Ako tražite nekako najsavršeniji i najzaokruženiji sat wrestling showa ovaj tjedan, onda je to definitivno bio ovotjedni NXT. Imali smo tri meča, od toga je jedan bio zabavan, drugi solidan, a treći apsolutno fantastičan. Dobili smo nove prvake, upotpunili smo onaj 4-way meč za titulu i na kraju dobila genijalni završetak trilogije mečeva u rivalstvu Batea i Dunnea. Genijalan show.

Obično ljudi kažu kako je imati odličan meč poprilično teško. E sad, ja mislim da ovi dečki pokazuju upravo suprotno. Ovo je bio genijalan meč, još jedan u nizu ova dva fantastična dečka koja jednostavno znaju odraditi posao kako treba. Smjestio bih ga negdje između onog njihovog prvog u turniru i drugog na Takeoveru. Ovaj s Takeovera mi je bio bolji, ali svejedno, ovaj meč je razvalio sa svih strana. Ne znam što prije da komentiram. Sellanje, kao i uvijek kod ovih dečki je bilo predivno. Između poteza su uvijek uzimali malo vremena ne zato da bi kupili vrijeme jer je meč trajao 22 minute nego zato da bi prodali taj primljeni primljeni potez na pošten način i kako bi kamera prikazala njihove bolne face. Psihologija je bila sjajna, meč nikada nije prešao u spotfest, iako se takvim meč doimao pri kraju, no ne, nije bio spotfest. Callback spotovi su bili sjajni. Tu bih recimo izdvojio onaj Powerbomb-Triangle Choke sekvencu. U svim mečevima dosada Batea je uspio kontrirati Choke Powerbombom. Ovaj puta je djelomično uspio, ali ga je Dunne istog trena vratio u zahvat i Bate se opet morao patiti pa ga je nabio u užad. To su ti callback spotovi ali s nadogradnjom.

Uloge su bile iste kao i u prethodna dva meča, Bate je bio u poziciji underdoga, dok je Dunne bio onaj samopouzdani, provokatorski i manipulatorski manijak koji se poigravao sa Bateom stompajući ga po glavi i radeći jednostavne ali bolne zahvate koji sigurno neće završiti meč, ali će nanijeti svoju štetu. I ključan trenutak u meču je bio onaj kada su se ti provokatorski stompovi u glavu kod Dunnea pretvorili u one očajničke, prave, snažne udarce u glavu jer je Dunne shvatio kako je jako podcijenio Batea. To je storytelling na vrhuncu. Obožavam njihove izmjene udaraca, pogotovo onaj dio kad su se krenuli šaketati do iznemoglosti. Napetost je bila tu, kickouti iz finishera također s čim apsolutno nemam problema, ovo je ipak njihov treći međusobni meč, jedino mi je žao što je publika odsjedila ovaj meč i što nisu poludjeli na onaj način na koji sam očekivao i na koji je ovaj meč zaslužio! I tu mi je jedino nešto u meču nedostajalo, ta atmosfera koju je recimo njihov Takeover meč imao i koju i Full Sail publika zna za određene mečeve napraviti, ali ovaj puta izgleda nisu. No, sve u svemu, predivan meč. Ovo je treći njihov meč ove godine i dok ne mogu reći da je ovo bila Omega/Okada trilogija ili bolje, nije baš tako daleko od toga.

Rezultat ovoga meča smo saznali još prije 2-3 tjedna kada se ovaj meč na tapingu i dogodio. Tako da rezultat i nije bio iznenađenje, osim ako ne koristite socijalne mreže, ne posjećujete WWE-ovu stranicu ili pak naš forum. Sam meč je bio zabavan, iako na trenutke dosadan i bez imalo emocija, ali i uključenosti publike. No, sve skupa, solidno su to odradili, pogotovo kraj s Nikki i Coleom i na kraju su titule otišle u ruke Undisputed Ere. Nemam zamjerke na tu odluku nimalo. Idemo vidjeti koje je sljedeće poglavlje u ovome rivalstvu.

Lars Sullivan je još jednom impresionirao u ovome meču, iako je on bio kratak. Strong je pak bio izvanredan babyface koji se borio na sve načine da suzbije i shrva Sullivana na zemlju, ali mu ipak nije uspjelo te je Sullivan uzeo još jednu vrlo dominantnu pobjedu. Sada je i on u lovu za NXT titulu te će imati priliku pobijediti u spomenutom 4-way meču, a vidjet ćemo kako će ga ondje bookirati.