NJPW Destruction 2017 recenzija

Napokon sam pogledao sve što sam htio s posljednja tri NJPW Destruction showa. Nisam gledao sve, samo ono što me zanimalo. Evo i dojmova te ocjena.

Destruction in Fukushima

War Machine (c) vs. Guerrillas Of Destiny vs. Killer Elite Squad (IWGP Tag Team titule)

Archer i Smith su tako umrtvili meč, toliko da niti comeback War Machinea nije izgledao ništa specijalno. **1/2

Tetsuya Naito & Hiromu Takahashi vs. Will Ospreay & Tomohiro Ishii

Malo slab početak ipak je nadomjestio jedan zanimljiv stretch. ***

EVIL, BUSHI & SANADA (C) vs Kazuchika Okada, Rocky Romero & Toru Yano (NEVER Openweight Six Man Tag Team titule)

Zabavan meč, nemam ništa posebno za reći, mečevi Los Ingobernablesa su uvijek takvi. ***1/4

Minoru Suzuki (c) vs Michael Elgin (Lumberjack meč za NEVER Openweight titulu)

Ma užas. Čisti užas. Prvo mogu kritizirati početak koji je s obzirom na ovu dvojicu bio užasno spor, dosadan i monoton te kao u svakom šablonskom meču Suzukija, bilo je brawla u publici. Publika nije marila za ovo u početku, a vjerujem da ne bi marili ni do kraja meča da se nije događalo što se događalo, a to je uplitanja od gotovo cijelog rostera, i onog koji je bio kraj ringa za vrijeme meča, i onog koji je bio u backstageu. Zadnje minute su bile apsolutne grozne što se tiče bookinga jer od svih ljudi koji su ondje bili, Elgin i Suzuki su bili najmanje bitni, oko njega se najmanje vrtjela priča. A ovo je bio samo njihov meč. Publika je tu dala neke reakcije, ali je dala reakcije Tako da, kada usporedim ovaj meč i klasike koje su Shibata i Ishii imali za ovu istu titulu, nekako mi se smuči jer Suzuki će s ovakvim mečevima imati samo loš reign, a s time će i titula otići u vraga. Ovo je mogao biti odličan meč da su odradili čisto, bez uplitanja, bez gluposti, bez stavljanja u prvi plan nešto što apsolutno nema veze s ovim mečom. Suzuki je fantastičan, Elgin je fantastičan, ali ovi mečevi (ne njihovom krivnjom toliko) su apsolutno ispod njihovog nivoa. Zašto Elgin ne može imati mečeve sa Suzukijem kao što je imao i protiv Omege, Naita i ostalih, koji su također članovi nekih frakcija, ali se njihovi mečevi ne sastoje isključivo od uplitanja drugih ljudi u meč. *

Pogledao sam posljednja četiri meča ovoga showa i nisam baš impresioniran kvalitetom. Nisam htio gledati prvi dio showa jer su to bili oni nasumični tag team mečevi, što je ekvivalent Road to showu, ali sam prilično siguran kako ništa od toga nije bilo bolje niti od ova četiri meča, tako da mislim da je ovo bio prilično slab show.

Destruction in Hiroshima

Ricochet & Ryusuke Taguchi (c) vs. Yoshinobu Kanemaru & Taichi (IWGP Junior Heavyweight Tag Team titule)

Jako zabavan meč. Ricochet i Taguchi su stvarno sjajni zajedno, donose jednu nevjerojatnu svježinu u ovu diviziju i pokraj njih su i Taichi i Kanemaru bili na malo višem nivou također. Stvarno lijepo odrađena timska akcija s odličnim near fallovima na kraju. Nemam zamjerke ovdje. ***1/2

War Machine (c) vs. Guerrillas of Destiny vs. Killer Elite Squad (IWGP Tag Team titule)

Dosta bolji meč nego onaj s prvog Destructiona. Ovaj je imao više energije, više back-and-forth akcije, manje monotonije i neke pretjerane dominacije jednog tima, tako da sve skupa vrlo zabavno. ***

Tetsuya Naito, EVIL, SANADA, Hiromu Takahashi & BUSHI vs. Kazuchika Okada, Tomohiro Ishii, Toru Yano, Will Ospreay & Gedo

Bilo je vrlo zanimljivo, vidjeli smo dosta mini mečeva unutar tog velikog meča, recimo Okada i EVIL su imali svoju sekvencu, Ospreay i Takahashi svoju, a Naito i Ishii svoju. Zabavan meč doista. ***1/4

KUSHIDA (c) vs. El Desperado (IWGP Junior Heavyweight titula)

Daleko je ovo od onih Junior mečeva koje je Takahashi s gotovo svima imao, bilo je jednostavno preslabo i previše usporeno za jedan Junior meč. Desperado zaista nije ništa posebno u ovoj ulozi, previše tih natrpanih heel taktika, previše gluposti i uništavanja ritma meča, jednostavno nešto nije bilo kako treba. Ne pamtim niti jednu pretjerano dobru ili inovativnu sekvencu a to je ono po čemu se ovi mečevi odlikuju. **1/2

Hiroshi Tanahashi (c) vs. Zack Sabre Jr. (Intercontinental titula)

Ovaj meč definitivno nije bio onoliko dobar koliko sam htio da bude. Prvo trajao je predugo. I onda se desi da dobar dio meča, zapravo većinu meča, rade nekakav bazičan mat wrestling, odnosno onaj baš klasični Sabreov stil meča koji nekada zna užasno dobro upaliti i kod publike i kod mene čak i ako se ne desi ništa van okvira, ali ovdje toga nije bilo. Tanahashi se prilagodio Sabreu i radili su nešto što je bilo vrlo površno i bez puno utrošene energije te je definitivno trajalo predugo i zato je tako i ispalo. I onda kada trebaju ubaciti u veću brzinu i malo pokrenuti radnju, ući dublje u meč, dogodi se ono što sam naveliko kritizirao u Elgin-Suzuki meč prošli tjedan, a to je upad Suzuki-guna. Ovdje to stvarno nije bilo potrebno jer nije ničemu služilo. Taj upad nije ništa postigao, vidjeli smo samo ref bump, dolazak Elgina koji je onda sa Suzukijem odšetao natrag u backstage. Koji je smisao, kakvog to utjecaja ima na meč? Totalno nepotrebno. I onda su dobili još 2 minute za pravi završetak, ali to je bilo premalo vremena i došlo je prekasno. Njih dvojica doista mogu bolje, ali ovo nije bilo baš to. **3/4

Destruction in Kobe

Kenny Omega (c) vs Juice Robinson (IWGP US titula)

Predugo je meč trajao definitivno. Prva polovica je bila gotovo mrtva, nije me se nešto posebno dojmila jer nisu radili ništa previše posebno što bi održavalo moju pažnju za taj meč. Na svu sreću, pri kraju su stvarno ubacili u veću brzinu i napravili dosta dobar meč, ali zbog slabog jednog dijela, ne mogu ga nazvati odličnim ili išta tako. No, Robinson je imao priliku pokazati se u main eventu posljednjeg Destruction showa i dok mislim da ovo nije bilo baš tako izvanredno, definitivno se pokazao u dobrom svjetlu. Jako dobar meč sve u svemu, no mogao je biti bolji da su odsjekli barem 7-8 minuta ako ne i više. ***1/4

Ukupni dojam: Nisam baš zadovoljan pogledanim nakon ova tri showa. Nisam sve gledao, to bi mi zaista bilo previše i mislim da ne bi bilo potrebno uopće, ali ovo što sam pogledao ništa nije bilo fantastično, što je čak malo nekaraktereistično za New Japan showove. Malo mi ovaj koncept gdje su mečevi raspodijeljeni na tri showa, pa onda na svakom showu prvo moramo vidjeti 6 tag mečeva kako bi došla do ona 2-3 vrijedna gledanja. Tako i da sam gledao sve, još bi mi dojam bio i slabiji. Nije bilo loše sve skupa, ali neki mečevi su i mogli biti bolji.

About the Author

Alen Butumović
Dugogodišnji urednik ProHrvanja koji prati svašta pomalo, od Japana i WWE-a pa sve do određenih indy kompanija.

Be the first to comment on "NJPW Destruction 2017 recenzija"

Leave a comment

Your email address will not be published.


*