Show je otvoren jednim 8-minutnim mečom između Aleistera Blacka i Rodericka Stronga. Bilo je jako dobro, uspjeli su u tih 8 minuta ubaciti mnogo toga, od odličnog eksplozivnog početka sa izmjenama udaraca, preko zanimljive sredine sa Strongovim odličnim radom na leđima Blacka te do same završnice u kojoj je Black iznenada uhvatio Stronga na Black Massu. Sve su lijepo odradili i cijenim to što nismo dobili uplitanja Undisputeda nego smo dobili jedan čist meč.

Mia Yim pobijedila je Xiu Li u kratkom meču. Još jednu u nizu pobjedu za Yim koju lagano grade kako bi postala jedan od konkurenata za titulu, a to su potvrdili i nakon meča kada su ju napale Baszler i njena ekipa te iako je bilo pomoći sa sa strane za Yim, Baszler se ipak zadnja smijala. Zanimljiv booking, iako se nadam se da sada ovi napadi Baszler i njene družine neće prerasti u čistu tiraniju nad divizijom, ali ako grade za neki multi-woman meč, onda je to sasvim u redu.

Za kraj smo dobili meč za North American titulu između prvaka Johnnyja Gargana i izazivača Velveteena Dreama. Bio je ovo apsolutno fantastičan meč koji je trajao dosta dugo, ali je bio vrijedan svake pogledane minute. Gradili su meč polako, Dream je dobio malo ofenzive na početku i onda je Gargano proveo dobar dio vremena radeći na Dreamovoj ruci kako bismo na kraju dobili jedan fantastičan završni stretch sa odličnim izmjenama i serijama poteza na koje se nadovezivali sjajni nearfallovi s obje strane. Publika se totalno uživjela u ovaj meč i u Dreamovu pobjedu, tako da je svaki Garganov nearfall dočekan s velikim oduševljenjem. Pobjeda za Dreama i osvajanje titule je naravno izvrsna odluka jer će Gargano sada na glavni roster i titula mu ne treba, a Dream je jedan od onih koji će svasvim sigurno nositi NXT u idućim mjesecima, a uz to je i neizmjerno popularan, tako da je ova odluka svakako odlična.

Sve skupa, kvantitativno je bilo prilično malo stvari na showu, ali kvalitativno gledajući, ovo je epizoda vrijedna gledanja. Barem main event ako ništa drugo.