Suzuki-Gun (El Desperado & Yoshinobu Kanemaru) (c) vs. Roppongi 3K – IWGP Jr. Heavyweight Tag Team titule

Alen Butumović: Zabavan meč za otvoriti show, drago mi je da Desperado i Kanemaru nisu smarali previše sa svojim glupostima nego su se fokusirali na kvalitetu in-ring akcije. Zabavan back-and-forth meč, možda čak malo i prekratko, ali u redu, to im je pomoglo da cijelo vrijeme održe jedan konstantan tempo. Par odličnih near fallova. Završetak mi je iskreno bio malo antiklimatičan, ali u redu, pošto Desperado i Kanemaru nisu pobijedili finisherom, ovo donekle štiti Roppongi i moguće je da će uskoro imati još koji meč za titule. Ja sam više bio za tu opciju da ih ovdje osvoje. ***1/4

Vedran Karlić: Jako dobar meč za početak, no ništa više od toga. Kraj nije bio najbolji, no mislim da je to kako bi nastavili priču između ova dva tima.

Juice Robinson & David Finlay vs. CHAOS (Jay White & YOSHI-HASHI)

Alen Butumović: Krenuli su malo sporo, ali ubrzali su kad je završnica krenula i Juice je imao odličan hot tag. Meč je očekivano potvrdio meč između Juicea i Whitea za US titulu pošto je ovdje Juice pinnao prvaka. Dobra odluka, nemam zamjerke, svidjele su mi se njihove interakcije ovdje tako da meč ne bi trebao biti loš. **1/2

Vedran Karlić: Meč je služio kako bi postavili idući meč za US titulu, baš kao što sam i očekivao. Ništa više od toga nisam očekivao, i nisam dobio. Vjerojatno najlošija stvar na showu.

CHAOS (Tomohiro Ishii & Toru Yano) vs. Suzuki-Gun (Minoru Suzuki & Zack Sabre Jr.)

Alen Butumović: Dobar meč, užasno su mi se svidjele interakcije između Ishiija i Suzukija (opet molim za njihov meč), dok je Sabre cijelo vrijeme mučio Yana i nije mu dao čak niti da udari svoj čuveni low-blow. Pobjeda Suzukija i Sabrea mi je bila dobra odluka, no ono zbog čega sam oduševljen je da smo vidjeli nakon meča brawl Suzukija i Ishiija, što bi otprilike značilo da će imati meč uskoro. I tome se jako veselim, sudeći po ovome što smo vidjeli bit će fantastično. **3/4

Vedran Karlić: Kratko, ali slatko. Uz najavu Suzuki vs Ishii meča.

Hirooki Goto (c) vs. Michael Elgin vs. Taichi – Triple Threat meč za NEVER Openweight titulu

Alen Butumović: Za sada najbolji meč na showu, ovo je sve što bi jedan midcard triple threat trebao biti. Jako zabavna akcija, nisu se ušablonizirali jer smo vidjeli dosta poteza sa svom trojicom istovremeno, dosta odličnih near fallova i akcija je cijelo vrijeme bila na visokom nivou. Jako mi se svidjelo što se na kraju stvorila prividna šansa da Taichi ima neke šanse ovdje iako to nitko ne očekuje, ali se na kraju nije desilo. Elgin je poludio u zadnjoj minuti s izvanrednom Powerbomb sekvencom gdje je ubio obojicu i uzeo titulu. Meni se jako sviđa ta odluka, predvidio sam to jučer i mislim da će Elgin puno više učiniti za ovu titulu nego Goto. ***1/2

Vedran Karlić: Meč je imao sve što je bilo potrebno, privremena savezništva, jednog velikog negativca, par dobrih i jakih poteza, te u konačnici Elgina koji uz odobravanje publike uzima titulu. U tom trenutku najbolji meč na showu.

Los Ingobernables de Japon (EVIL & SANADA) (c) vs. The Young Bucks – IWGP Tag Team titule

Alen Butumović: Odličan meč. Ovo je bio moj darkhorse večeri, nešto što se nije smatralo kao potencijalno odličan meč, ali je itekako moglo ispasti tako i ispalo je na kraju. Imamo dva izvanredna tima od kojih je jedan tek napravio prijelaz u Heavyweight diviziju i sada traže svoje mjesto pod zvijezdama ondje. I odlično su to u ovome meču napravili, čak se nije vidjela neka žustra razlika između njihovog Junior stila i Heavyweight stila, ali mislim da idu postpuno. Sjajna akcija, odlični near fallovi na kraju i izvrsne sekvence, nemam zamjerke. Nisam očekivao pobjedu Bucksa da budem iskren, ali neću se previše žaliti. Mene je ovaj meč jako zadovoljio i ja bih volio vidjeti još jedan. Idemo sada vidjeti kako će izgledati Bucksova vladavina. ****

Vedran Karlić: Kao što sam rekao, za mene su Young Bucksi najbolji tag tim današnjice, a možda će biti jedan od najboljih u povijesti, već sada su jaaaaako visoko u konkurenciji. Nekada su im prigovarali kako samo izvode akrobatske poteze, izvodili su ih i danas, no s puno više psihologije. Meni se sviđa to što su osvojili titulu, to je jedna velika poruka za diviziju. Napravili smo sve u juniorima, sada ćemo i ovdje. To ne oduzima ništa od posla kojeg su EVIL i SANADA napravili, bili su odlično. Sve u svemu meč na vrlo visokoj razini.

Hiroshi Tanahashi, Jushin Thunder Liger & Rey Mysterio vs. Bullet Club (Cody, Hangman Page & Marty Scurll)

Alen Butumović: Čisti egzibicijski meč da malo zabavi publiku, bilo je zabavno i zanimljivo iako se nije nešto vanserijski dešavalo. Sve skupa, zadovoljan sam time kako je Mysterio predstavljen, a to je nekako bila i bit ovoga meča. Bullet Club pobjeda mi se svidjela i bit će to odlično na njih, pošto je njihov protivnički tim imao dosta velik star power. **3/4

Vedran Karlić: Egzibicijski meč u kojem su mlade nade dobile legende, uz sjajno prvo predstavljanje Mysterija. Točno sve što sam od ovog meča očekivao.

Will Ospreay (c) vs. Hiromu Takahashi – IWGP Jr. Heavyweight titula

Alen Butumović: Kao i očekivano, ovo je bio fantastičan meč. Nisu se štedjeli nimalo, znali su da su velika očekivanja, ali njima to više ne predstavlja pritisak jer uvijek dostave nešto izvanredno. Tako je bilo i ovdje, sjajno su gradili meč, čak ne bih rekao da je po pitanju brzine to bilo tako brzo kao neki njihovi prethodni mečevi, onako dosta je sve to skupa bilo ispresijecano pa nisu držali neku konstantu u brzini ili da su radili cresendo u meču da odvoje finishing stretch od ostatka, ali količina odličnih poteza je bila ogromna. Bacali su se i na glavu, radili sulude kontre i sveto skupa odlično prodavali tako da su razvili i određenu psihologiju. Ja sam jako zadovoljan. Presretan sam i što je Hiromu uzeo pobjedu, ako postoji netko tko ovo zaslužuje onda je to on. Čovjek je genijalan i imat će fantastične mečeve. Izvrsno! ****1/2

Vedran Karlić: Odličan tjedan za Hiromua, nakon što je uzeo BOSJ, sada je postao i prvak. Pružio je dva vrhunska meča, iako je po meni za nijansu onaj prvi bio bolji. No usprkos tome, opet smo dobili meč i pol. Nekada mi je nestvarno gledati što momci u ovoj diviziji mogu! A mogu puno toga, Ospreay je bi odličan prvak, Hiromu će imati težak posao nastaviti njegovim putem.

Tetsuya Naito (c) vs. Chris Jericho – IWGP Intercontinental titula

Alen Butumović: Odličan meč. Kako su samo krenuli u meč, Jerichov napad, fantastičan brawl van ringa, DDT na stolu i sve to, mislim da nije moglo biti boljeg početka. I onda je Naito uzvratio istom mjerom, rijetko sam ga vidim toliko agresivnim i ljutim, njegovi napadi su fantastično odrađeni i onaj Piledriver na stolu je bio izvanredan. Kroz sredinu i kraj su i dalje provukli dovoljno dobrih poteza da ovo bude odlično, premda mislim da su mi malo usporili u odnosu na početak i to mi je djelomično zasmetalo, ali ne baš previše. Agresivnost je bila na nivou, opravdali su sve što je ovaj feud predstavljao prije meča i ja sam jako zadovoljan. Jerichova pobjeda je izuzetno zanimljiva odluka jer mijenja koncepciju svega. Mijenja hijerarhiju položaja u vrhu. Ja sam s tom odlukom u redu, jedino mi je žao što Naito ne može nanizati malo više momentuma. ****1/4

Vedran Karlić: Ako ću gledati samom kvalitetom stvari u ringu onda bi ovaj meč za mene bio treći po kvaliteti od zadnja tri meča večeri. No ako dodam odlično priču i vrhunsku psihologiju, onda je ovo za mene drugi najbolji meč večeri. I meč koji mi se više svidio nego Jerichov s WK, koji mi je isto bio odličan. Jericho je odveo Naita u tamne kutove njegova uma i jako mi se svidio takav Naito. Ne smeta mi što je izgubio, na kraju je to bilo uz pomoć varanja, što samo znači kako će Jericho imati još jedan meč. Radosti nema kraja.

Kazuchika Okada vs. Kenny Omega – 2 Out of 3 Falls meč bez vremenskog limita za IWGP Heavyweight titulu

Alen Butumović: Pa evo, ako postojalo nešto što može upisati apsolutno savršenstvo u bilo kojem pogledu, onda je to ovaj meč. Jednostavno magija. 70 minuta ljudi moji zvuči ogromno, ali ovo je tako proletjelo dok sam gledao uživo da je to nevjerojatno. Ali to je tako kada ste emocionalno uživljeni u meč jer ovo što ova dvojica rade zajedno je apsolutno nevjerojatno. Čim je najavljeno da nema vremenskog ograničenja, odmah sam znao da će meč ići preko sat vremena, samo je bilo pitanje koliko će ići? Pet minuta ili pedeset minuta? Otišli su 10-ak minuta preko sat vremena i meni je to bila odlična odluka, nije bilo potrebe za više jer su uspjeli apsolutno sve što su htjeli ispričati i dobili smo savršenstvo. Prvi fall je bio slabija verzija njihovog Climax meča od prošle godine. Trajao je nešto manje od pola sata i vidjeli smo lagano građenje meča, postupno ubrzavanje prema kraju i onda završetak u kojem Okada uzima prvi bod.

I tu nastaje prijelom. Okada postaje smiren, nasmiješen i nekako opušten dok je Omega odmah početkom drugog falla krenuo biti živčan, napao je Okadu glavom bez obzira, dok je Okada išao minimalistički, nije se htio truditi previše nego je htio da se Omega izmori pokušavajući ga pobijediti, a ovaj napravi samo jedno malo guranje s ograde i već ga sruši na pod pošto su obojica bilo vidno umorni. To je bio taj minimalizam koji je funkcionirao prvi dio. Drugi fall je već bio puno življi, već su ubacili ono u puno veću brzinu, dosta razvili akciju tako da smo vidjeli dosta sjajnih near fallova. I onda je Omega uzeo za 1-1 što je tada bilo apsolutno očekivano. Ono što mi se svidjelo je da je bio odmor između fallova koji je trajao 2 minute. Ali 2 minute i ništa više. Znači, nije se čekalo da se obojica oporave pa da se krene na sljedeći fall nego meč se nastavlja nakon 2 minute, oporavio se ti ili ne.

I onda je treći fall apsolutno pokidao. Ako do tog trenutka niste mislili da je ovo bilo nešto apsolutno fantastično, onda vam je ovo moralo promijeniti mišljenje. Apsolutno izmoreni, na zadnjim snagama, ali i dalje su dali sve od sebe, i dalje su se bacali na glave Suplexima, i dalje su izmijenjivali chopove i lude udarce. Jedan ključan moment je bio kada je Omega izveo Styles Clash. Tu smo svi poludjeli jer taj je moment posebno od važnosti pošto znamo da Omegu i Stylesa veže Bullet Club, dva svojevremena vođe te frakcije. Drugi po meni ključan moment je bio kada je Okada išao po Rainmaker, udario Omegu koji je nakon toga ostao stajati čvrsto na nogama, a Okada je bio taj koji je pao. To je bilo tako genijalno za vidjeti jer je pokazalo da je ovaj puta Omega doveo Okadu do samoga ruba do kojega je malo tko Okadu doveo. Publika je tu već bila poludjela, atmosfera je bila ono maestralna, a oni su odradili još dosta sjajnih sekvenca nakon kojih je uslijedio One Winged Angel i to je bilo to. Omega je novi prvak.

Ne možemo možda ni zamisliti kakav je to moment bio. Prožeto emocijama, ali onim iskrenim emocijama. Okada je toliko vremena proveo kao prvak, nitko ga nije mogao skinuti s trona, čak niti Omega koji je već imao par prilika, no sada je to uspio. Vidjelo se i na Omegi koliko mu je ovo značilo, vidjelo se na Bucksima kojima su oči bile pune suza koliko im je ovo značilo jer je on njihov prijatelj, vidjelo se u očima Ibushija koliko mu je to značilo isto. Ovo je povijesni trenutak, prožet ogromnim emocijama. Ja neću ići preko 5 zvjezdica. To mi se baš i ne dopada i ne volim to. Ja ću ovome dati pet zvjezdica i stavit će znak plus uz to, što još nikada nisam nikome dao jer ovo je meni uistinu najbolji meč koji sam ikada vidio. *****+

Vedran Karlić: Alen je već mnogo togao kazao, mogao bih i ja na dugo i široko analizirati, no kazat ću samo jedno – perfektno.

Ukupni dojam:

Alen Butumović: Nema se tu što puno reći osim da si nađete vremena da pogledate ovaj show. I to je sve. Morate pogledati ovaj show. Ima od svega pomalo, nešto će vam se sigurno dopasti, vrlo vjerojatno sve.

Vedran Karlić: Pitajte me zašto volim wrestling? Zbog ovakvih stvari. Danas je bio kao Božić koji je došao pola godine ranije.