Drugi najveći show za New Japan je iza nas, a riječ je o Dominionu. Na njemu smo vidjeli nekoliko revanševa s Wrestle Kingdoma, od kojih je jedan bio i dugo očekivani drugi meč između Okade i Omege. Kako se sve to svidjelo meni saznajte u nastavku.

---

Tiger Mask, Tiger Mask W, Togi Makabe & Yuji Nagata vs Hiroyoshi Tenzan, Satoshi Kojima, Jushin Thunder Liger & Manabu Nakanishi

Standardan opening meč za Japan, ništa loše, ništa pretjerano dobro. Bio je to meč u kojem je sama akcija bila zabavna, na kraju se pretvorio u čisti spotfest i bilo je solidno. Dogodio se i koji botch na kraju, no ne utječe mi na ocjenu. **1/2

5-Way Gauntlet meč za NEVER Openweight Six Man Tag Team Titule: Los Ingobernables de Japon (c) vs Bullet Club vs Suzuki-gun vs Juice Robinson, Ricochet & Rysuke Taguchi

Svidjelo mi se na početku kako je Sabre s lakoćom eliminirao Yanu i s time cijeli CHAOS. Ovo je nešto što je Suzuki-gunu definitivno trebalo s obzirom kako možda i nisu opravdali hype koji se stvorio kad su početkom godine došli ovdje. No onda me iznenadilo što su ih Robinson, Ricochet i Taguchi pobijedili. Oni su privremen tim koji je tu vjerojatno stvoren za ovaj meč i neće dugo trajati. Tako da mislim da su oni ovdje imali mnogo manje koristi od ove pobjede jer ipak, Ricochet je netko tko se odlikuje u singles mečevima. Tako da bih ja tu bookirao Suzuki-gun da ide dalje. Iako su Ricochet i ekipa relativno zabavniji tim. No prava zabava je došla kad su došli prvaci Los Ingobernablesi. Jako zabavna akcija tu, nekoliko izvanrednih near fallova, no na kraju su prvaci pobijedili, kako je i trebalo biti. Svidjele su mi se taktike Los Ingobernablesa, generalno mi se jako sviđao i nadam se da će još dugo biti prvaci. Sam meč je bio dobar za ono što je bio, no ništa što ću pamtiti jako dugo. ***1/4

IWGP Junior Heavyweight Tag Team titule: Roppongi Vice (c) vs Young Bucks

Bio je ovo veoma dobar meč, no imam jedan problem – želim vidjeti nešto drugačije u ovoj diviziji. U svakoj drugoj vladavini Young Bucski drže titule. Ili su to pak Roppongi Vice. Izgleda da za drugo ne znaju ili ne žele nešto promijeniti u ovoj diviziji. Ova dva tima već su imali hrpu mečeva, tako da mi je ovo samo još jedan meč u njihovoj kolekciji i nisam dobio ništa novo. Da se razumijemo, sama akcija u meču je bila super. Bilo je tu nekoliko sjajnih poteza, poput onoga Powerbomba na rampu ili Swanton Bomba koji je prekinuo near fall Roppongi Vicea ili svi ti silni Sharpshooter near fallovi. No ne mogu dati veću ocjenu ili smatrati ovo odličnim jer se ne osjećam tako. Nadam se da da na idućem PPV-u nećemo vidjeti ovaj meč. ***1/4

IWGP Heavyweight Tag Team titule: War Machine (c) vs Tama Tonga & Tanga Roa

 Na meč apsolutno nemam nikakve zamjerke, bio je zapravo jako dobar i puno bolji nego što bih očekivao od jednog meča Tame Tonge i Tange Roe. No sama odluka da se na iste prebaci titula, pogotovo s War Machinea, koji su krenuli graditi fantastičnu vladavinu i koji su se u prilično kratko vrijeme jako povezali s japanskom publikom, meni je pomalo besmislena. War Machine je i ovdje pokazao zašto su njih dvojica toliko dobri i zašto zaslužuju još više hvale i spotlighta. Meč je bio užasno zabavan, a i dok ne mogu zanemariti ulogu Tonge i Roe u njemu jer su i oni bili solidni, War Machine je puno više impresionirao i zaslužili su imati titule još neko vrijeme. ***1/2

Cody Rhodes vs Michael Elgin

Grozno bookiran meč. Ja sam mislio da je ovo bio meč u kojem će prikazati Codya napokon kako treba i da će Cody napokon pokazati zašto je tu gdje je, no onda je Elgin gotovo nosio cijeli meč i dominirao 4/5 istoga, a Cody je napravio možda jedan atraktivan potez. Ne znam čemu to zaista. Ovo Codyu nije pomoglo puno, više je Elgin izašao kao pobjednik nego on. Meč je trajao predugo i akcija je bila previše jednostrana da bi bila posebno dobra. **1/2

IWGP Junior Heavyweight titula: Hiromu Takahashi (c) vs KUSHIDA

Prvi odličan meč na showu. Drago mi je da su krenuli opako i žestoko u početku s udarcima čime su uključili priču kroz rivalstvo koje je već započelo i prije ovoga meča ranije ove godine. Brza akcija kao i očekivano, trebalo je malo vremena da uvedu publiku u meču, no uspjeli su to napraviti. Malo su se izgubili negdje u petoj minuti meča na trenutak kada je meč postao netipično spor za njih, no onda je akcija postala izvrsna nakon onog Kushidinog dropkicka preko ograde. Nekoliko izvrsnih poteza, odlično su gradili spot s Powerbombom na pod, Kushidinu stompanje je po meni neočekivano iznudilo negativne reakcije, ali je zapravo bilo fantastično jer je Kushida pokazao ogromnu agresivnost koju možda i nije imao u prijašnjim mečevima što ga je dovelo do pobjede ovdje te je zaustavio Takahashija koji je dominirao divizijom dobar dio vremena. Nisam očekivao pobjedu, no moram priznati da je došla u sasvim dobro vrijeme i bio je odličan trenutak. Napad Bushija nakon meča također nisam očekivao, no bilo je izvrsno postavljanje feuda za dalje. Veselim se i potencijalnom revanšu s Takahashijem ali i meču s Bushijem. Ova divizija je izvrsna u ovom trenutku. ****

NEVER Openweight titula: Minoru Suzuki (c) vs Hirooki Goto

Jako dobar meč koji nije bio i toliko zanimljiv u početku, jednostavno me ondje nisu bili zainteresirali, no onda su ubrzo krenuli s overbookingom, near fallovima i izmjenama udaraca pa je postalo zabavno. Upadi i ref bump su bili dobro odrađeni, tako da nemam neke zamjerke. Goto je pobijedio u veoma prljavoj završnici, no drago mi je da je barem uspio pobijediti i da nisu skinuli titulu s njega. Zabavan meč sve u svemu, više bih volio da su imalii čistu barsku tučnjavu, no za ovu stipulaciju, ovakvo nešto je bilo za očekivati. ***1/4

Intercontinental titula: Tetsuya Naito (c) vs Hiroshi Tanahashi

Još jedan izvrstan meč, ponajprije što je bio drugačiji od svega ostaloga. Izvanredno su krenuli s napadom Tanahashija koji nije htio čekati početak meča nego je odmah napao Naita. Bolje nije moglo, zaista su tu prikazali taj ključan faktor koji se onda prosuo po cijelom meču – Tanahashi ovaj puta nije htio pobijediti Naita nego ga i ozlijediti. Svi ti silni Dragon Screw whipovi su bili izvrsni, a Naito je maestralno prodao ozljedu noge, čak i u završnici kada je ozljeda noge bila u drugom planu, on je i dalje pazio na to. Izvanredna izmjena šamara u jednom trenutku također. No, nisu nikamo žurili. Jako su dobro razvili psihologiju u meču, radili su sporo ali kvalitetno i pazili su na detalje. Zato se taj meč razlikovao od recimo prethodnog meča ili nekog drugog na ovom showu. U završnici su naravno pojačali tempo, atmosfera je bila zaista predivna, a Tanahashi je isto kao i Kushida u jednom trenutku pokupio i negativne reakcije jer je malo “prekršio” pravila koja su zapravo pravila publike koja želi vidjeti fer plej, no Tanahashi je također igrao malo prljavo i to je također bilo izvrsno. I ovdje smo dobili novog prvaka također, što je jako zanimljivo. Mislim da ovo otvara put Naitu da osvoji Climax ove godine i ponovno krene prema glavnoj tituli. ****1/4

IWGP Heavyweight titula: Kazuchika Okada (c) vs Kenny Omega

Zadnji meč koji sam pogledao da je trajao sat vremena i imao neodlučen rezultat bio je onaj u ROH-u između Stronga i Lethala prije koju godinu. Taj meč mi baš i nije sjeo, nisam osjetio da su na dobar način popunili vrijeme. Mnogi su od ovog meča očekivali opet nešto fantastično, nešto vanzemaljsko s obzirom na to kakav je prvi njihov meč bio. I dok ovdje neću ići s punih pet zvjezdica kao što sam išao u njihovom prvom meču, ne mogu poreći da je ovo bio fantastičan meč. Pazire, 60 minuta je ogromno puno vremena i ako nisi dovoljno dobar, teško ćeš to dobro popuniti odličnom akcijom i zadržati publiku tijekom cijelog meča. Neću dati ovom meču sve bodove jer mi nije bio savršen, malo sam osjetio prazninu u sredini, tamo u nekoj 20. minuti meča kada je Omega odjednom prestao s leg workom kojeg je izvanredno radio u prvom dijelu meča. Malo mi je tu nedostajalo nekog konkretnog pravca i nisam u tom trenutku meč osjetio. No, dobrih poteza je bilo na pregršt. Predivno teasanje onog callback spota sa stolom kada je Omega umalo opet proletio kroz njega, no na kraju smo vidjeli nešto drugačije, a to je bio Elbow Drop Okade. Kontra Omege u Powerbomb iz Okadinog dropkickica je možda bilo nešto najjače ikad. Okada je udario sto dropkickova, no svaki sljedeći je bio još jači i mislio sam da će onaj sljedeći nokautirati Omegu. Sjajno su zaštitili One Winged Angel opet, Okada i dalje nije napravio kickout na njega, nego se jednostavno njegova noga našla na užadima. Omegina koljena su bili apsolutni highlighti meča. No možda najbolji spot u meču je bio onaj kada je Okada išao po Rainmaker, ali je profulao, ne zato što se Omega izmaknuo, nego zato što je Omega pao na pod od iznemoglosti prije nego je ovaj uspio udariti potez. Zadnja minuta je bila također izvrsna, shvatili su da moraju dati apsolutno sve od sebe, no na kraju nisu uspjeli srušiti jedan drugoga. Nije nitko pobijedio, ali su zapravo obojica pobijedili. Izvanredna borba do zadnje kapi krvi i neodlučen rezultat koji će vjerojatno stvoriti treći njihov meč. Jer treći se meč apsolutno treba dogoditi na ovome. Zaista su odlično popunili ovih 60 minuta, opet, neću reći da mi je meč bio apsolutno savršen, no da je bio izvanredan, je, a da sam ostao razočaran, nisam. ****3/4

 

Ukupni dojam: Tri meča s četiri ili više zvjezdica i dobra potpora undercarda – zadovoljan sam. Možda nije bolje nego Wrestle Kingdom (publika mi se ovdje činila dosta tišom i kao da su samo čekali zadnja dva meča), no sve u svemu veoma, veoma dobro, no to se moglo i očekivati.