na kraju meča. Zaista mi nije sjeo.
Undisputed Era (c) vs Pete Dunne & Roderick Strong vs Authors of Pain – NXT Tag Team titule
Alen Butumović: Još jedan meč u kojem publika nije bila u potpunosti uključena, ovaj puta jer su čekali dva glavna meča večeri. E sad, prvo mi se svidjelo kako su otpisali Colea ovdje. Zaslužio je da ne radi ovaj meč, a otpisali su ga iz meča na najbolji mogući način – Powerbomb kroz stol. Dunne i Strong imali su sjajne timske sekvence, O’Reilly i Dunne su imali fantastične interakcije nakon kojih sam poželio vidjeti njihov singles meč. No, naravno, najbolji dio meča je bio kraj kada je Strong prevario Dunnea i koštao ih meča. Sjajno odrađeno, publika je reagirala na najbolji mogući način, a Strong je ispao velikom facom, jedva čekam da čujem taj heat koji će dobiti na TV tapingu. Sjajna odluka da se pridruži Undisputedu, ovime je postavio i nastavak feuda s Dunneom koji bi ovdje sada trebao biti u ulozi pozitivca. Bit će zanimljivo svakako. ***1/4
Vedran Karlić: Sam meč je bio malo nespretno konstruiran, i nije bio baš sjajan, iako je imao svoje momente, no izgleda da je sve to bilo zbog toga kako bi imali veliko finale u kojem Strong radi jednu vrhunsku izdaju koja je došla od nikuda. Samo zbog toga se meč isplatio pogledati, van toga, ništa spektakularn, ali ni ništa loše.
Andrade ‘Cien’ Almas (c) vs Aleister Black – NXT titula
Alen Butumović: Odlično. Kao i na prethodna dva meča, isto je falilo malo publike u određenim trenutcima, ali je meč cijelo vrijeme bio napet, akcija je bila vrlo fluidna i kontre su ono što se istaklo u ovome meču. Bilo je par callback spotova na Almasove prijašnje mečeve, recimo onaj Double Knees na apronu, zatim to što je Black preživio ono na čemu su McIntyre i Gargano pali – Rope Hung Hammerlock DDT. No, ono što je bio najveći plus meča je zapravo bilo ono zbog čega sam prvotno htio tako sniziti ocjenu meču, a to su učestala upadanja Zeline Vege. U redu je ako to napraviš jednom kao i do sada, ali ona je napravila to četiri puta, ako ne i više. Bio sam spreman popljuvati taj meč zbog ovoga. I onda se desio kraj gdje je Zelina Vega, u pokušaju da opet pomogne Almasu, koštala Almasa pobjede, a s time i titule. Mislim, ima li bolji payoff za jednog pozitivca u ovakvom meču od ovoga? Ja mislim da nema. Apsolutno genijalno odrađeno, Almas je donekle zaštićen i sada će biti zanimljivo vidjeti u kojem će smjeru ići njegov odnos s Vegom, a Almas je zasluženo uzeo pojas. Sve skupa, izuzetno sam zadovoljan ovime. ****
Vedran Karlić: Vega je bila malo previše u meču za moj ukus, makar je u konačnici ona ta koja je ‘zaslužna’ što je Cien izgubio titulu. Odlična točka za nastavak po pitanju priče. Po pitanju meča, sve odlično, zbilja odlična akcija sa svih strana. Pokazali su raznovrsnu ofenzivu i nekoliko prekrasnih poteza. Očekivano kvalitetan meč.
Tommaso Ciampa vs Johnny Gargano – Unsanctioned meč
Alen Butumović: Mislim da su ljudi imali malo drugačiju percepciju ovoga meča prije nego se on dogodio. Tipa, mislili su da će meč biti totalna ludnica, nešto vrlo slično spotfestu, korištenje svih mogućih oružja, drama u obliku suludo korištenih near fallova i tako dalje. A oni su izbjegli sve ovo, napravi nešto potpuno suprotno i svejedno su imali genijalan meč. Znači, skoro 40 minuta su dobili, što je ogromno puno vremena. Sjećate se kad su HHH i Rollins dobili isto dosta vremena s ovom stipulacijom pa meč i nije bio baš dobar jer, otkud ga nisu dobro konstruirali, tu meč još nije imao feeling koji je imao ovaj meč. Hoćemo li pričati o onome spotu gdje su se natezali oko toga tko će uzeti štaku i premlatiti drugoga i kakva se simbolika krije iza toga ako uzmemo u obzir Ciampinu ozljedu i da je štaka bila upravo taj predmet kojim je on udario Gargana kada se vratio. Hoćemo li govoriti o onome spotu kada su bili povezani onom ljepljivom trakom s Ciampine ruke? Tada su bili doslovno spojeni, a nekada je to simboliziralo veliko prijateljstvo. Ogromna metafora je tu. Hoćemo li govoriti o Ciampinom pokušaju nasamarivanja Gargana kada je imao onaj otužni izraz lica kao da će proplakati i pokajati se Garganu? Hoćemo li govoriti o tome da je Ciampa htio žrtvovati svoje ozlijeđeno koljeno da ozlijedi Gargana, da bi ga na kraju to koštalo meča? Sve ovo je učinilo ovaj meč apsolutno fantastičnim. Nisu im trebali suludi spotovi ili komplicirana akcija. Trebala je samo kompletirana priča, odlična in-ring psihologija i storytelling u ringu na vrhuncu. Svo to troje su imali. I napravili su jedan genijalan meč. ****3/4
Vedran Karlić: Pred sam kraj bilo je nekih poteza koji su bila čista simbolika za njihov odnos, a upravo je to bilo ono na čemu se gradio ovaj meč. Prijatelji koji su postali neprijatelji, mržnja, ali i prisjećanje na dane kada iste nije bilo, kada su bili braća. Potezi koje su nekada zajedno koristili, dok su sada svaki na svom putu. Cijeli meč je imao tu notu, nije tu bilo poteza koji bi digli publiku na noge zbog svoje spektakularnosti, bili su tu potezi koji su pokazivali njihov odnos. Jaki udarci, korištenje rekvizita. Kvaliteta na razini, psihologija na razini te u konačnici jedan od najboljih mečeva godine.
Ukupni dojam:
Alen Butumović: Fantastičan show od početka do kraja. Otišli su u priličan overtime, ali mislim da se nitko nije žalio na to. Siguran sam kako su svi koji su ovo gledali istinski uživali u wrestlingu.
Vedran Karlić: Zbog ovakvih showa volim wrestling.
Be the first to comment on "NXT Takeover: New Orleans recenzija"