Show održan 29.8. u Meiji Jingu Stadionu u Tokiju. Mjesto na kojem NJPW nije održao show 21 godinu, što je stvarno šteta. Volim kad se kečerski eventovi održavaju pod otvorenim nebom. Ne znam zašto, ali jednostavno sam slab na to da kako se bliži main event da nebo postaje sve tamnije. Puno dodaje atmosferi eventa. Atmosferi je i pomoglo skoro 5 tisuća fanova u publici, suludo velika brojka s obzirom na okolnosti.

Master Wato (w/ Hiroyoshi Tenzan) vs Yoshinobu Kanemaru

Meč u kojem je jedva bilo poteza i nije uopće bilo psihologije. Meč koji je trajao manje od 10 minuti, a svejedno imao 2 prilično velika botcha i završio roll-upom. Ako ste vidjeli jedan noviji Kanemaru meč vidjeli ste ih sve, jedini njegov highlight u ovom meču se dogodio kad mu je ispala boca viskija i zatim odskakutala van ringa kao da je od plastike. Wato isto nije pokazao puno, par solidnih udaraca nogom i jedna lijepa corkscrew plancha i malo što drugo. Moram priznati kako je izgledao mnogo komotnije u ringu nego kad je tek debitirao i iz meča u meč ostavlja sve bolji dojam.

Kazuchika Okada vs Toru Yano vs SANADA vs El Desperado – KOPW 2020 Championship

Mislim da je ideja oko same KOPW titule odlična, i za sada su je dobro realizirali. Bit će zanimljivo vidjeti kakve sve stipulacije će NJPW smisliti. Sam meč neočekivano kratak sprint a u kojem je Yano ukrao show, a i titulu nakon low blowa i roll-upa na Okadi u svega 7 minuta. Okada i SANADA su bili odgovorni za većinu akcije iako su ih Yano i Despy (koji je nažalost dobio najmanje vremena u ringu) redovito prekidali. Van toga nemam puno za reći, očekivao sam više od meča u smislu minutaže, ali isto tako nisam razočaran s onim što sam dobio. Yano je dobar izbor za prvog prvaka, netko tko može radit i ozbiljnije i luđe gimmick mečeve. Bonus je i što možemo reći da Yano drži pobjedu nad Okadom u 2020.

Shingo Takagi (c) vs Minoru Suzuki – NEVER Openweight Championship

Sve što sam htio od ove dvojice, stiff meč u kojem samo čekam vidjeti tko će kome skinuti glavu udarcima. Minoru je suludo brz za svoje godine, stekneš dojam da bi bez problema hrvao na visokoj razini još 10 godina. Priča meča jednostavna, Shingo je veći (ludo da je ikad bio jr. heavyweight) i jači, ali Suzuki je žilaviji i naprosto luđi. Nevjerojatno je bilo vidjeti pedesetdvoogodišnjeg Suzukija kako prima Last od the Dragon i ubrzo nakon toga izvodi i više nego pristojan dropkick. Čovjek je kao vino, samo bolji s godinama. Njegova pobjeda neočekivana, i bilo bi mi draže da je Shingo zadržao titulu, ali ne sumnjam da će Suzuki pružati dobre obrane.

Hiromu Takahashi (c) vs Taiji Ishimori – IWGP Junior Heavyweight Championship

Jako dobra priča u meču: Ishimori je ubojito precizan u napadima na ozlijeđeno rame Hiromua i ima odgovor na sve što Hiromu radi, dok je Hiromu lud i spreman uništiti to rame da dobije meč. Kao da gledate borbu kirurga i mesara. Dosta drukčije od njihovog prošlog meča, dobili smo fokusiraniji meč s manje bombastičnih poteza, ali i bez sekunde potrošene u prazno. Svaki potez je imao svoje mjesto u priči i gradio je prema finishu koji je bio fenomenalan. Hiromu, na rubu pobjede usprkos svemu, ipak previše gura svoje tijelo i jednim zadnjim udarcem u rame i Yes Lockom Taiji kupi pobjedu u nešto više od deset minuta. Sve pohvale obojici.

Golden Ace (Hiroshi Tanahashi & Kota Ibushi) vs Dangerous Tekkers (Taichi & Zack Sabre Jr.) (c) – IWGP Heavyweight Tag Team Championship

Moram pohvalit odličan početak gdje napad s leđa heel ekipe ne uspijeva jer faceovi nisu glupi i uče na greškama zbog kojih su izgubili prijašnje mečeve. Drukčije od ostalih mečeva, dosta sporije (barem do završnog dijela) s puno više vremena provedenim van ringa. Meč zapravo slične strukture kao i onaj prije tj. malo posebno atraktivnih poteza, ali svaki potez je bio na mjestu i od uvodne minute gradio prema finishu. Sviđa mi se i što su nastavili priču kako je Tanahashi teret za Ibushia koji je Tanahashia stavio u savršenu priliku da pobijedi samo da bi Tanahashi odmah nakon toga izgubio. Drago mi je da nisu skinuli titulu s Taichia i ZSJ-a jer je potrebno stabilnosti u tag diviziji, osobno bi na njima držao titulu do Wrestle Kingdoma. Pohvale i za ZSJ-a koji je tokom cijelog meča odlično sellao koljeno, čak i sitnice poput laganog šepanja dok opušteno šeta po ringu.

Tetsuya Naito vs EVIL (w/ Dick Togo) – IWGP Intercontinental & IWGP Heayvweight Championship

Odličan izgled svega, sunce zašlo, EVIL sav u crnom, Naito sav u bijelom. Mislim da sam u manjini kojoj se dosta svidio njihov meč na Dominionu. Ovo je bilo puno bolje od tog meča, iako sam u potpunosti očekivao da će Naito uzeti nazad obje titule. Bilo je i dosta kraće od onog na što smo navikli kad su u pitanju NJPW main eventovi, što je po meni išlo u korist priče meča. EVIL, iako je drugi ikad dupli prvak, nije hrvač na razini Naita i sad kad je Naito spreman na njega i zna što očekivati pobjeđuje ga u relativno kratkom roku. Akcija unutar ringa je poduprla tu istu priču, EVIL je kontrolirao meč samo kad bi varao ili uz pomoć Togoa dok je u svakoj sekvenci čistog hrvanja Naito bio u kontroli. Sviđalo mi se i što je otkriveni kut ringa više puta iskorišten, dodatno je poguralo priču da EVIL ne vara jer to želi nego zato jer mora. Pohvale obojici, nadam se da ovo nije zadnje što smo vidjeli od Evila u main event sceni. Pohvale i za rijetko viđeni smisleno odrađen ref bump.

Sve u svemu sjajan event, najslabiji meč je očekivano bio opener dok su svi ostali mečevi u najmanju ruku dosegli, ako ne i prevazišli moja očekivanja. Dok je Dominion djelovao kao show za osvježiti main event scenu (i posebno Naita) nakon duge pauze, ovo je bilo to za ostatak carda. Poput nekakvog soft reseta na putu prema WK-u i G1-u. Ne bi mi uopće smetalo kad bi i dalje u budućnosti dobivali ovako kraće NJPW eventove bez filler mečeva, iako sumnjam da će ih biti nakon pandemije. Možda u Americi. Sviđa mi se i što će se IC i HW titula dalje braniti odvojeno. Bravo NJPW, bravo Gedo.