NJPW Power Struggle 2018 recenzija

Evo recenzije posljednjeg većeg ovogodišnjeg New Japan showa prije Wrestle Kingdoma.

El Soberano Jr., Jushin Thunder Liger, Tiger Mask & Volador Jr. vs. ACH, Chris Sabin, Ryusuke Taguchi & Toa Henare

Klasičan New Japan opener u kojem je svatko od učesnika dobio svoju sekundu vremena da izvede pokoji potez, a sve je to začinjeno zanimljivim završnim stretchom. **1/2

BULLET CLUB (Robbie Eagles, Tama Tonga & Tanga Loa) vs. Great Bash Heel (Togi Makabe & Tomoaki Honma) & KUSHIDA

Nešto zanimljiviji meč nego prethodni, početak je bio prilično dosadan s dominacijom Bullet Cluba, ali se meč ulaskom Kushide dosta poboljšao i postao zabavniji. Pobjedu BC-a sam očekivao. **3/4

BULLET CLUB (Bad Luck Fale & Jay White) vs. CHAOS (Beretta & Kazuchika Okada)

Brawl između Okade i Whitea na početku van ringa je bio odličan način da se dodatno začini njihov feud. Gedovo držanje Okadine noge da ne dođe u ring je isto bilo zanimljivo, ali nije pomoglo jer je Beretta samostalno uspio riješiti Falea i uzeti pobjedu, što je zapravo odličan booking i odlična pobjeda za njega. **1/2

Golden Lovers (Kenny Omega & Kota Ibushi) vs. David Finlay & Hiroshi Tanahashi

Za sada najbolji meč na showu koji je očekivano bio baziran na interakcijama između Tanahashija i Omege koji su time nastavili graditi svoj meč za Wrestle Kingdom. Ibushi je tu napravio isto solidnih stvari s Finlayjem koji je naravno bio tu da pokupi pin. ***

Super Junior Tag League 2018 finale – Los Ingobernables de Japon (BUSHI & Shingo Takagi) vs. Roppongi 3K (SHO & YOH) vs. Suzuki-gun (El Desperado & Yoshinobu Kanemaru)

Jako dobar meč koji je bio na tragu odličnog, ali mi ipak nije bio tako dobar. Prvo zbog toga što nisu uspjeli izbjeći klasične probleme sa Suzuki-gun mečevima, a to je ref bump i pokušaji varanja. Čak bih i prešao preko toga da se dogodilo negdje u sredini, no ovdje su oni to iskoristili kako bi izgradili “napetu” završnicu, a to je upravo moj drugi problem, volio bih da su završnicu izgradili na neki drugi način i više se bazirali na sekvence bez Suzuki-guna. Van toga je bilo nekoliko izvanrednih near fallova. Što se pobjednika tiče, bilo koji odabir koji nisu Kanemaru i Desperado je dobar, tako da sam zadovoljan s time što će SHO i YOH ponovno lagano ka titulama. ***1/2

NEVER Openweight titula – Taichi (c) vs. Hirooki Goto

Ono kad se Ospreay ozlijedi pa moraš gledati ovaj meč. Ništa zaista posebno i definitivno ova titula nije više vrijedna ovakvih mečeva, a tko zna je li i titula uopće vrijedna. Meč je bio jedva prosječan s tu i tamo kojim okej near fallom. Mislim da su mogli izbjeći ovakav pad kredibilnosti NEVER titule, ali su se oni odlučili za dosadnog Gotoa da im bude prvak, a onda poslije Taichi. Umjesto da su ostavili titulu na Elginu pa naknadno ubacili Ishiija u borbu. Ovo je bio meč između dva čovjeka koji su jednostavno loši NEVER prvaci i nijedan me rezultat zapravo ne oduševljava, ali ono, od dva zla biraj ono manje, tako da je odluka da Goto uzme titulu zapravo dobra u ovoj situaciji. Ali vidjet ćemo hoće li Ospreay biti spasitelj kredibliteta ove titule. Ja vjerujem, odnosno nadam se da hoće. A i bit će sada zanimljivije vidjeti hoće li i kako će doći do okršaja između Ospreaya i Gotoa. **1/2

RevPro Undisputed British Heavyweight titula – Tomohiro Ishii (c) vs Minoru Suzuki

Otprilike ono što biste očekivali od njih dvojice, što bi u prijevodu značilo odličan meč (na najbolji mogući za njih dvojicu) koji se sastojao od sjajnih izmjena podlaktica i šamara, uz jako dobru završnicu ispunjenu lijepim near fallovima. Ovo dakako nije njihov najbolji međusobni meč, može se tu doraditi još sredina i uz još vremena završni stretch može biti još i bolji, ali za ove prilike više nisam očekivao. Stiffness u udarcima je bio ogroman, tako da je to ono što se ovdje treba cijeniti. Isto tako mi je drago što RevPro titula dobila spotlighta na New Japan showu, to je definitivno mnogo bolja solucija nego bilo koji prosječan meč za ROH titulu. Dajte nam više ovoga. ****

Tetsuya Naito vs Zack Sabre Jr.

Većina meča bila je odrađena u klasičnom Zack Sabre stilu, što je bilo istovremeno i solidno, ali i malo naporno na trenutke, no takvi su mi većinom Sabreovi mečevi u zadnje vrijeme. Završnica je bila jako kvalitetna s par odličnih near fallova i učinila je ovaj meč dobrim. Pobjeda Naita bila je očekivana zbog nadolazećeg meča protiv Jericha za titulu na Wrestle Kingdomu. ***1/4

IWGP Intercontinental titula – Chris Jericho (c) vs EVIL

Nisam nikako očekivao odličan meč od ovoga, ali ono što sam dobio bilo je vrlo blizu tome i ja sam izuzetno zadovoljan viđenim. Jako mi se svidio način kojim su ušli u ovaj meč, brawl oko ringa i korištenje oružja, kamera, stolova itd. Mislim da je to puno bolji način za odraditi meč u slučaju njih dvojice nego što bi recimo bilo da su odradili normalan meč. Završnica je imala odličnih spotova i near fallova, iako sam pobjednik nikada nije bio u pitanju. A nakon meča je postavljen i taj revanš između Naita i Jericha o kojem se dosta priča. Tako da sve skupa, vrlo zadovoljavajuć main event. ***3/4

Sve skupa, jedan vrlo solidan i poprilično zabavan show koji nije pružio mečeve koji su po svojoj kvaliteti na razini određenih New Japan showova i definitivno pripada onoj skupini slabijih dobrih NJPW PPV-ova ove godine, ali je i dalje jedan show koji ako imate vremena možete pogledati bez da ćete izaći razočarani.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "NJPW Power Struggle 2018 recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*


Social Media Auto Publish Powered By : XYZScripts.com