NJPW Wrestle Kingdom 11 recenzija

Japanska WrestleMania i jedan od najvećih događaja godine je iza nas. Mečevi su odigrani, dobili smo dosta novih prvaka, dosta velikih mečeva, a kako se sve to odvilo i koja su moja mišljenja o pojedinim stvarima pročitajte u nastavku.

 

Tiger Mask W vs Tiger the Dark 

Bio je solidan meč, otprilike onako kako sam zamišljao. Mala dominacija Darka, zatim nekoliko lijepih poteza, od kojih bih izdvojio onaj predivan Springboard Moonsault Tiger Maska. Na kraju je meč završio pobjedom Tiger Maska. Solidan početak sve skupa. **3/4

 

The Young Bucks vs Roppongi Vice (IWGP Junior Heavyweight Tag Team titule) 

Rekoh već u predviđanjima kako mi mečevi ove divizije često ne sjednu jer su suhoparni i bude mnogo letenja za ništa. Za ovaj meč ću reći da je bio iznadprosječno dobar. Prvi dio je bio prilično dosadan većinom ispunjen dominacijom Bucksa. No, u završnici smo vidjeli ipak dosta sjajnih timskih poteza i nekoliko dosta dobro odrađenih near fallova s obje strane. Rekao sam kako bi moglo doći do promjene prvaka i došlo je. Nemam problema s time što su Romero i Baretta prvaci, solidan su tim. ***1/4

David Finlay, Ricochet and Satoshi Kojima (c) vs Bad Luck Fale, Hangman Page & Yujiro Takahashi vs Jado, Will Ospreay & YOSHI-HASHI vs Bushi, Evil & Sanada (Gauntlet meč NEVER Openweight 6-Man Tag Team titule) 

Dobar meč. Trajalo je prilično dugo, ali to je bilo i očekivano s obbzirom da smo imali tri meča u jednom meču. Shvatio sam da Bullet Club ima daleko najgoru i najdosadniju postavu u meču, ali su uspjeli pobijediti Jadu, Ospreaya i Yoshija, što je valjda bilo u redu. Ono što mi se najviše svidjelo je ono što se dogodilo sljedeće, a to je kako su se EVIL, BUSHI i Sanada lako riješili Bullet Cluba. Istina je da su ih pobijedili na prljav način, ali njihov dio meča je bio kratak i efektivan i drago mi je da je bilo tako. I na kraju, prvaci su bili zadnji koji su došli, ali su Los Ingobernables uspjeli pobijediti i njih i postati novi prvaci. Jako sam zadovoljan rezultatom, Los Ingobernables su veoma zabavan tim i mislim kako oni zvuče kao mnogo bolji prvaci, a i najbolja su frakcija trenutno u New Japanu. ***

Cody vs Juice Robinson 

Moram priznati da nisam ostao impresioniran Codyem i njegovom izvedbom u ovom meču. Meč je jednostavno bio dosadan. Čak je trajao i više nego što je trebao, Robinson je dobio previše ofenzive, a Cody je bio prilično dosadan tijekom meča. Očekivano je Cody i ostvario pobjedu s Cross Rhodes. Valjda ćemo ga vidjeti u boljim izdanjima u budućnosti, ali opet, ovo i nije bio najidealniji debi. **

 

Kyle O’Reilly (c) vs Adam Cole (ROH World titula) 

Prilično dobar meč. Nikako na razini onoga gdje je O’Reilly osvojio titulu, ali svejedno sam ostao zadovoljan. Akcija je bila prilično zabavna, nekoliko zaista stiff udaraca s obje strane i uzbudljivi near fallovi pri kraju. Rekao sam već kako rezultat ovisi o tome hoće li O’Reilly potpisati novi ugovor s ROH-om ili ne, a sudeći po rezultatu, izgleda da nije. Adam Cole je novi prvak, a O’Reilly je završio sa svojom prilično kratkom vladavinom. Ako su znali da će biti problema oko ugovora, možda nisu ni trebali stavljati pojas na njega, iako je to možda bio način da ga pridobiju. Adam Cole će valjda biti solidan prvak opet, ali i dalje nemam volje za povratkom gledanju ROH-a. ***

 

Guerrillas of Destiny (c) vs Tomohiro Ishii & Toru Yano vs Togi Makabe & Tomoaki Honma (Three-way meč za IWGP Tag Team titule) 

Dosta dobar meč, lijep uvod za glavna četiri meča koja slijede. Akcija je većinom bila zabavna, Ishii mi se najviše svidio u meču, a Makabe i Honma su isto bili u prilično dobrom izdanju. I koliko god mi je drago što Tama Tonga i Tanga Roa više nisu prvaci nego što su titule ovdje osvojili Ishii i Yano, brine me podatak da u četiri title meča do sada na ovom showu, imali smo četiri promjene prvak. To je pomalo nepotrebno da ima toliko novih prvaka, nadam se da u glavnm mečevima neće doći do toliko promjena. No, pobjeda za Ishiia i Yana bio je izvrstan trenutak, ponajprije zato što ju je ostvario Yano i to svojim Roll Upom. ***1/4

 

Kushida (c) vs Hiromu Takahashi IWGP Junior Heavyweight titula) 

Nekoliko vidljivih botcheva u stranu, ovo je bio veoma dobar meč. Možda bi mogao biti i odličan da nisu toliko griješili u onim trenutcima kada si to nisu smjeli priuštiti, ali nekoliko brutalnih poteza i kontri su donekle to nadoknadili. Kushidina kontra u Armbar kada je Takahashi skočio s Aprona je bila izvrsna. Botchevi su se uglavnom svodili na to da KUSHIDA nije uspio izvesti Kimuru kako treba. Završetak je bio izrazito brutalan, Takahashi je masakrirao KUSHIDU s nekoliko brutalnih poteza i na kraju Time Bomb uzeo titulu. Peti meč za titulu, peta promjena prvaka, trend se nastavlja. I koliko god mi ne smeta što je Takahashi novi prvak, toliko mi se ne sviađa što su sve titule promijenile vlasnika za sada. ***3/4

Katsuyori Shibata (c) vs Hirooki Goto (NEVER Openweight titula) 

Predivan meč, još i bolje nego što sam mogao očekivati. Shibata je bio Shibata, udarao je koliko god je jako mogao, a Goto je hvala Bogu bio u odličnom izdanju i uzvraćao istom mjerom. Predivna back-and-forth akcija, potez za potezom, kontra za kontrom, fantastične izmjene udaraca koji su bili veoma stiff…jednostavno bolje od ovoga meča ne mogu očekivati. Hirooki Goto je na kraju pobijedio i osvojio titulu, što znači da smo i ovdje dobili novog prvaka. Ja ne znam što je s bookingom ovog showa, možda su se htjeli našaliti. Bit će najjače ako sljedeća dva meča budu imala novog prvaka. Više bih volio da je titula ovdje ostala kod Shibate, fantastičan je, ali što je tu je. Prvi odličan meč na ovom showu. ****1/4

 

Tetsuya Naito (c) vs Hiroshi Tanahashi (IWGP Intercontinental titula) 

Još jedan super meč, za razinu lošiji od prethodnog ali je ispunio moja očekivanja. Početak je bio prilično spor kao i očekivano jer su imali dosta vremena raspolaganju. Vidjeli smo dvostruki leg work, najprije je Naito imao na Tanahashiju, kasnije obrnuto, a onda je to u završnici postao ključan faktor za obojicu. Tu je moj jedini problem meča, kao što sam i predvidio u predviđanjima, Tanahashi je malo zapostavio sellanje u određenim trenutcima. Mislim kako je trebao biti malo konstantniji. Naito je koliko toliko bio bolji u tome. Veoma napeta završnica. I napokon meča u kojem nismo vidjeli promjenu prvaka, drago mi je da je Naito zadržao titulu. Neka je drži još neko vrijeme, a kasnije neka se baci na IWGP pojas. ****

 

Kazuchika Okada (c) vs Kenny Omega (IWGP Heavyweight titula)

Ako tražite savršenstvo u wrestlingu, onda je to ovaj meč. Ako tražite odgovor na pitanje što je pro wrestling, onda je to ovaj meč. Ako želite gledati jedan od najboljih mečeva ikada, onda je to ovaj meč. Ovaj meč je sve. Apsolutno sve. Svaki pro wrestling fan bi ga trebao pogledati, neovisno gleda li New Japan ili ne. Jer ovaj meč je definicija pro wrestlinga, ovaj meč je nešto najbolje što taj oblik sports može pružiti. U meču imate Okadu, koji je dobar onoliko koliko je i vrijeme dobro taj dan. A kada je vrijeme dobro, onda je fantastičan. Imate i Omegu koji je, kada je na vrhuncu, jedan od najboljih wrestlera danas. Slučajno se dogodilo da je dan bio dobar pa je Okada bio raspoložen i da je Omega bio na vrhuncu i dobili smo magiju. Meč je trajao 48 minuta. To je ogroman broj. Zvuči previše. Ali meni je tih 48 minuta proletjelo samo tako. Jer kada imaš dobar wrestling, ispričavam se fantastičan wrestling kao što je ovaj meč, vrijeme nije problem. Krenuli su sporo kao i očekivano. Omega je dosta provocirao Okadu koji ga je htio natući. Ništa loše s tim. Nije bilo dosadno. I onda se u meču dogodio spot kada je Omega udario Top Rope Triangle Moonsault na Okadu preko zaštitne ograde van ringa. Ovaj potez je lako lagano mogao otići u krivom smjeru i ozlijediti Omegu. Ali nije i bio je predivan. Tada je meč zaista krenuo. Vidjeli smo onaj ludi Double Foot Stomp Omege s Aprona na Okadu na kojemu je položen stol, vidjeli smo još jedan nevjerojatno nadmoćan spot sa stolom kada je Okada udario Back Body Drop Omegi preko užadi na njega van ringa. Izgledalo je opasno, ponajprije jer je Omega vratio udario od onaj dio stila gdje se nalazila želejzna šipka. Ali je preživio. Stol doduše nije, raspao se u komadiće. Zatim smo vidjeli onaj Avalanche Dragon Suplex Omege gdje je falilo tako malo da Okada slomi vrat jer je pao ravno na njega. To bi bili neki riskantni potezi unutar meča. Nevjerojatno kako su izgledali opasno, a opet toliko pridonijeli kvaliteti meča. I zatim na kraju, kompletna završnica je bila izvrsna. Neću reći da su pretjerali s finisherima. Mislim da čak Omega nije udario niti jedan One Winged Angel. Okada je pak udario nekoliko Rainmakera. Ali završnica je bila nevjerojatno dobra, kontra za kontrom i jednostavno uzbduljiva akcija. Publika je bila na nogama cijelo vrijeme, a atmosfera neprocjenjiva. Pro wrestling. I nakon ovakvog meča, ne mogu se ljutiti što je Okada zadržao titulu, koliko god sam htio da je Omega uzme. Dobit će Omega još prilike u to sam siguran. No, svi vi koji niste pogledali meč, pogledajte ga već sada ako možete. Jer ovo je pro wrestling u svom najboljem izdanju. *****

 

Ukupni dojam:

Super show, ali to je ono što sam i očekivao. Prva polovica, kao i obično, zaista nije bila ništa posebno, ali posljednja četiri meča su i više nego dostavila. Ponajprije main event. Ako nemate vremena, Okada/Omega meč je zaista ono što trebate pogledati.

About the Author

Alen Butumović
Urednik ProHrvanja koji obožava Deana Ambrosea.

2 Comments on "NJPW Wrestle Kingdom 11 recenzija"

  1. Zar samo 5 zvjezdica? 😀

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com